Pa, poslušajmo Prku…
– Dogodilo se što nam se dogodilo. Prvo pravilo u sportu je da nema veselja nakon velikog uspjeha, kao i da nema mjesta velikom tugovanja nakon neuspjeha. Najgora je stvar sada razbijati glavu i razmišljati što bi bilo da je bilo. Tu smo gdje smo i nikome novinski napisi, izjave košarkaških djelatnika koje sada imamo priliku pročitati ne idu u prilog, jer svi oni ili žive od košarke ili za košarku. Negativnost je ovome trenutku, koji, očito je to svima, nije dobar, posljednje što nam treba. Svi zajedno koji smo vezani na košarku na bilo koji način moramo skupiti glave i raditi sve kako bismo popravili stvari, a ne se baviti time da nekoga popljujemo.
Tvrdi Prkačin da su čelnici Saveza jako svjesni situacije.
– Sigurno je da ljudi koji vode Savez i našu košarku moraju napraviti analizu da nam se ova situacija ne bi ponovila, moraju odrediti i smjer u kojemu želimo ići, jer ovo do sada očito nije funkcioniralo. Međutim, mislim da ti ljudi sve to jako dobro znaju, da su svjesni situacije u kojoj se nalazimo i da je njima najteže.
Podvukao je i ovo.
– Apelirao bih na sve na bilo koji način vezane za košarku da prekinu s međusobnim optužbama i da se svi okrenemo prema budućnosti.
A kakva nam je budućnost?
– Svatko ima uspona i padova, nama se pad dogodio kad ga je nemoguće ispraviti, jer ne možemo na SP. Treba sada usmjeriti sve snage, lobirati da se dobije pozivnica za olimpijske kvalifikacije. Uostalom, i na zadnje Igre smo došli preko olimpijskih kvalifikacija kada su svi digli ruke od nas, pa smo u Italiji, koja je bila domaćin, preko nje same došli do Igara. U sportu uvijek treba vjerovati. Uostalom, po meni je veće čudo da nas pobijede Mađarska i Nizozemska, nego da mi dođemo do Tokija. Čuda se događaju.