Priča o Sizifu iz grčke mitologije koji bezuspješno pokušava izvršiti svoj vječni zadatak i donijeti kamen do vrha poznata je gotovo svima. Upravo se s njegovim patnjama može usporediti hrvatska košarka posljednje 22 godine. Kada bismo se i djelomično primaknuli cilju sljedilo je naglo i bolno prizemljenje. Bilo je takvih udaraca i odveć previše pa smo na njih već postali imuni. No, evo nas još jednom pred novim početkom, ali sada sa znatno manjim očekivanjima nego ikada prije krećemo u nepoznatu avanturu.
Kada večeras u Almereu otkuca 20:00 sati bit će to početak nove ere hrvatske košarke. Nikada reprezentacije nisu igrale važnije službene utakmice u ovako oslabljenim sastavima, a kamoli se borile za Svjetsko prvenstvo, najprestižnije natjecanje u košarci uz Olimpijske igre. Pitanje je što možemo očekivati od dvanaestorice izabranih koji su dobili priliku predstavljati svoju zemlju pod vodstvom splitskog stručnjaka Ivice Skeline. Što su naše prednosti, a koji su nam nedostatci? Pokušat ćemo realno analizirati trenutačnu reprezentaciju i prezentirati kako bi to otprilike trebalo izgledati.
Za sami početak moramo naglasiti – ova reprezentacija u niti jedan susret ne ulazi kao favorit, u svakom ogledu će tražiti svoj maksimum koji nekada neće biti dovoljan za najveće podvige, ali definitivno se uvijek ostavlja prostor za pozitivna iznenađenja koja mogu doći samo velikim zajedništvom i još većom energijom.
Gledajući igrački potencijal uvelike smo limitirani kao i sve reprezentacije tako da nemamo pravo tražiti izlike, već je izbornik tu da odlučuje tko će igrati, a on sam kaže da su tu najbolji koji mogu biti u ovom trenutku. Godinama slušamo jednu te istu stvar- nemamo adekvatnog playmakera. Sada su po prvi put na sceni Toni Katić i Dominik Mavra, dvojica potentnih organizatora igre koji su još uvijek mladi i polako dolaze u zrele igračke godine tako da su ove kvalifikacije najbolji mogući putokaz za njih. Katić bi vrlo vjerojatno bio među užem izboru i za Eurobasket da nije bilo ozljede dok je Mavra ostao “kratkih rukava” i kao višak posljednji uklonjen s popisa. Pločanin u redovima Cedevite za sada ima briljantnu sezonu i jako je hvaljen od strane Jurja Zdovca. Njegova glavne karakteristike su borbenost, agresivnost u obrani te dobar pregled igre bez previše “pumpanja” lopte u napadu. Kao glavni problem kroz cijelu karijeru mu je šut za tri kojeg je ipak značajno popravio u zadnje vrijeme. Tko će kome biti back-up ne znamo, ali Dominik Mavra za sada ima puno nestabilniju sezonu od svog konkurenta na poziciji broj jedan. Nakon nesuglasica u Joventutu, Zadranin je potpisao za makedonski MZT iz Skolja. Prošla sezona mu je bila sjajna u redovima Karpoš Sokolija, također iz Makedonije, ali za sada nije pronašao taj ritam. Kao i Katić, Mavra nije izraziti šuter, no njegova energija i probojnost mogli bi biti itekako važni. Od njih se traži najveća odgovornost, a ovo je idealna prilika da je i iskažu.
Nažalost, zbog velikih nesuglasica FIBA-e i Eurolige vrlo vjerojatno ćemo biti lišeni usluga Krune Simona. Njegovo iskustvo bilo bi od velike važnosti ovoj mladoj ekipi, no što je tu je i “krpamo” se onim što imamo. Upravo će pozicija šutera biti najosjetljivi dio naše momčadi. Prvo ime je Cedevitin Filip Krušlin koji je posljednjih nekoliko ciklusa bio u A-reprezentaciji, ali nije imao značajniju ulogu. Ovdje će biti jedan od starijih, a njegova glavna karakteristika je šut za tri poena. Nije od igrača koji će imati loptu kada se lomi utakmica, ali itekako će nam dobro doći ako bude konstantan na šutu i kao obično čvrst obrambeni igrač. Tu je i Jakov Mustapić koji nakon sjajne sezone u Osijeku igra svoju prvu inozemnu sezonu u Anwilu iz Poljske. Pitanje je koliko mogu on i Domagoj Bošnjak iz Cibone jer još nisu do kraja razvili svoj igrački potencijal te im itekako nedostaje konstantnosti u igri.
Pozicija niskog krila mogla bi nam ponuditi vrlo zadovoljavajuće rezultate. MVP hrvatskog prvenstva iz prošle sezone, Luka Božić, oduševljava u Zadru. Na njegovim leđima bi trebalo biti pripisano ime vođe ove mlade reprezentacije, iako je i on sam debitant! No, snaga, promišljenost i odlučnost koje ovaj mladić posjeduje su zaista impresivni. Može u reketu braniti gotovo svakoga, a malo tko ga može zadržati kada krene. Tek mu je 21 godina, a već neodoljivo podsjeća na Bojana Bogdanovića. Kamo sreće da ih gledamo u tandemu za dvije godine u Kini, a samo im je nebo granica za napredak u predstojećem razdoblju gledajući formu obojice. Uz sjajnog Božića tu je i Ivan Ramljak. Često osporavan zbog svog limitiranog šuta i tehnike, još jedan Cedevitin igrač oduševio nas je na proteklom Eurobasketu kada je pokazao možda najveće srce od svih uz Bogdanovića i svakim ulaskom u igru maksimalno korektno odrađivao svoj posao. Njegova energija u obrani mogla bi biti presudna, a kombinirano on i Luka Božić bi trebali izvrsno ispuniti poziciju broj tri.
Prelazimo na visoke pozicije. Na “četvorci” su se na konačnom popisu našli Željko Šakić i Boris Barać. Dugo bi mogli razglabati bili bolji bili Zubčić, Rudež i Perić, ali činjenica je da je ovaj dvojac od svih spomenutih u najboljoj formi. Mlađi brat Stanka Baraća je prošlu sezonu bio ponajbolji igrač Zadra, a sjajnu formu je prenio u češki Nymburk gdje je ponovno jedan od glavnih pojedinaca. Odlikuje ga sasvim dobar šut za tri i solidna leđna tehnika, a najveći mu je nedostatak brzina. S druge strane, Šakić je nakon Cibone preselio u Rumunjsku, točnije u Cluj. Igrač sličnih karakteristika kao i Barać te bi njih dvojica mogli izgledati kao sasvim solidna rješenja na toj poziciji.
Za kraj dolazimo do naših centara. Trojac Bilan-Planinć-Sobin pokušat će iznijeti svoj maksimum. Košarka danas sve više teži igri bez klasičnog centra te se od modernog centra redovito traži i šut za tri, ali ovaj trojac je pravi prototip modernog centra, zapravo su svi old-school. Najbolju tehniku od njih ima Miro Bilan koji je ovog ljeta odbio reprezentaciju na vrlo nepristojan način taman pred okupljanje kako bi pronašao inozemni angažman. Nakon dosta vremena skrasio se u Strasbourgu gdje za sada pruža vrlo dobre partije. Planinić i Sobin imaju zaista veliko srce i to im se mora priznati, ali njihovi limiti su svima dobro poznati te znamo što možemo očekivati. Na kraju krajeva, Bilan i Planinić su nam bili prve opcije u Torinu i na Olimpijskim igrama gdje su pokazali da mogu posao odraditi sasvim pošteno i korektno.
To bi bilo to. Realno gledajući to uopće ne izgleda loše jer su i druge reprezentacije podosta oslabljene i možemo tražiti svoju šansu protiv svakoga u ovoj skupini. Idemo korak po korak, prvi ispiti su nam Nizozemska te Italija. Pozitivna je okolnost što Talijane dočekujemo kod kuće te smo ih u posljednjem ogledu svladali na njihovom terenu i oduzeli im mjesto u Rio de Janeiru. Krećemo u ove kvalifikacije hrabro, odlučno i samouvjereno s ciljem izgrađivanja nečeg novog, boljeg i pozitivnijeg. Gubitničkog mentaliteta nam je preko glave svima, a svaka nova era zaslužuje svoju priliku pa tako i ova. Pružimo im podršku i zajedno izgradimo zdraviju i optimističniju hrvatsku košarku!