Košarkaški dnevnik: Odlazi “dežurni krivac”

Izbornik Hrvatske košarkaške reprezentacije, Aleksandar Petrović, objavio je listu od 26 imena koja će konkurirati za olimpijske kvalifikacije u Torinu. Na toj listi nema Ante Tomića, čovjeka koji je uz seniorsku reprezentaciju od Mundobasketa 2010. u Turskoj, a prije toga oblačio je dresove gotovo svih reprezentativnih mlađih selekcija. Ante je prije par dana odlučio reći čvrsto NE izborniku Petroviću i bez objašnjenja objesio reprezentativne tenisice o klin.

Hrvatsku je predstavljao na četiri velika natjecanja. 2010. godine okusio je čari već spomenutog Svjetskog prvenstva, a odigrao je i tri Eurobasketa (Litva 2011., Slovenija 2013., Hrvatska/Francuska/Njemačka/Latvija 2015.). Koliko god to neki poricali, bio je uvijek jedan od najboljih pojedinaca, a u isto vrijeme okitio se dvostrukom titulom najboljeg centra Eurolige.

Govorilo se kako je “mekan”, da nije onako “čvrst” kakav je u klubu, no to treba gledati iz malo šire perspektive. Tijekom njegovog boravka u Madridu, a onda i u Barceloni, dijelio je svlačionice s jednima od najboljih razigravača Europe. Isto to se ne može reći za reprezentaciju. Uz izuzetak Svjetskog prvenstva, našoj reprezentaciji je najveći minus bila upravo ta pozicija. Od onih koji nisu mogli ili nisu htjeli, ostali su oni koji nisu bili dovoljno kvalitetni za ostatak momčadi. Ne podcjenjujući kvalitete naših igrača, Marcelinho, a poslije Satoransky i Arroyo ipak bolje razigravaju momčad od Ukića u onom lošijem dijelu karijere, naturaliziranih Hrvata, Davora Kusa, Ante Delaša ili Roka Stipčevića.

U počecima košarkaškog školovanja, Tomić je igrao playja, a to se može i vidjeti u njegovoj igri. Krasi ga izuzetna košarkaška inteligencija, što je uglavnom i iskorištavao, ali nikad nije bio tip igrača poput Kasuna – koji će unijeti protivnika u koš. To mu je zamjerala većina “navijača”, koja je negdje pročitala da je najbolji centar u Europi, a onda se čudila kako ne može sâm iskreirati dvadesetak poena. To jednostavno nije njegova igra. Trebao mu je pravi pick & roll, što mu je u reprezentaciji jedini mogao dati Kruno Simon. Znali su oni to odigrati, no taj segment Tomićeve igre ipak se nedovoljno iskoristio.

Ono što je mene smetalo kod njega je “mekoća” van terena. Uvijek su ga pogađali razni negativni komentari novinara i publike na račun njegove igre. Hrvatska je, kao i ostatak Balkana, po tom pitanju vrlo osjetljiva. Sve mora biti savršeno, kako se ne bi pljuvalo po pojedincima. On to nije znao profesionalno podnijeti, a to je vjerojatno i razlog njegovog konačnog zbogom hrvatskom dresu.

Bez obzira na kvalitetu koju trenutno imamo na centarskoj poziciji (Bilan, Žižić, Radošević), njegov izostanak će se osjetiti. Bivši najkorisniji igrač ABA lige i jedan od najboljih centara Eurolige kroz posljednjih desetak godina bio je dežurni krivac loših igara od strane medija i navijača, iako je uvijek bio među najboljim pojedincima hrvatske reprezentacije. Njegov ego očito više ne može preko toga, a žalosno je što smo izgubili igrača koji nije napunio ni trideset ljeta.

Ali, koga nema, bez njega se može. I mora.

Tomić u kockastom dresu