Čast i privilegija je igrati u litavskoj ligi, pogotovo u vrijeme korone kada su se litavski klubovi više orijentirali na domaće igrače. Ipak, jedan od naših košarkaša uspio je u ovim zahtjevnim vremenima pronaći angažman u jednoj od najboljih liga Europe.
Riječ je o 26-godišnjem Riječaninu, Paolu Marinelliju.
Paolo je svoj košarkaški put započeo u riječkom Triglavu (današnji Kvarner) kada je imao sedam godina, a prvim košarkaškim koracima učio ga je trener Nermin Begić. U Rijeci je prošao sve mlađe kategorije, sa 15 godina zaigrao je u A2 ligi za Jadran (pod vodstvom Damira Rajkovića), a godinu poslije preselio je u Split, točnije u Akademiju Nikole Vujčića, gdje je dočekao i svoj prvoligaški debi.
U mlađim kategorijama Paolo je zabilježio i reprezentativne uspjehe – u svojoj kolekciji ima broncu s U17 svjetskog prvenstva (2012), srebro s U18 europskog prvenstva (2013) te zlato s U16 europskog prvenstva (2011).
Nakon Splita usljedile su dvije godine u Union Olimpiji, po jedna godina u Kvarneru i Ciboni te dvije i pol godine u Krki iz Novog Mesta, a od prošlog ljeta član je litavskog prvoligaža Dzūkije iz Alytusa.
O Paolovim iskustvima iz Litve, usporedbi baltičke i balkanske košarke te njegovim planovima za budućnost pročitajte u nastavku teksta!
Imaš već dosta internacionalnog iskustva. Reci nam, koje razlike i koje sličnosti si primijetio između hrvatske, slovenske i litavske lige?
„Rekao bi da hrvatska i slovenska liga imaju dosta sličnosti po načinu igre, iako dok sam ja igrao u Sloveniji tamo je bilo više stabilnijih klubova – imali su tri ABA-ligaša i nekoliko klubova u ABA 2, samo je Split bio u tom natjecanju od hrvatskih klubova.
U litavskoj ligi nema puno stranaca, prevladavaju domaći igrači i liga je vrlo, vrlo dobra. Košarka je tamo daleko najpopularniji sport, možda i na razini čitave Europe. Po stilu igre se malo razlikuje od hrvatske i slovenske lige, ali mislim da svaka liga ima neke svoje specifične stvari.“
Dojam je da u litavskoj ligi većinom igraju domaći igrači, stavlja li to veći pritisak na strance?
„Sigurno da stavlja, mislim da u svakoj državi i klubu moraš igrati dobro i nešto pružiti ekipi jer će te se puno manje trpjeti nego domaćeg igrača. U Litvi je to možda malo veći pritisak zbog manjeg broja stranaca, ali mene čak i nisu toliko gledali kao ‘stranca’ koliko su gledali Amerikanca. Znali su da dolazim iz područja u kojem se igra pametna košarka tako da s te strane nisam imao problema.“
Kako si došao do litavske lige? Kako je došlo do kontakta, koliko je situacija s koronom utjecala na tvoju odluku o nastavku karijere?
„Do litavske lige sam došao preko mojih menadžera iz Quorum agencije. Korona je sigurno utjecala, ugovori su manji, teže se nalazi klub, situacija nije kao što je bila prije. Odlučio sam se za odlazak u Litvu jer je liga dobra, to mi je bio glavni razlog.“
Jesi li imao priliku zaigrati pred publikom ove sezone? Je li ti malo i žao što nisi u punom smislu osjetio tu zaluđenost košarkom u Litvi?
„Imao sam priliku na početku sezone kada je 20-30% publike moglo biti u dvorani. Nažalost nisam imao priliku osjetiti pravu atmosferu u Litvi, jako mi je žao da sam bio u jednoj takvoj državi bez publike.“
Kako ti se svidio život u Alytusu? Ima li i tamo košarka status sporta broj jedan? Koliko ti je problema predstavljao jezik?
„Život u Alytusu je jako miran. Radi se manjem, lijepom gradiću, ali nema se previše toga za raditi, pogotovo zbog korone tako da nisam imao priliku osjetiti život u Litvi. U Alytusu je košarka sport broj jedan, kao i u cijeloj Litvi. Što se tiče košarke, jezik mi nije predstavljao previše problema, svi su pričali engleski, ali znalo je biti problema kada bi išao do dućana, no na kraju bi se ipak nekako sporazumjeli.“
Prvenstvo je otišlo u ruke Žalgirisa, kakav su dojam ostavili na tebe u međusobnim utakmicama?
„Skroz očekivano, cijelu sezonu su pokazivali da su najbolji. Nisam očekivao neko iznenađenje, na primjer od Rytasa. Na mene su ostavili jako dobar dojam ove sezone, igrali su dobro, igrali su čvrsto i imali su korektnu sezonu.“
Koliko ti je trebalo da se uklopiš u momčad? 36 utakmica, od toga 28 u petorci, preko 25 minuta po susretu su jako dobre brojke, kakav si odnos imao s trenerom?
„Trebalo mi je vrijeme da se malo priviknem, zbog toga i nisam dugo igrao. Prvi put sam se maknuo s Balkana, nova liga, kriterij suđenja, mentalitet… Trebalo mi je malo vremena, ali jednom kada sam se adaptirao je sve bilo super. S trenerom sam imao odličan odnos, davao mi je puno povjerenje i, što je najbitnije, minute. Nadam se da sam ispunio očekivanja.“
Čuli smo da planiraš odlazak iz Litve. Koji su razlozi za to, imaš li već ponude za novu sezonu, hoćeš li nam otkriti gdje ćemo te gledati najesen?
„Da, ne bih ostajao u Litvi, jednostavno se ne vidim u tom klubu sljedeće sezone. Nemam još ponudu koja bi me zanimala tako da ne mogu ništa otkriti, još čekam.“
Okrenimo se malo bližoj prošlosti, proveo si dvije sezone u Novom Mestu. Dojam je da si tamo igrački sazrio i konstantno pružao dobre partije, kako gledaš na te dvije godine u Sloveniji? Što najviše pamtiš iz tog perioda?
„U Novom Mestu sam bio tri sezone, odnosno dvije i pol kad oduzmemo koronu. Tamo sam igrački sazrio, puno sam toga naučio i Krka mi je puno toga pružila. Na te tri godine u Krki gledam kao na jedno veliko iskustvo, imam puno lijepih uspomena od tamo i uvijek ću se rado prisjetiti tog perioda.“
Kako komentiraš činjenicu da ni Buva ni ti niste bili na širem popisu izbornika Mršića, zanemaruju li se igrači iz litavske lige?
„Nije na meni da to komentiram, ja se samo trudim da u svakom trenutku napredujem što je više moguće i da sam svake sezone što bolji igrač. Za Buvu mogu reći samo da je imao odličnu sezonu u Rytasu, pružao je stvarno dobre partije, bio je konstantan, a posebno je dobar bio protiv Žalgirisa kojeg ne treba posebno predstavljati.“
Vidiš li se jednog dana u reprezentaciji?
„Mogu samo reći da bi mi bila čast jednog dana zaigrati za reprezentaciju, mislim da je to jedan poseban osjećaj kada igraš za svoju zemlju.“
Čuješ li se inače s Ivanom? Jesi li pratio njegove igre u Rytasu? S kojim bivšim suigračima si najviše u kontaktu?
„S Ivanom se inače ne čujem, ali sad kad sam bio u Litvi bi popričali i pozdravili se kada bi se vidjeli. Naravno da sam pratio njegove igre – bio je i naš protivnik – tako da znam kako je igrao.
Bivši suigrači… ima ih dosta. Zavisi o periodu, s nekima se čujem malo više, s nekima malo manje.“
Za kraj, gdje se trenutno nalaziš, kako provodiš ljeto? Čime se baviš osim pripremama za novu sezonu?
„Trenutno se nalazim u Rijeci, imam dva treninga dnevno, radim i na košarkaškom i na kondicijskom dijelu. Uz to, uvijek se nađe vremena za otići na more, odmoriti se i družiti s prijateljima.“
Paolo, puno hvala na izdvojenom vremenu za naš portal, želimo ti puno sreće u nastavku karijere!
FOTO: Sportstudio.agency