Hrvatska ženska kadetska reprezentacija osvojila je solidno deveto mjesto na nedavno završenom Europskom prvenstvu koje se održalo u mađarskom Miškolcu. Naše cure bile su jedne od najmlađih na prvenstvu pa se, bar zasada, moramo zadovoljiti ovim rezultatom.
Budućnost imamo i ne treba biti preveliki filozof kako bi se zaključilo da se od ovih cura očekuju velike stvari. Treba pohvaliti ekipu jer smo u nekim trenucima izgledali stvarno jako dobro, ali najviše pohvala ide na adresu Ive Slonjšak i Ivane Dojkić. Te dvije košarkašice pokazale su zrelost i znanje na kojima im zavide i mnoge starije cure. Iako su cure tek 97′ godište što znači da su “ulazne” kadetkinje, trener Dean Nemec gradio je igru upravo oko njih. Upravo zbog toga odlučili smo ih približiti malo hrvatskoj javnosti i napraviti kratke paralelne intervjue s njima.
Kadetsko EP 2012 bilo je prvo veliko natjecanje na kojem ste sudjelovale , kakvi su dojmovi iz Miškolca?
Iva S. : To je za mene bilo jedno veliko igračko i životno iskustvo koje ću pamtiti do kraja života i koje će mi zasigurno pomoći u daljnjem košarkaškom razvoju. Uz to, bilo je lijepo družiti se s curama iz reprezentacije i stjecati nova prijateljstva.
Ivana D. : Dojmovi su izuzetno pozitivni, domaćini su se potrudili odlično organizirati sve pa smo se osjećale ugodno. Lijepo iskustvo koje ću pamtiti do kraja života.
Inače, Iva je na prvenstvu ostvarila prosjek od 14 poena u 35 minuta koliko je prosječno igrala na ovom prvenstvu. Uz to je bilježila i 6 skokova te nešto više od 1,5 asistencija, no treba spomenuti i 3 izgubljene lopte u prosjeku. S druge strane, Ivana je postizala 16,5 poena u 34 minute provedene na parketu. Ostvarila je i 6 skokova i gotovo 3 asistencije te 4 izgubljene lopte u prosjeku.
Kako komentirate svoju i igru reprezentacije na ovom prvenstvu?
Iva S. : Zadovoljna sam svojom igrom, iako sam u početku bila malo lošija. Kasnije se to vratilo na mjesto. Što se tiče reprezentacije, nedostajao nam je prvi “play” s kojim bi bili puno opasniji.
Ivana D. : Zadovoljna sam svojim nastupom jer sam dala sve od sebe. Trudila sam se i bilo je teško u nekim trenucima zbog silnih ozljeda koje su me pratile prije i tijekom prvenstva. Momčadski smo igrali dobro, mlada smo reprezentacija i upravo nam je to iskustvo falilo u nekim odlučujućim trenucima.
Koja igračica i koja reprezentacija je ostavila najbolji dojam na vas tijekom prvenstva?
Iva S : Talijanka Cecila Zandalasini je ostavila najbolji dojam na mene i zasluženo je proglašena najboljom igračicom prvenstva. Od reprezentacija najbolji dojam na mene ostavile su Španjolke koje su bile moj favorit od samog početka.(Španjolska je osvojila zlatnu medalju)
Ivana D. : Nekoliko je reprezentacija ostavilo dobar dojam na mene, ponajviše Španjolska jer igra brzu i dobru košarku s puno kontranapada te čvrstom obranom koja zaustavlja najbolje suparničke igračice. Pojedinačno je dominirala Cecila Zandalasini.
Generacija 1997. hvaljena je od strane košarkaških stručnjaka. Puno se očekuje od te generacije na nadolazećem Europskom prvenstvu. Koliko visoko bi mogli biti na EP 2013.?
Iva S. : Nezahvalno je prognozirati, ali mislim da bi mogli biti dobri pošto nam se priključuje još par cura rođenih 1998. godine. Realnost govori da bi trebali biti među prvih pet, a uz malo sreće, možda se doma vratimo s medaljom.
Ivana D. : Mislim da bi ova generacija trebala igrati zapaženu ulogu na nadolazećem prvenstvu. Sigurno možemo do polufinala, a dalje je sve moguće.
Koji dio svoje košarkaške igre smatrate dobrom, a koji lošom stranom?
Iva S. : Najteže je pričati o sebi i nitko to ne voli. Mogu samo reći da me čeka još puno rada i truda te da mogu biti još puno bolja.
Ivana D. : Zadovoljna sam brzinom, šutom i obranom. Ipak, moram raditi na puno toga da bi to sve izgledalo puno bolje.
Iva trenutno brani boje kluba u kojem je započela svoju košarkašku priču. Za Trešnjevku 2009 igra od kada zna za sebe. Prošle sezone ostvarila je velike uspjehe u kadetskim i juniorskim uzrastima, ali uvelike je pomogla i seniorskoj ekipi s kojom je ostvarila ulazak u najelitniji rang ženske košarke (A1 liga). Ivana je član kluba koji je na velika vrata ušao u žensku košarku, ŽKK Novi Zagreb. Kadetkinje tog kluba osvojile su naslov prvaka Hrvatske prošle godine. To je ujedno prvi trofej ŽKK Novi Zagreb u njegovoj povijesti koja traje trideset i pet godina. Ivana Dojkić proglašena je najboljom igračicom finala.
Što očekujete u predstojećoj sezoni što se tiče mlađih uzrasta i seniorskih nastupa?
Iva S. : U mlađim uzrastima očekujem da sa svojim klubom budemo glavni favoriti za osvajanje trofeja u sezoni koja dolazi. Što se tiče seniora, očekujem da dobro iskoristim minute koje ću dobiti.
Ivana D. : Što se tiče juniorske i kadetske sezone, očekujem dobre igre i borbu za trofeje. Također, očekujem da ću iskoristiti priliku kod starijih cura te da ću se uspjeti nametnuti.
Koji vam je klupski i pojedinačni uspjeh najvažniji u dosadašnjoj karijeri?
Iva S. : Od klupskih mi je definitivno najdraže osvajanje mlađeg kadetskog prvenstva u Splitu, prije tri godine. Što se tiče pojedinačnih nagrada, najdraža mi je nagrada MVP-a u Veneciji prošle godine, kada sam branila boje zagrebačke selekcije.
Ivana D. : Najdraži klupski uspjeh mi je ovogodišnje osvajanje kadetskog prvenstva Hrvatske s Novim Zagrebom. U tom finalu bila sam proglašena najboljom igračicom pa se to može uzeti kao najdraži pojedinačni uspjeh.
Na jesen polazite u srednju školu. Koju školu ste upisale i zašto baš tu?
Iva S. : Upisala sam se u 16. (jezičnu) Gimnaziju jer obožavam jezike. Pokraj engleskog kojeg govorim jako dobro, želim naučit i španjolski.
Ivana D. : Odlučila sam se za Sportsku gimnaziju zbog toga što želim ići u gimnaziju općeg smjera koja omogućava bavljenje sportom kao i prije.
Čime se najviše volite baviti u slobodno vrijeme?
Iva S. : Slobodno vrijeme koristim za odmaranje od raznih obaveza pa uživam u druženju s razredom i odlascima u kino.
Ivana D. : Slobodnog vremena nemam kada traje škola, a ono malo što mi ostane između škole i treninga volim odvojiti za druženje s curama i odlazak u shopping.
Koji su vaši košarkaški uzori?
Iva S. : Možda će zvučati malo čudno, ali nemam košarkaškog uzora.
Ivana D. : Što se tiče košarkaša, to je definitivno Derrick Rose koji igra istu poziciju kao i ja. A daleko najdraža košarkašica mi je Iva Ciglar.
Iz kratkog razgovora s njima moglo se zaključiti da su cure “u košarci”. Ništa drugo ih pretjerano ne zanima i posvetile su se tome da jednog dana budu uspješne košarkašice te da zarađuju “za kruh” uz ovaj sport. To je jedini pravi i ispravni put na koji se moraju ugledati mnogi današnji mladi sportaši kojima je sport nekad na drugom mjestu. Da bi se došlo do vrha, treba puno odricanja. Život sportaša nije lagan kao što nekima izgleda. Mnogi će reći da je to najljepši mogući posao jer čovjek zarađuje i radi ono što najviše voli. To je istina, ali da bi se došlo do te točke moraju se proći neke stvari. Postoji jako puno talenata kao što su naše cure, Iva i Ivana, ali mora biti jasno da talent nije dovoljan. Uz njega mora dolaziti i puno volje i truda. I jedno milijun treninga. Ako ovako nastave, cure čeka blistava budućnost. Mi im to od srca želimo!