U nedjelju je Tony Parker vjerojatno bio najsretniji čovjek na svijetu. U sedmom pokušaju osvojio naslov prvaka Europe, prvi u francuskoj povijesti. Seniorski dakako, jer juniorski naslov već ima, a osvojio ga je u Zadru u prepunim Jazinama, svladavši Hrvatsku 65:64 nakon dva produžetka. Nakon jedne od najdražih pobjeda u karijeri, Parker se prisjetio tog prvenstva.
“2000. godine osvojili smo Europsko prvenstvo i nešto se dogodilo u mom srcu. Osjetio sam veliku ljubav igrajući za nacionalni dres. Isto tako i Diaw, Pietrus, Turiaf… Svi smo osjetili tu vatru. Tada smo obećali jedni drugima da ćemo osvojiti prvo zlato za Francusku u seniorskoj konkurenciji.”
Trenutak iz snova čekao je preko 13 godina.
“Pojavio se Pau Gasol sa Španjolcima i naše putovanje se odužilo. Rekao sam mu da je on razlog zašto se vraćam svake godine s još većom željom da pobijedim. Da nema njega, sigurno ne bih ganjao zlato 13 godina. Ali ovako je još bolje, jer smo rasli zajedno iz godine u godinu.”
Od Španjolaca su gubili u više navrata, zaključno s finalom 2011., ali vratili su im u polufinalu u Ljubljani, uz Parkerova 32 poena. Slatka osveta.
“Putovanje je bilo nevjerojatno i ne bih ništa promijenio. Od uspona i padova, pobjeda i poraza, brončanih i srebrnih medalja do ovog trenutka. Napokon zlato. Osjećam se jako sretnim što imam takve suigrače i trenere, koji su vjerovali u mene i da to možemo zajedno ostvariti.”
Umor? Nakon 81 NBA utakmice, uključujući sedam finalnih i EP-a u ovakvom tempu, Parker kaže da je malo umoran.
“Osjećao sam umor tijekom utakmica, ali trener Collet je savršen. Prije finala mi je rekao da vjerujem suigračima. Ako zabiješ 10 koševa, osvojit ćemo prvenstvo, jer će oni biti pravi. I tako je bilo. U finalu smo odigrali našu najbolju utakmicu kao momčad, u savršenom trenutku.”
Može li usporediti ovaj naslov prvaka s NBA, gdje je osvojio tri prstena?
“Teško. Velik je pritisak igrati za svoju zemlju. Oba osjećaja su nevjerojatna. Ovo je posebno, jer sam toliko dugo čekao, dok sa San Antoniom imam već tri naslova. I možda ćemo osvojiti još poneki. S reprezentacijom imam još tri godine do umirovljenja”, smije se Parker, misleći na Rio 2016.
“Jako sam ponosan što igram za svoju zemlju i jako sretan što imam najbolju organizaciju San Antonio Spurse koji mi to dopuštaju. Trener Popovich je bio jedan od prvih koji me nazvao nakon četvrtfinala i polufinala. Savjetovao me i poželio mi sreću, jer zna koliko sam jako želio to zlato.”
Koliko Francuzima to znači?
“Jako puno. Bronca 2005. je bila prva medalja za našu zemlju nakon gotovo 50 godina. Nije da smo baš osvojili puno medalja i ovo je stvarno velika pobjeda”, zaključio je Parker.
Diaw: „Zadar mi je do sada bio najbolje životno iskustvo”
Boris Diaw u mix zoni je pričao kako je u reprezentaciji već 11 godina, te kako je nakon bronce i srebra napokon dočekao zlato. Ali već imate jedno zlato, zar ste zaboravili?
“Naravno da nisam. Pobjeda u finalu protiv Hrvatske u Zadru 2000. bilo je najbolje iskustvo mog života do ove pobjede to bilo. Dugo nam je trebalo da dođemo do ovoga i sada smo presretni. Znali smo da je teško pobjeđivati i da treba vremena i zato nismo gubili strpljenje svih ovih godina.”