Buzzer-Beater: Pijesak s Copacabane – dio prvi

Opet čekamo, opet smo na iglama i opet se nešto pita neke druge zemlje, a mi stojimo u redu za komad sunca ispod kišnih oblaka. Košarkaški putevi su čudni, ponekad i teško objašnjivi, a u tjednu koji nam dolazi oni možda skrenu baš prema našoj ulici. Postoje izgledi i dobri su da se to dogodi. Pa da onda barem priželjkujemo ono najbolje – povratak na olimpijski pijedestal, u hramove koji će se iz Atene ove godine privremeno preseliti u Rio na njihovom trajnom putu oko svijeta. Same Olimpijske igre već odavno ionako imaju značaj koji uvelike nadilazi samu sportsku borbu u kojoj se, makar kroz ta tri tjedna zaboravlja ono materijalno.

Kako do mjesta na kvalifikacijama?

U utorak, 19. siječnja centralna svjetska organizacija svih košarkaških zbivanja donosi odluku o tri zenlje-domaćina kvalifikacijskih turnira za Rio. Šest je kandidata – Češka (Prag), Njemačka (Hamburg), Srbija (Beograd), Italija (Torino), Filipini (Pasay) i Turska (najvjerojatnije Istanbul). Za plasman na olimpijske kvalifikacije Hrvatskoj treba domaćinstvo obje europske zemlje koje su već stekle plasman na kvalifikacijski turnir posredstvom plasmana na Europskom prvenstvu. To su dakle Italija i Srbija.

Hrvatska bi, ukoliko se to dogodi dobila pozivnicu zbog popunjenja kvote onih bolje plasiranih na Eurobasketu, a već prisutnih europskih zemalja na kvalifikacijama, zajedno s Latvijom koja također čeka u redu kao sljedeća. To bi značilo da se od 5. do 11. srpnja kvalifikacijski turnir mora pobijediti kako bi se iz jednog od gradova domaćina prometnuli u Rio. Taman da nas i stave u skupinu na Filipine, a da se ostala dva turnira igraju u Torinu i Beogradu.

Već smo bili tamo….

Hrvatska je sličan proces kvalifikacija već jednom prošla, iako je za Peking 2008. godine bilo nešto više manevarskog prostora, drugim riječima – mogli smo izgubiti jednu utakmicu u skupini i jednu u polufinalu. Kvalifikacijski turniri FIBA Europe popunjavali su se pozivnicama (wildcard), a cijeli turnir igrao se u Ateni, i to u četiri skupine s po tri ekipe. Tadašnji sastav Jasmina Repeše bio je u grupi s Portorikom i Kamerunom iz koje su dvije reprezentacije prolazile dalje (jedan poraz dozvoljen, op.a.). Obje utakmice dobili smo s četrnaest poena viška, Kanada je u četvrtfinalu ostala na minusu od dvadeset i jednog poena, a olimpijski plasman mogla su izboriti samo tri polufinalista. Mi smo u svojem polufinalu dobili Nijemce (i tu smo primjerice smjeli izgubiti), a Grci su dobili Portorikance. Finale se nije igralo, a utakmica za treće mjesto u Peking je promovirala Nijemce koji su svladali Portoriko. Vidite da nije bilo teško stići u Peking?

Situacija je varljiva sada, osam godina kasnije. Svi igraju košarku, pa će tako kvalifikacijski turnir biti, ako ne jači – onda barem približno jak onom glavnom u Brazilu. On će se sastojati od osamnaest momčadi koje će biti podijeljene u tri skupine s po šest ekipa). Čistom matematikom, ako od ukupnog zbroja (18 ekipa) oduzmemo 16 već kvalificiranih za olimpijske kvalifikacije kroz kontinentalna natjecanja, Latvija i Hrvatska ulaze ukoliko Srbija i Italija dobiju domaćinstva.

Jaka konkurencija

Da rasčistimo dakle, Hrvatskoj ne paše ako domaćinstvo kvalifikacijskog turnira u utorak dobije samo Italija ili samo Srbija. Latvija je ispred nas u redu budući je bila osma (četvrtfinalist) na Eurobasketu, a Hrvatska deveta. Ali, ako dođemo do kvalifikacija, tamo nas čeka sigurno jedan zahtjevan europski suparnik. Na Igrama su već samo finalisti EP-a (Španjolska i Litva), a na kvalifikacijama svoje mjesto već imaju (nadamo se domaćini) Srbija i Italija, uz njih još Francuska, Grčka i nama posebno prijateljska Češka. Iz Amerika su tu Kanada, Meksiko i Portoriko, Afrikanci imaju Angolu, Tunis i Senegal, a azijsku će čast braniti Filipini, Iran i Japan uz predstavnika Oceanije (Novi Zeland).

Pretpostavka je da ste primijetili kako se filipinski grad Pasay nalazi među kandidatima za kvalifikacijski turnir. E tako, baš poput nas i Latvijaca u redu za mogući dašak olimpijskog Rija čeka Libanon, petoplasirana momčad Azijskog prvenstva prošle godine. Pravo prepuštanja jednog mjesta u redu ide isključivo po FIBA-inoj konfederaciji, dakle Azijat ne prepušta mjesto Europljaninu i obratno. Libanon uskače u kvalifikacijski vlak, ako Filipini budu jedni od domaćina.

Oni su već tamo…

Sva su preostala mjesta u Riju već odavno popunjena. Ondje su uz domaćine Brazilce i svjetski prvaci Amerikanci. Zanimljivo je, finalist Mundobasketa u Španjolskoj bila je Srbija, ali na OI ima mjesta samo za prvaka svijeta pa ekipa Saleta Đorđevića najzad mora u kvalifikacije. Nadalje, već su spomenuti finalisti Eurobasketa (Španjolska i Litva), a mjesta ima i za Australiju, prvaka Oceanije. Nigerija je unutra kao prvak Afrike, Venezuela i Argentina imaju mjesto kao finalisti košarkaške Copa Americe. Nećemo zaboraviti ni Kinu, azijskog šampiona. Devet smo ih nabrojali, traže se još samo pobjednici kvalifikacijskih turnira. Po idealnom scenariju – odigrat će se u Beogradu, Torinu i na Filipinima, a mi ćemo osvojiti baš ovoga na dalekom istoku.

Screening – jesmo li spremni?

Šala je uvijek dobra stvar. Jasno da bi najbolje bilo opet pokoriti Kombank Arenu (sjećate se Cibone i Cedevite?), ali prihvatit ćemo objeručke sve što nam se ponudi. Samo da prvo narod izdvoji čovjeka koji će sjesti na klupu nakon Velimira Perasovića. Košarkaški tribunali postoje u odnosu na promašeni projekt Zagreb 2015. godine. Imamo novog predsjednika Saveza, imamo stručni savjet za mušku košarku koji se istini za volju, priprema za Tokio 2020. godine. Imamo nacrt mnogih projekata, imamo nacionalnu ligu koja je iz druženja za odabrane prerasla u sve atraktivniji komercijalni-marketinški proizvod. Imamo Cedevitu u nadmetanju s ostatkom ‘creme de la creme’ europske klupske košarke, transparentniji smo, otvoreniji prema običnim navijačima. Nisu to veliki koraci, sve se to moglo napraviti i ranije, ali – bolje ikad, nego nikad. Kreće se… U jednoj rečenici, vrijeme je i dalje na našoj strani…

Dakle, spremni smo. Ako nas iz FIBA Europe pozovu zajedno s Latvijcima, odazvat ćemo se tim kvalifikacijama. Zasad neimenovani stručni stožer opet će okupiti reprezentaciju, krenut će se iz Svetog Martina na Muri, ako treba i na Filipine. Po mjesto u avionu hrvatske olimpijske obitelji. U Pekingu smo imali dečke, u Londonu djevojke, idemo sada opet probati s momcima. Možda uspije…

Related Articles