Moram priznati da nisam očekivao ovakav razvoj situacije. Ne radi se o tome što Cibona ima meč loptu već u ovoj fazi finalne serije. Dapače, Vukovi s Tuškanca su pokazali puno kvalitetniju i, ako želite, puno ljepšu igru u ovom finalu. Ono što iznenađuje je lakoća kojom su došli do tih, čini se, presudnih 2:0.
Da, Cibona ima 2:0, ali i +32, što u ovakvom omjeru snaga podsjeća na onih famoznih Bayernovih 7:0 protiv Barce. I dok se Zadrani možda ne uzbuđuju previše zbog oni zagrebačkih -16, svakako moraju pogledati jedni drugima u oči tražiti objašnjenje za poraz identičnom razlikom u Višnjiku.
Gdje je nestao Zadar? Pitanje je to koje si moramo postaviti na temelju onoga što smo ove sezone gledali u Krešinom domu. A gledali smo slavlja nad Partizanom, Crvenom Zvezdom, Igokeom, Radničkim, Cedevitom, a i Cibonom. Bila su to borbena izdanja Zadra, ostavljalo se srce na parketu, što zbog vječnog rivalstva s većinom od navedenih protivnika, što zbog borbe za goli opstanak u regionalnom natjecanju.
A što je s borbom za naslov prvaka Hrvatske? I to protiv najvećeg rivala pred svojim navijačima? Kažu neki, “momčad igra onoliko koliko joj protivnik dopusti”. Ako je suditi po tome, onda je Zadar Ciboni dopustio mnogo toga.
Znakoviti su samo neki pokazatelji koji opravdavaju tu tvrdnju. Naime, sam pogled na semafor na kraju zadarske subotnje večeri (pisalo je 76:92) sugerira da je Cibona nadigrala svog domaćina u svim segmentima košarkaške igre. Odmah potom bodu u oči i 92 primljena koša u jednoj domaćoj utakmici, u grotlu Višnjika, u finalu doigravanja za naslov prvaka Hrvatske.
Iskustvo vs širina rostera
Iz tabora Zadra su nakon utakmice u Zagrebu dolazile izjave o umoru i velikoj potrošnji nakon polufinalnog dvoboja s Cedevitom. I dok se tada to činilo opravdanim razlogom, nekako mi to više ne pije vodu.
Naime, trener Cibone Danijel Lutz je u ove dvije utakmice koristio 9 igrača, od kojih su samo sedmorica provela značajnije vrijeme na parketu. Uzmimo pritom u obzir godine nekih od njih (Rozić 30, Blassingame 31, Žižić 33, Kus 34, Nicević 36). Osim toga, unatoč korektnom doprinosu s klupe, ipak je prva petorka iznijela najveći teret i najzaslužnija je što je Cibona pred ukupnom pobjedom u ovom finalu. S druge strane, Ante Nazor je slao na parket 11 igrača, s tim da je Bariša Krasić (34) jedini u redovima Zadra koji se može nazvati košarkaškim veteranom.
Zadrani su, dakle, daleko mlađa momčad s puno većim izborom igrača podjednake kvalitete. No ipak, dopustili su Vukovima da ih nadigraju i pretrče te brzom tranzicijom s puno laganih koševa dođu do ove prednosti. Prema tome, ne možemo ovdje govoriti o umoru ili potrošenosti. Iskustvo je nadigralo mladost, Cibosi su pokazali veću želju i borbenost.
Stoga, igračima Zadra ne preostaje ništa drugo, nego da skupe glave i da ostave i srce i dušu na parketu kako bi ostvarili cilj i produžili ovu seriju. Posebno se to odnosi na obranu. Kad će ako ne sad?
Šut iz igre vs slobodna bacanje
Osim što su pokazali veću želju, Cibosi su bili i mnogo precizniji protivnik. To potvrđuje podatak da ukupan postotak šuta iz igre Cibone u dvije utakmice iznosi 51.5%, naspram Zadrovih skromnih 36.4%. Oni koji su imali priliku gledati te dvoboje, mogli su primijetiti da je Cibona pogodila veliki broj šuteva iz neometanih pozicija, što ide na račun obrani Zadra. Međutim, i Zadrani su imali prilike šutirati iz čistih situacija, no nisu bili precizni. Pretpostavljam da im jednom mora krenuti. A to jednom je samo večeras.
Zadar je u Višnjiku imao +14 (35:21), Cibona je već nakon dvije minute druge četvrtine bila u bonusu i u tom trenutku, činilo se, domaćin je imao priliku završiti posao. No tu je sve stalo. Zadrani su promašili čak 6 slobodnih bacanja s kojim su mogli, i trebali, otići na +20. No sada samo mogu žaliti za propuštenim te se bolje koncentrirati na 3. utakmicu ne bi li im se takva šansa ponovo ukazala.
Dario Šarić vs Romeo Travis
Što se tiče igrača o čijem će učinku ovisiti ishod večerašnje utakmice, izdvojio sam imena Darija Šarića i Romea Travisa. Iako su Cibonu, što se pojedinačnog učinka tiče, predvodili iskusni Jerel Blassingame i Andrija Žižić, nekako sam dojma da je Cibona u ove dvije utakmice bila bolja taman za učinak mladog Darija Šarića.
On je kroz ovu finalnu seriju još jednom pokazao da je, bez ikakve sumnje, trenutno najveća nada hrvatske košarke te da su opravdani interesi velikih europskih i NBA klubova. Za one koji žele potvrdu ovoga u brojkama, reći ću da je Šarić u dvije finalne utakmice zabilježio prosjek od 14 koševa, 8 skokova i 3 asistencije. Njegova poletnost i vic u igri je nešto što daje svježinu današnjim događanjima na parketu.
Međutim, primjetna je i ona druga strana medalje. U toj svojoj lepršavoj igri Dario gubi i dosta lopti (3.5 u finalnoj seriji). No to je nešto što moramo istrpjeti na njegovom razvojnom putu. Uostalom, tko radi, taj i griješi, rekli bi. Ono što predstavlja puno veći problem je postotak njegovog šuta. Brojke kažu 44% u dvije utakmice finala, što je ispod razine Cibone.
Dakle, to je nešto na čemu će, sasvim sigurno, morati raditi i što će igrati važnu ulogu u nastavku njegove karijere. Promašene lopte u finalu kupa su prošle bez posljedica za njegovu momčad. Ishod možda drugi puta bude drukčiji.
Što se Zadra tiče, igrač koji je obilježio ovo finale je, sigurno, Romeo Travis. Ovaj snažni američki krilni centar je, ako zbrojimo obje utakmice, bio daleko najbolji pojedinac u redovima Zadra, što i potvrđuje njegovih prosječnih 18 koševa i 9.5 skokova. Njegova energija i lakoća postizanja koševa iz teških pozicija ulijeva povjerenje i nadu zadarskim navijačima pred večerašnju utakmicu biti ili ne biti. No da bi se serija vratila u Krešin dom, morat će mu se netko priključiti. I u obrani, i u napadu.
I evo nas ponovo u Zagrebu. Pred nama je ključna utakmica za obje momčadi. Cibona želi završiti posao i osvojiti svoj 18. naslov prvaka Hrvatske te tako obraniti prošlogodišnju titulu najboljeg u Hrvatskoj. S druge strane, Zadar se želi odužiti svojim navijačima i pobjedom otvoriti mogućnost igranja 5. utakmice. Tko će biti uspješniji u ostvarivanju svog cilja, saznat ćemo ubrzo.