Pamtimo i bolja, puno bolja vremena za hrvatsku klupsku košarku. Europske titule, velika domaća finala, bilo iz vremena Dražena i Ace, Rađe, u novije vrijeme Marka Popovića, Kasuna, Planinića…
Igrača koji su na ovaj ili onaj način sliku košarkaških zbivanja poslali u svijet na pozitivan način ima na pretek, ima i navijačkih priča koje uglavnom dolaze s juga Hrvatske. Zadarski Tornado slavi rođendan, Maligani i Funcuti spremaju se za novu sezonu, ovi potonji vrlo vjerojatno i za ABA-ligaške kvalifikacije. A mi, prijatelji košarke, neki od nas nazivaju se i fanaticima, mi možemo reći da jedva čekamo početak A-1 lige.
Da, baš one A-1 lige koja ne zanima više od par stotina ljudi unutar hrvatske košarkaške javnosti. One javnosti koja se probudi samo onda kada muška seniorska reprezentacija igra na kakvom velikom natjecanju, koja već po ustaljenom običaju grakne kada ta ista reprezentacija koju u gotovo ničemu ne podržavaju kroz godinu izgubi jednu utakmicu. Javnost je, složit ćemo se dakle, čudna biljka, cvijetak kojeg zanima samo ABA liga, onda kada je riječ o klupskoj košarci u Hrvatskoj i/ili regiji. Možda je, barem kroz neki sitni promil razlike došlo vrijeme za promjenu. Možda, fanatici se nadaju…
Kako i ne bi. Iako je sredina kolovoza, a do nove A-1 sezone u gruboj računici ima još 45 dana već su neke stvari poprilično poznate. Ždrijeb parova regularnog dijela prvenstva još nije održan, ne zna se čak niti hoće li u novoj sezoni nastupiti deset, jedanaest ili možda čak dvanaest klubova, ali neka igračka imena koja se vraćaju u naše dvorane zaslužuju puni respekt, kao i uprave koje su ih pokušale, a onda i uspjele dovesti.
Već smo pisali o povratnicima u riječki dio hrvatske košarkaške priče. Siniša Štemberger lani se vratio u Kvarner, ne smije se (valjda nikad!) smetnuti s uma da je dobri duh svlačionice na Nafti i dalje najbolji strijelac ABA lige ikada. Ove godine u redove Škrljeva također dolaze povratnici – Jasmin Perković i Davor Kus, koji se na dirljiv način u lanjskom finalu domaćeg prvenstva oprostio od publike pod tornjem Cibone. Tko zna, ako Škrljevo poludi a Mavrinci izgore – možda se Kus opet vrati pred Draženov spomenik u zelenom dresu u Ligi za prvaka…
Jedan čovjek ovdje zaslužuje posebno mjesto. Zapravo dvojica, ali jedan zaslužuje posebno od posebnih mjesta. Kapetan hrvatske košarkaške reprezentacije se u svojoj 31. godini života, dakle složit ćete se – jednoj od košarkaški najpotentnijih godina vraća u svoj Split. Pukla je ta vijest u nedjeljno kišno popodne i proširila se košarkaškim portalima, forumima i svemu ostalome poput munje. Da, dobro ste pročitali. Roko Leni Ukić se vraća u svoj Split, u isti onaj dres u kojem je 2004. godine klubu donio Kup Krešimira Ćosića košem uz zvuk sirene.
Ukić se vraća nakon deset godina lutanja po Sjevernoj Americi (Toronto, Milwaukee) gdje je zaigrao tek tri godine nakon drafta, odnosno Europi, jer nosio je dresove Tau Ceramice, Barcelone, rimskog Virtusa, Fenera i Panathinaikosa prije jedne i vjerojatno jedine sezone u Cedeviti. Neće njegov povratak biti dugog vijeka, kao niti onaj Krešimira Lončara, nekadašnjeg reprezentativnog borca pod koševima. Lončar dolazi nakon sezone u Valenciji, za svoj matični klub profesionalno je igrao samo u sezoni 1999./2000., iza koje je krenula putešestvija (Wurzburg, Benetton, Teramo, Kijev, Rostov, Unics Kazan, Khimki).
Njih će dvojicu u Splitu dočekati povratnik Srđan Subotić, a Ukić i Lončar trebali bi na Gripama ostati samo do pronalazaka novih angažmana. To za kapetana reprezentacije neće biti problem posebice ako iza njega bude dobar nastup na skorašnjem Eurobasketu, vjerojatno će ga brzo naći i Lončar, no vidjeti ih ponovno u Splitovom dresu makar i na prvom kolu, to bi bilo neprocjenjivo…
Kus i Perković u Škrljevu, trojac povratnika u Splitu, Štemberger u Kvarneru, Drago Pašalić u Zadru… Romantika je ponovno tu, baš kao i onda kada se Damir Mulaomerović vratio u Zagreb, baš kao i onda kada su Marijan Mance i Marko Šamanić pomogli Kvarneru da se vrati u A-1 ligu… Znamo, zaboravili smo još puno imena zbog kojih je domaća košarka tako lijepa…