Danas donosimo pregled ekipa koje su u gornjem dijelu tablice u dosadašnjem dijelu ABA lige. Na samom vrhu je Igokea, koje je mnoge iznenadila i pruža najbolje igre, a pri vrhu je i jedan hrvatski klub, KK Cedevita. Sutra ćemo objaviti i pregled donjeg dijela ljestvice, gdje se (nažalost) nalaze i ostale ekipe ih Hrvatske.
[prank p=”1″ ekipa=”KK Igokea” skor=”12-3″]Ekipa iz Aleksandrovca najugodnije je iznenađenje ovoga natjecanja. Unatoč respektabilnom igračkom kadru malo tko je slutio da će nakon 15 kola upravo oni biti na vrhu tablice.
Igokea je odlično ušla u sezonu i nakon početnih šest pobjeda pali su tek u Zagrebu tricom Wrighta u posljednjim trenutcima utakmice. Momčad je obrambeno vrlo potentna i to je njihova velika prednost. Visoki bekovi i krila omogućavaju im igranje obrane s puno preuzimanja te se tako ne dovode u situacije da ispadaju iz igre i ostavljaju protivniku puno slobodnog prostora. Takav tip obrane podigli su na zavidan nivo, a zbog mogućnosti rotacija visoki intenzitet se održava tijekom cijele utakmice.
Najbolji igrač ove ekipe je Branko Jorović, visoko krilo koje donosi rutinu i koševe u ključnim minutama. Bilježi 12,3 poena po utakmici i sigurno je najveća snaga ove momčadi. Valja spomenuti i dva Amerikanca koja su se pokazala kao pravi izbor. Prvi je Clifford Hammonds, razigravač u pravom smislu te riječi, podređen potrebama ekipe. Bilježi 4,2 asistencije po utakmici i odlično vrši pritisak na protivničke bekove. Drugi je Corsley Edwards, bivši igrač Cedevite, izuzeto snažan i precizan centar koji uvijek donosi prevagu pod koševima.
Kada ovoj trojici dodate iskusne igrače poput Milana Dozeta, Siniše Štembergera, Nebojše Joksimovića i Miloša Komatine dobijete trenutno najbolju momčad lige.[/prank]
[prank p=”2″ ekipa=”KK Crvena zvezda Telekom” skor=”10-5″]Crvena zvezda je opet ludovala u prijelaznom roku. Dovedeni su Igor Rakočević, koji više nije onaj Igor Rakočević, ali je i danas jedan od najboljih bekova u ligi, Boris Savović iz Galatasaraya, Marko Simonović te Raško Katić. Da s ovim zaključimo listu prinova to bi već bilo respektabilno, ali tu su još trojica Amerikanaca: DeMarcus Nelson, Elton Brown i Michael Scott (u početku je bio Morris Almond).
Kako to obično biva, krenulo je loše. Poraz na gostujućem parketu od Splita, poraz od Zadra i Branko Lazić je postao bivši. Na njegovo mjesto uskočio je Vlada Vukoičić i stvari su polako krenule na bolje. Zvezda je počela igrati na onom nivou na kojem je isprva i trebala. Brza, snažna košarka s puno šutiranja. Kulminaciju su doživjeli u beogradskom derbiju u kojem su rastavili Partizan.
Momčad s Kalemegdana bi ove sezone napokon mogla skinuti epitet gubitnika (barem kada je košarka u pitanju) i napraviti velike stvari. U posljednjih deset utakmica, crveno-bijeli imaju devet pobjeda i jedan poraz. Nakon stanke niz teških utakmica počinje u Ljubljani protiv Olimpije, zatim idu Cedevita, Igokea i MZT da bi nakon Makedonaca imali nešto lakšeg protivnika u Szolnokiju koji je ove sezone odlučio dobivati samo bivše prvake Europe (Split, Cibonu i Partizan, Krka je tu tek iznimka koja potvrđuje pravilo) tako da je Zvezda u tom susretu poprilično sigurna oklada.
Zaključak bi bio da je beogradska momčad pronašla formu na vrijeme i ako kroz ovih par teških utakmica prođe neokrznuta Final Four bi trebao biti nadohvat ruke.[/prank]
[prank p=”3″ ekipa=”KK Partizan mt:s” skor=”10-5″]Duško i bebe, epizoda dva. Može zvučati podcjenjivački, ali to nam nije namjera. Svi se sjećamo kako je završio zadnji takav projekt. More igrača iz Partizana preselilo je u velike klubove, a Duško Vujošević je odveo Partizan na završnicu Eurolige i sebi osigurao mjesto na klupi diva iz Rusije. Tamo se nije dugo zadržao. Možda je problem bila jezična barijera, možda američka turneja prije početka sezone, možda ozljede ključnih igrača, možda nešto peto ili deseto, nagađanje ćemo prepustit nekom drugom.
Vujošević se vratio u okruženje u kojem se osjećao kao riba u vodi, ima mladu ekipu i iako Partizan ne izgleda tako dominantno kao proteklih sezona vjerojatno će stvari opet sjesti na svoje. Drugi krug Eurolige im je pobjegao u zadnji čas i sada se mogu fokusirati na domaća natjecanja.
Vladimir Lučić, potentno krilo koje jednako dobro koristi šut i prodor, najveća je snaga ove momčadi. Beograđani su imali par neplaniranih poraza i to ih je koštalo boljeg plasmana u dosadašnjem dijelu natjecanja (porazi od Mađara i Zadrana) ako uopće treće mjesto, nakon nešto više od pola sezone, možemo promatrat kao nešto loše.
Još se ne zna mjesto odigravanja završnog turnira, ali ako to bude Beograd Partizan će biti prvi favorit, a ako će se igrati negdje drugdje Partizan opet ima dobre šanse. Opće je poznato da su oni najbolji kada je to najpotrebnije. Ove godine u sastavu više nema Dušana Kecmana koji je uvijek postizao koševe u ključnim trenutcima utakmice i biti će zanimljivo vidjeti tko će preuzeti njegovu ulogu. Partizan ima talentiranu i mladu momčad čije se igrače isplati čekati sezonu ili dvije ako za to bude potrebe.[/prank]
[prank p=”4″ ekipa=”KK Cedevita” skor=”9-6″]Uvijek se čini, tijekom godine i na kraju, kako je Cedevita mogla bolje i više. Gledajući rezime sezone, vidljiv je napredak u odnosu na prošlu tako da nećemo davati oštre kritike na dosadašnja zbivanja nego ćemo samo reći: moglo je bolje i drugačije.
Kao najsenzacionalnije pojačanje doveden je iskusni strateg Božidar Maljković, ali suradnja s njim je ubrzo prekinuta pod nerazjašnjenim okolnostima, a na njegovo mjesto uskočio je Aco Petrović.
Doveden je još Marques Green, Bracey Wright, Marko Tomas i Lukša Andrić, ali nakon pola sezone i ljubitelju nogometa je jasno da Green ne može biti prvi play u ozbiljnoj euroligaškoj ekipi, da je Wrightu potreban paklen razigravač da mu kreira situacije za šut, da Marko Tomas nije onaj igrač od prije par sezona, a da je Lukša Andrić lošiji igrač od Mire Bilana koji mu je trebao biti zamjena. Kada to sve stavimo na papir mučenje Cedevite uopće nije nelogično. Kao pogodak pokazao se Predrag Šuput koji u svakoj utakmici daje ogroman doprinos.
Vitamini unatoč svim problemima koji ih muče ove godine i dalje nisu u lošoj poziciji, zaostaju samo jednu pobjedu za beogradskim dvojcem. Glavni cilj im je osigurati Euroligu za što još uvijek imaju velike šanse. Ako uspiju i ako osvoje naslov prvaka Hrvatske (koji je, ruku na srce, marginaliziran do kraja) sezona će biti uspješna usprkos tome što se moglo i lakšim putem (barem se tako čini iz ove perspektive). Svi znamo kakvoj igri teži Aco Petrović, samo je pitanje da li se s takvom igrom mogu dobiti one najvažnije i u pravilu najtvrđe utakmice. Vrijeme će pokazati. Bilo kako bilo, Aco se uvijek vodio onom starom “s tricom ili na njoj”.[/prank]
[prank p=”5″ ekipa=”KK MZT Skopje Aerodrom” skor=”9-6″]Što reći osim čestitati Makedoncima. MZT-u je ovo prva sezona u regionalnom natjecanju i momci iz Skoplja guraju odlično. Okosnicu momčadi čine iskusni makedonski igrači poput Gjorgija Čekovskog, Todora Gečevskog, Damjana Stojanovskog i Kirila Nikolovskog.
Početak nije bio loš, ali nije se moglo ni naslutiti da će u novu godinu ući s petog mjesta i s ovako dobrim omjerom. U sezonu su krenuli vrlo dobro, skinuli su Cibonu usred Zagreba, zatim Široki, ali su onda uslijedila četiri poraza. Momčad je doživjela par promjena. Dovedeni su Nikola Otašević, Boris Bakić i trener Aleš Pipan. Velika prednost Makedonaca je domaći teren na kojem igraju odlično, a imaju i veliku podršku domaćih navijača.
Ove godine imaju priliku izboriti i plasman u neko europsko natjecanje (vjerojatno EuroCup), što bi svakako bio veliki poticaj za daljnji razvoj ovog kluba, ali i same makedonske košarke. Uz Igokeu sigurno najljepša priča ovogodišnjeg izdanja ABA lige i dokaz da se ne moraju uložiti veliki novci kako bi momčad igrala dobro.[/prank]
[prank p=”6″ ekipa=”KK Budućnost VOLI” skor=”8-7″]Vodstvo Budućnosti iz godine u godinu radi izvanredan posao. Nekad su više uspješni, nekada manje, ali njihova vizija je očita i od nje ne odstupaju. Klubu koji redovito prodaje svoje najbolje igrače i sljedeće godine opet bude među najboljima u ligi se jednostavno morate diviti.
Svake godine izbace nekog novog mladog igrača, svake godine daju priliku nekome da se pokaže, pametno kupuju iskusne, ali ne preskupe igrače, vjeruju treneru Dejanu Radonjiću i što je najvažnije ne izlaze iz okvira svojih mogućnosti. Ove godine Budućnost nije toliko dobra kao prethodnih, ali opet je u samom vrhu i vjerojatno će do posljednjeg kola biti u igri za završni turnir. Njihov teren je poznat kao jedan od onih na kojima je najteže pobijediti.
Nikola Ivanović (5,4 poena po utakmici) je najzanimljiviji igrač ove momčadi, mladi bek od kojeg se očekivalo više ove sezone, ali njegovo će vrijeme tek doći.[/prank]
[prank p=”7″ ekipa=”KK Radnički” skor=”8-7″]Kragujevčani su jedna vrlo zanimljiva ekipa. Imaju iza sebe dobru financijsku podlogu i svake godine sastave moćnu ekipu, ali u pravilu nešto ne štima. Ove godine dovedeni su Terrico White, Bojan Krstović, Miloš Borisov, Aleksandar Ćapin, Amaning Matthew Bryan te Mark Worthington (kasnije i Ratko Varda).
Kada bi pogledali samo papir, ova ekipa bi bila u uskom krugu onih najboljih, ali na njihovu žalost ne igra papir. Ušao je Radnički s 0-3 u sezonu, da bi prvu pobjedu uhvatili tek u Makedoniji. Ekipe koje vodi Miroslav Nikolić igraju sličnu košarku koju preferira i Aco Petrović, a to je puno trke i puno šutiranja, čak i ako ti šutevi nisu izrađeni (u susretu Cedevite i Radničkog obje ekipe su kombinirano šutirale 68 trica).
Glavna prednost ove ekipe su prva dva vanjska igrača. Ćapin je igrač na kojeg možete računati da će dati svoje i u napadu i u obrani, a Terrico White je bek fantastičnih napadačkih sposobnosti (protiv Cibone 36 poena – za dvicu 9/11, za tricu 4/4, slobodna bacanja 6/8) i jedan je od rijetkih igrača (u ovoj ligi) koji sam može dobiti utakmicu.
Unatoč velikom potencijalu ove ekipe ako ubrzo ne krenu igrati na puno većem nivou Final Four će ostati samo želja.[/prank]