Puno je nes(p)retnih okolnosti, ali Split je morao bolje!

Kao dugogodišnji navijač KK Split, jedan od naših najiskusnijih autora pripremio je analizu o klubu za kojeg navija. Teško je izvući “pametne” zaključke s naglaskom da je uvijek lagano biti general poslije bitke. Split je porazima i lošim igrama u travnju zakomplicirao ABA ligaški status kojega je sada potrebno potvrditi protiv druge momčadi Druge ABA lige.

Razigravanje ilitiga play-in će se igrati otprilike sredinom svibnja pa Žuti imaju itekako vremena da se poslože i da odmorni uđu u još jednu “biti ili ne biti” seriju koja se igra na dvije pobjede. Splićani su u velikoj prednosti pošto imaju prednost domaćeg terena, ali i generalno su favoriti kada gledamo potencijalne protivnike “na papiru”.

No, već smo se uvjerili “da papir” i ime na papiru ništa ne znači kada se posao ne odrađuje kako treba. Primjerice, mnogi navijači odmah smjenjuju trenera, upravu, daju otkaz igračima i generalno idu iz krajnosti u krajnost. Stoga tu postoji ona floskula o depresiji nakon poraza i euforiji nakon pobjede…

_

Crni vikend Splita je otkrio sve negativne strane momčadi s kojima ćemo prvo početi ovu priču. Porazi od Zadra i protiv Partizana otkrili su bolne točke i ukazali na mane ove ekipe. Ozljeda Roka Ukića kao da je poremetila ekipu koja je djelovala obezglavljeno. Igrači koji su trebali preuzeti odgovornost to ipak nisu činili, a nažalost se na kraju ispostavilo da Split isključivo živi od vanjskog šuta. Činjenica da su protiv Partizana više ispucali šuteva za tri od šuteva za dva dovoljno govori o tome.

Evo iskoristit ćemo priliku pa kritizirati i Marka Lukovića kojemu je trica draža od “kruha” i koji je ipak kapacitet  za nešto više, naročito u ovako bitnim utakmicama. Definitivno je nedostajala ona njegova igra iz prvog dijela sezone. Taj generalno život od vanjskog šuta nikako ne može “spojiti” unutarnju i vanjsku liniju Splita. Mnogi navijači se pitaju jesu li Marin Marić i Antonio Vranković reprezentativni materijal? To uopće nije niti važno jer su obojica imali jako kvalitetnih utakmica, naročito Vranković u prvom dijelu sezone, a Marić nakon svog dolaska. Definitivno bi se u sljedećoj sezoni morala posvetiti veća pažnja na razvoj centarskoj rješenja kao što je Vranković. Bez obzira čiji je sin, vidljivo je da dečko ima “pravi košarkaški gen” i osjećaj za igru.

Je li igraju u sistemu igre koji im ne odgovara, također može biti jedno od pitanja za struku, ali ovdje je važnije kako su skoro svi glavni akteri u Žutoj svlačionici individualno stagnirali u drugom dijelu sezone. Dobar primjer je i Marčinković. Istina, imao je važniju ulogu kod Skelina, ali ne može se reći da nema minutažu kod Karakaša, a upravo je on znao biti jedina i nesebična spona između bekova i centara. Unatoč “sitnim greškama” dobili smo dojam da su mladi igrači kao Perasović najviše napredovali u cijeloj priči i da ih se možda moglo istrpiti više. Uglavnom je razlog za neigranje mladih igrača ganjanje rezultata? Split nije ulovio ništa pa se ovo može gledati kao propuštena prilika mladima za dodatni razvoj.

Objektivne okolnosti

S druge strane postoje objektivne okolnosti na koje se nije moglo utjecati, a to su ozljede i koronavirus. Od Đokovića, Mesičeka, Vrankovića pa sve do COVID odjela na Gripama i sada Roka Lenija…Split je stalno muku mučio s ozljedama, a dojma smo da se po tom pitanju moglo više odmarati pojedine igrače i malo drugačije rasporediti rotaciju kako bi se što bolje tempirala forma za završnicu sezone. Međutim, vremena do razigravanja još ima pa će splitski treneri momčad vjerojatno provesti kroz još jedan trenažni mikrociklus.

Kada gledamo utjecaj korone ona je ipak puno poremetila splitske planove. Do pojave COVIDA u travnju Split je izgledao moćno i djelovao je kao najbolja hrvatska ekipa. U samoizolaciji su se mišići očito ispuhali pa je ostala sjena momčadi kojoj govor tijela nikako nije dobar. (sjetimo se da je isti problem imala Krka koja je imala niz poraza koji je koštao posla Vladimira Anzulovića).

Generali poslije bitke

Bilo je onih koji su optuživali Cibonu, ali ta ista Cibona je pomogla Splitu pobjedom protiv Borca. Splitu nikako nisu krivi hrvatski klubovi (pet puta pobijedili Cibonu) već su sami krivci pošto su upisali četiri poraza protiv izravnih konkurenata (Krka i Borac). Možda je to dodatni razlog da se ubuduće promoviraju domaći igrači. Jer nikome nije više stalo od domaćeg igrača. Domagoj Mavra je možda najbolji primjer toga. U godini kada su se navijači Zadra uglavnom pitali kada će doći webshop, Mavra je, unatoč svim svojim manama, dao maksimum u ludim završnicama protiv Borca i Cibone i donio Zadru mir. Da je tu bio neki stranac koji je došao uzeti novce, pitanje je bi li Zadar bio na Splitovom mjestu danas…

Još kad se prisjetimo načina na koji su gubili protiv Borca i Krke u prvom dijelu sezone……Sada zamislite kako bi Split izgledao na tablici prvenstva da je po dva puta nadigrao Krku i Borac ?

Split je u početku sezone bio hit i jedna pozitivna sportska priča kojoj je kao cilj zacrtan opstanak u ABA ligi. Taj cilj još nije ostvaren, ali momčad je i dalje na putu da isti postigne. Ukoliko će biti vidljiva dugoročna strategija koja će biti praćenja ulaganjima kao na razini ove sezone, Žuti bi u budućnosti mogli biti na dobrom puta ka povratku na europsku košarkašku kartu.

 

 


OBAVIJEST – Unatoč najavama mnogih medija, mi nećemo dodatno naplaćivati za čitanje našeg sadržaja. Tu smo i dalje za vas potpuno besplatno. No, kako bismo mogli i dalje nastaviti našu misiju možete podržati rad naše udruge donacijom putem paypala.

Link za donacije je ovdje. 

Ukoliko želite donirati/sponzorirati portal, slobodno se javite na email: crosarka@gmail.com