16. kolo A1 – tri sunčana dana prvog vikenda, prvog proljetnog mjeseca.
KK Vrijednosnice OS Darda – KK Alkar (petak, 18.45h)
U petak u 18:45 u Baranji kreće najzanimljiviji susret cijelog kola. Bar je takvim izgledao iz prošlonedjeljne perspektive – sve dok baranjski Brokeri nisu izgubili u Brodu i svoje izglede za Ligu za prvaka utopili u Savi. Marko Batina je tricom u posljednjim trenucima utakmice praktično adresirao Baranjce prema Ligi za ostanak.
A tamo će, nakon što su zbog ozljede ostali bez Mate Perajice, igrati i bez Josipa Glavinića, koji je nakon utakmice u Brodu sporazumno i zbog obiteljskih razloga napustio radno mjesto razigravača darđanske ekipe. Sporazumno je put Slovačke otišao i Dardin evergreen, Dejan Meznarić, a svoje su naglo prorijeđene redove Baranjci popunili 212 cm visokim Vukovarcem, Duškom Bogdanovićem, čiji košarkaški curriculum nakon matičnog Vukovara u kadetskim danima, uključuje i Real i Partizan.
Sinjski alkari su u prošlom kolu vodećim Riječanima isključili struju i uzeli bodove koji su ih katapultirali prema LZP. Ovo sa strujom je šala mala – ako može nestati na Superbowlu, može valjda i u Cetinskoj krajini. Samo pokušavam zamisliti kako je bilo Fiumanima u polumraku sinjske dvorane s tisuću-i-nešto Maligana za leđima.
KK Jolly JBŠ – KK Osječki sokol (subota, 17.30h)
U subotnjih 17:30 na šibenskom Baldekinu kreću Jolly i Osječki sokol. Nakon kratkotrajnog potresa koji je za posljedicu imao odlazak Hrvoja Vlašića , šibenski multipraktik – trener, sportski direktor i još ponešto – Davor Vidačak – uveo je s dvije pobjede (Križevci, Zabok) Šibenčane u mirnije vode Lige za prvaka. Što i nije baš upitno kad vam se na parket vrati oporavljeni najbolji košgeter prvenstva Ronald Ross – koji si je u Bedekovčini priskrbio čak 36 valorizacijskih poena. Teorija i matematika će još morati pričekati ovo kolo, ali Jolly Stojanović može biti miran – Šibenčani su praktički sa obje noge zakoračili u LZP.
I Osječani su u prošlom kolu bili izuzetno učinkoviti u onom što smo samo na retoričkoj razini najavili kao derbi začelja. Isprašili su Dubrovčane 28 razlike, a Eurobasketov igrač kola Veljko Budimir, u sjajnoj je formi i već je neko vrijeme prvo ime momčadi iz glavnog slavonskog grada. Šibenčani jako dobro znaju kome moraju spustiti rampu ako žele izbjeći bilo kakve komplikacije.
KK Dubrovnik – KK Đuro Đaković (subota, 18.00h)
Pola sata nakon Šibenika, u 18 sati, šesnaestom se kolu priključuje i Dubrovnik. U Gospinom polju Dubrovčani dočekuju Brođane. Ne znamo u kakav je začarani trokut upao ostatak ekipe, ali u Osijek su na najvažniju utakmicu prvenstva doputovala samo dva dubrovačka igrača – Mikulić i Jakoliš – od mizernih 40 momčadskih valorizacijskih poena, njih dvojica potpisuju čak 39.
Ne želimo vjerovati da su Dubrovčani već sada digli ruke od prvoligaške košarke naredne sezone, ali će nadu u ostanak teško početi vraćati baš protiv Brođana, koji su u prošlom kolu bez Puljka u posljednji tren osigurali još jedan vikend u čekaonici Alkarovog kiksa. Sada bi se njihovi prošlonedjeljni ljuti protivnici, koje su gurnuli prema LZO, baranjska Darda, trebali prometnuti u Đurine najveće saveznike i pobijediti Sinjane. Kako Baranjci i Alkar igraju dan ranije, Đurinci će već u petak navečer moći napraviti svoju matematičku zadaću za posljednja kola – poslije Dubrovnika gostuju baš u Sinju.
KK Kvarner 2010 – KK Križevci (subota, 20.30h, SportKlub)
U subotu, u 20.30 sati, s riječke Kozale ide na SportKlubu izravan TV prijenos utakmice između Kvarnera i Križevaca. Kvarner je prošle subote pao u završnici utakmice u Sinju, iako je veći dio utakmice držao konce pobjede u svojim rukama. Vodeća momčad prvenstva je neporažena na svom parketu i napravit će sve da Kozalu sačuva neosvojivom. No, osim tog statističko-sportskog prestiža, bodovi iz tog ogleda neće ni jednima ni drugima unijeti nikakve bitne promjene u njihovim prvoligaškim životima.
Kvarner 2010 je od prije dva kola sudionik LZP, kamo Križevčani, čak ni uz spektakularan završni skor, već neko vrijeme ne mogu prići ni u teoriji. A što znači odigrati bez rezultatskog pritiska, pokazali su u zadnjem kolu upravo Bujasovi Žapci – nekompletni i mladi, ali borbeni i raspoloženi, uzeli su mjeru Jusupovim Mravima u lijepoj večeri u Modecu. I važnije od bodova – vratili vjeru u svoje košarkaške moći. Polako se prazni i križevački bolesnički roster i premješta u onaj igrački. Napokon su i štovatelji Žabaca dočekali malo vedrije vijesti iz križevačke svlačionice.
KK Zagreb – KK Zabok (nedjelja, 12.00h)
Na kraju priče o 16. kolu A1 ostaje nam poslovični nedjeljni, točno u podne-dvoboj. Znate već, radi se o Mravima iz Trnskog, koji na nedjeljnom ručku ugošćuju Zagorce Drage Črnjevića. U kakvoj su se pobjedničkoj nirvani Mravi prošle subote iskrcali u Modecu dovoljno govori rezultat prve četvrtine – 32:12 za domaćina!
I dok su Jusupovi dečki shvatili da u Križevce nisu došli na štrukle, domaćini su upisali pobjedu. Baš kao i dvoboj u Rijeci ni ovaj nedjeljni, zagrebački, ne nudi nikakvu bodovno-natjecateljsku neizvjesnost – niti jedini zagrebački prvoligaš može dolje u LZO, niti Zagorci mogu gore u LZP.
Čudo jedno, da i ta utakmica nije završila u izravnom TV prijenosu.
I ovaj završni, ironični smiješak samo je prirodna reakcija na posvemašnju medijsku marginalizaciju mog omiljenog sporta.
Ali, netko u ovoj zemlji sigurno zna zašto završnicu nacionalnog kupa možemo gledati samo na kodiranom sportskom kanalu? Netko sigurno ima i potpuno suvislo objašnjenje zašto košarka nacionalnoj dalekovidnici i samoproglašenom javnom servisu ne smije prići bliže od trećeg Dnevnika i 544. str. teletexta. Postoji zasigurno netko u našoj lijepoj zemlji, tko zna da postoji nešto što se zove Sportska televizija, i koju su, nota bene, upravo radi javnog, a ne komercijalnog interesa utemeljili hrvatski sportski savezi kroz Hrvatski olimpijski odbor.
Nakon digitalizacije ona se može gledati u svakom hrvatskom domu, a košarka se na njoj može pronaći samo u nano-tragovima. I kako je negdašnji krunski dragulj hrvatske sportske obitelji završio ispod praga svačijeg interesa? Gdje se izgubila demokratičnost ovog nekad općenarodno obljubljenog sporta i pretvorila se u pay-per-view zabavu uske i uz košarku životno vezane elite?
Sve to sada nije važno – važno je saznati postoji li itko tko će znati vratiti dite materi – košarku narodu, a igru znalcima. Jer, prisjećaju se neki, nekad su veliki gostovali po malim mjestima zemljopisne provincije i tamo donosili praznik – škole bi se zatvarale ranije, radilo bi se skraćeno. A dvorane i stadioni su bili puni. I košarka je bila narodna igra.
A sada, sport i glazba.