Kad je prije nekoliko tjedana reprezentacija Švicarske predvođena Clintom Capelom, NBA centrom Houston Rocketsa, na pretkvalifikacijama izborila priliku da se u sljedećem ciklusu bori za mjesto na Eurobasketu 2021. godine, junak odlučujuće utakmice u Montreuxu bio je Roberto Kovač, šuter hrvatskog podrijetla, koji je početkom rujna osvanuo u Zagrebu. Novi igrač Cibone, 29-godišnjak koji je sa 29 poena (trice 6-14) torpedirao Islanđane (109:85) u spomenutom pohodu na mjesto u kvalifikacijama za Eurobasket proteklih se desetak dana pod Tornjem priprema za sezonu, prvu izvan rodne Švicarske. Iako dolazak nije protekao bez problema…
– Dok sam ovo ljeto čekao Cibonu, vrijeme je prolazilo i mislio sam da me neće potpisati. Onda mi se otvorila mogućnost za Island, potpisao sam ugovor i nekoliko dana kasnije javila se Cibona. Tu nisam previše razmišljao jer između Cibone i Islanda (klub je IR) nije teško odabrati, dogovorio sam mali otkup ugovora i problem se riješio.
Tako je Roberto Kovač završio pod Tornjem iako je u Švicarskoj mogao zaraditi puno više.
– Imao sam ponude iz cijele lige, ali htio sam konačno otići, probati nešto novo. Cijelu karijeru sam proveo u Švicarskoj. U Cibonu definitivno nisam došao zbog novca, nego zato što je Prvenstvo bolje, igramo ABA ligu, treneri su kvalitetniji, kompletni stožer… Švicarsku nitko ne poštuje, makar liga nije loša, pa je teško otamo otići bilo gdje.
ŠTIMAC JE UNAPRIJEDIO ŠVICARSKU KOŠARKU
Možda će se nešto promijeniti nakon ljeta u kojem je reprezentacija vratila Švicarsku na europski košarkašku kartu, a tamo je Kovač surađivao s jednim bivšim cibosom, svojim negdašnjim suigračem Andrejom Štimcem, koji je pomoćnik izborniku Gianluci Barilariju.
– Igrao sam sa Štimcem, kao i s Marinom Bavčevićem, Lukom Vertelom te još mnogim Hrvatima, a što se tiče njegova doprinosa reprezentaciji, on je zaista velik. Prošle godine smo imali samo glavnog trenera jer pomoćnik nije mogao doći, a sad je Štimac odradio sjajan posao, gomilu videa i organizacijskih stvari. Donio nam je i jedan drukčiji stil, na određeni način unaprijedio je švicarsku košarku.
A kako su prošle pretkvalifikacije?
– Dosta smo oscilirali, odlično odradili prvu utakmicu, da bismo potom izgubili sa sirenom na Islandu i odigrali vrlo loše u Portugalu. Zato smo na kraju trebali 20 razlike protiv Islanđana i, srećom, uspjeli to ostvariti. Meni se otvorilo jer, kako nam je prije utakmice rekao trener, fokus je bio na napadu, a ja sam više napadač nego obrambeni igrač.
Tu se Roberto nasmijao jer zna gdje je došao, u ABA ligi taj stil teško prolazi…
– Dosta sam ja gledao ABA ligu, kao i talijansku, nešto njemačku i, naravno, Euroligu. A ABA liga definitivno nije kao ostale. Što se mene tiče, radujem se utakmicama jer volim fizičku igru. Opet, vjerujem da će mi tu biti lakše igrati jer se lopta puno bolje kreće, igrači su školovaniji, čitaju situacije, u svakom trenutku znaju što trebaju raditi na terenu. Zato mislim da mogu biti bolji nego u divljoj ligi kakva se igra u Švicarskoj.
MORAM POPRAVITI HRVATSKI, ZNAM PRIČATI I GROBNIČKI
Osam profesionalnih sezona u kojima je igrao za Olympic Fribourg i Lionse iz Ženeve trebale su ga pripremiti za ovo što ga čeka u Ciboni, gdje mu je trener Ivan Velić namijenio prošlosezonsku rolu Igora Marića, uz puno nepoznanica prije no što sve krene.
– Ono što ja očekujem je da ću na kraju sezone biti bolji igrač, a da ćemo mi osvojiti što više. Odmah vidim da se dobro trenira, momci su super, ozračje u svlačionici je sjajno, a moj cilj je raditi što jače i zapravo vidjeti mogu li igrati tu ABA ligu. Zato ni trener još ne može decidirano reći što očekuje od mene jer moramo vidjeti kako ću se snaći.
Zasad se snalazi prilično dobro, barem ako je suditi po interakciji sa suigračima, od najstarijeg Marina Rozića do najmlađeg Roka Prkačina.
– Sa svima se slažem jer su odreda dobri momci i u momčadi nema klanova. Drukčije je nego u Švicarskoj jer tamo uvijek imaš četiri Amerikanca, koji se onda drže zajedno, odvojeno od ostalih. Ovdje toga nema, puno je više domaćih igrača, samim time je sve opuštenije.
Hrvatsko okruženje mu nije strano jer su mu roditelji Hrvati.
– Rođen sam u Švicarskoj, u Mandrisiju, gradiću nedaleko od Lugana, u talijanskom dijelu. Mama je iz Dražica, s Grobnika, a tata iz Crnog Luga. Zato mi je krivo što ne govorim bolje hrvatski, to moram popraviti u Zagrebu, iako mi bolje ide s grobničkim naglaskom, koji sam pokupio od majke.
Isprika nije bila potrebna. Roberto Kovač sasvim dobro govori hrvatski. Toliko dobro da bi košarka na toj razini značila da je Cibona dobila veliko pojačanje. Ali o tome ćemo kad krene sezone, zasad je jasno da su Vukovi dobili još jednog sjajnog momka u svlačionici…