U velikom intervjuu za Jutarnji list dragulj hrvatske košarke, Roko Prkačin, progovorio je plasiranoj informaciji o njegovom odlasku u Zadar, otkrio je hoće li potpisati profesionalni ugovor s Cibonom, ali i o odnosu s ocem Nikšom…
Kako vidite svoj dosadašnji igrački razvoj, jeste li zadovoljni na koji način se razvijate?
– Jesam, ne mogu nikako reći da nisam zadovoljan jer rijetko tko u ovim godinama ima priliku igrati za prvu momčad Cibone, rijetko tko ima priliku igrati u ABA ligi i to su stvari zbog kojih moram biti zadovoljan.
Bilo je dosta kritika spram Cibone i trenera Ivana Velića zbog vaše minutaže prošle sezone. Kako ste vi to doživjeli?
– Općenito kada pogledam svoje minute to je dobro. Nekada mi je znalo biti krivo što nisam dobivao priliku jer sam imao osjećaj, bez obzira koliko sam mlad, da mogu pomoći na parketu. Ali to je bilo do mene, ne mogu nikoga kriviti zbog toga. Nisam bio dovoljno spreman, nisam bio dovoljno „unutra” i na potrebnoj razini, ali i tih nesuglasica kojih je bilo sada je riješeno i glava je na pravom mjestu.
Informacija da Roko odlazi u Zadar se nedavno proširila društvenim mrežama i probila se do mainstream medija, te je glasno odjeknula u košarkaškim krugovima. Vijest da nećete biti u Ciboni nego u Zadru kod Veljka Mršića iznenadila je mnoge. Je li Zadar ikada bio opcija za prelazak?
– Nije, niti smo koliko znam uopće bili u kontaktu s ljudima iz Zadra. U jednom trenutku su mi samo počele stizati poruke, 500 ljudi je zvalo tatu i drago mi je da se to riješilo.
Dakle, možemo očekivati da ćete prvi profi ugovor potpisati s Cibonom, kada u studenome napunite 18 godina?
– Tu sam sada i vidim se trenutno u Ciboni što se toga tiče, da.
Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
U klub su stigla i dva velika talenta – Toni Nakić i Mateo Drežnjak, kako to komentiraš?
– Jako mi je drago zbog toga, drago mi je što ćemo biti mlada momčad. Još roster nije gotov, no nadam se da će klub pogoditi s iskusnijim igračima. Mi smo mladi i morat ćemo se iskazati, ali svima je jasno kako nemamo toliko iskustvo igranja stoga su nam sigurno potrebni kvalitetni mentori.
Tata Nikša je bio sjajan košarkaš, predstavlja li vam to otežavajuću okolnost ili dodatnu motivaciju?
– Meni je to oduvijek bila samo motivacija i zapravo mi je cilj da budem bolji od tate. Želim da kako danas mene pitaju za njega, da jednog dana njega pitaju za mene. Da nisam više od Nikše mali, nego da je on Rokov tata, haha.
Pomaže li tata savjetima uoči ili nakon utakmica? Kako izgleda tipična vaša analiza neke utakmice?
– Otprilike poput sjednice u Saboru, haha. Gleda se i komentira svaka sitnica, ako noga nije u reketu to je problem. Volim to, volim da smo iskreni, a ne da mi puni glavu s ne znam čim.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.