Ponedjeljak, 2 kolovoza, 2021
More

    POPULARNE OBJAVE

    Slavonski Brod: Privatni interesi i nemar vode klub u propast!

    Konstatirajmo već ranije poznato. Prva hrvatska košarkaška liga uređena je tako da u svakom svom segmentu bude od koristi hrvatskom košarkaškom savezu i čelnicima prvoligaških klubova. S jedne strane, čelnici Saveza su vječni i odgovorni sami sebi. Donoseći propozicije protivno zdravoj logici, čine ligu zatvorenom za interes sponzora, gledatelja i za košarku u Hrvatskoj općenito. Klubovi ubrzo dolaze na rub egzistencije, a da ih baci na koljena, njihov Savez će se pobrinuti ubiranjem visokih kotizacija za nastup u ligi. Jer, na kraju, jedino je važno je da se namiri Savez.

    - Advertisement -

    S druge strane, slično je i s čelnicima klubova. U HKS-ovoj ligi, realna nemogućnost napredovanja i vrlo mala mogućnost ispadanja iz lige čine njihove pozicije vrlo stabilnima. No, oni pak imaju izbor. Hoće li staviti klubove u funkciju sebi ili će svoje interese podrediti košarci, košarkašima i navijačima u sredinama u kojima rade? I dok, srećom, imamo vrlo lijepih primjera i sredina, u kojima košarka živi ili se radi da ona živi punim plućima, nažalost, dojam je da u Slavonskom Brodu, nebrigom i neodgovornošću pojedinaca, ona polako propada.

    Naime, svim ljubiteljima košarke poznato je da je Slavonski Brod skoro dva desetljeća bio ugledan klub u hrvatskim prvoligaškim okvirima. No polako, što zbog spomenute HKS-ove politike, što zbog loše politike alfe i omege kluba, sportskog direktora Ivice Karduma, koji je svoj interes vidio prvenstveno u dovođenju brojnih igrača i trenera sa strane, zanemarujući pritom omladinski pogon i domaći kadar, klub je došao na najniže grane od svoga postojanja. Naime, kako su sezone prolazile, klub je sve više sličio na privatni biznis te je sve više nestajao interes za košarku u Brodu, a time i za ulaganje u klub. Kako gradskih institucija, tako i sponzora.

    Klub se ubrzo našao u financijskim problemima pa je Kardum, kako bi spasio klub, a time i zadržao svoju poziciju, bio prisiljen na suradnju s Đuro Đaković Holdingom i njegovim predsjednikom Vladimirom Kovačevićem, sadašnjim predsjednikom kluba. U tom trenutku, nije bila važna činjenica što Kovačević nije čovjek iz košarkaških krugova i što je sastavio svoj „nekošarkaški“ upravni odbor, već činjenica da on donosi novac, koji je klubu udahnuo život, kao i onima, koji žive od njega.

    Međutim, obećani novac nikada nije isplaćen pa se nagomilao još veći dug, koji je ljetos doveo klub na rub stečaja. Predsjednik nije bio dostupan nekoliko mjeseci, niti je pokazivao preveliki interes za rješavanje cjelokupne situacije. U međuvremenu, narušeni su i odnosi između Kovačevića i Karduma te su tako predsjednik i sportski direktor funkcionirali odvojeno. Za navodnu dobrobit istog kluba.

    I kada su već gotovo svi proglasili stečaj, preko noći se dogodilo čudo te je odlučeno da će klub ipak opstati i, čak štoviše, da će nastupiti u ovogodišnjem izdanju A1 lige. Na koji način, u tom trenutku nije bilo poznato. Iako sretna i zadovoljna pozitivnim vijestima, brodska i šira košarkaška javnost se pitala kako se u doslovno pet do dvanaest podmirio dug od oko milijun i pol kuna? Međutim, dug zapravo niti danas nije podmiren, već je za nastup u A1 ligi bilo dovoljno uplatiti kotizaciju HKS-u. Jer, ponavljam, jedino je važno da se namiri Savez.

    viljus

    Kako smo ranije izvijestili, u novoj sezoni klub je odlučio nastupiti s mladom i neiskusnom momčadi, koju je ponovno oformio sportski direktor zajedno s prvim trenerom Nevenom Plantakom. Međutim, predsjednik nije redovito isplaćivao plaće igračima te je na sastanku, sazvanim na njihovu inicijativu, poručio igračima da nezadovoljni u svakom trenutku mogu napustiti klub. Unatoč potpisanim ugovorom s klubom, odnosno sportskim direktorom. Prevedeno, ono što su sportski direktor i trener radili, predsjednik je u trenutku srušio.

    Klub su nedugo zatim napustila četiri igrača i prvi trener, a predsjednik Kovačević tada je, u razgovoru za naš portal, izjavio da „ne želi trpjeti nezadovoljne, da će se klub okrenuti budućnosti i osloniti se na domaće dečke te eventualno pojačati se igračima, koji se nude.“ Pitanje za predsjednika glasi: zašto se čekalo toliko dugo? Je li se najprije morao stvoriti ogroman dug? Jer, otkad je on, prije sezonu i pol, došao na mjesto predsjednika, klub je igrao Balkansku ligu i promijenio 15 igrača sa strane.

    Ipak, nakon završetka polusezone, klub je krenuo u realizaciju svojih zamisli te je za prvog trenera angažirao svog bivšeg igrača i dosadašnjeg voditelja omladinskog pogona, 29-godišnjeg Krunoslava Rimca, s kojim je bila dogovorena i realizacija nekoliko pojačanja, budući da je klub ostao na samo pet seniorskih igrača sa skromnim prvoligaškim iskustvom. Međutim, sada već mjesec dana od toga, niti jedan igrač nije došao u Slavonski Brod. Pored toga, Rimac je ostao jedini trener u klubu. Nije dobio pomoćnog trenera, kao niti voditelja omladinskog pogona. Sav stručni posao obavlja potpuno sam, pa tako, uz seniore, vodi i juniore i kadete te ukupno 3-4 treninga dnevno.

    No, ova činjenica nije dovoljna čelnicima kluba da daju podršku svom mladom treneru. Čak suprotno, više od mjesec dana od njegovog angažmana, iako je obećano, klub nije uplatio 8000 kuna, potrebnih kako bi Rimac dobio licencu za vođenje prve momčadi. Rimac je tako bio prisiljen u svojstvu predstavnika kluba, sam na klupi, voditi momčad u tri službene utakmice, dok je službeno trener momčadi bio igrač i kapetan, 20-godišnji Petar Živković. Strašna je ova činjenica, za koju svakako odgovornost snosi dvojac Kovačević – Kardum.

    Predsjednik Kovačević nekoliko puta je ponovio „da će se klub okrenuti domaćim dečkima i da želi stvoriti bazu brodskih igrača, koji će svoju budućnost vezati uz Slavonski Brod.“ Međutim, vrlo brzo se pokazalo da nije govorio istinu. Naime, već neko vrijeme s prvom momčadi treniraju i dva Brođanina, bivši kapetan i dijete kluba Matej Karlović i Davor Galić, obojica spremni da uskoče i pomognu klubu u borbi za ostanak u ligi. Također, obojica su spremna uokviriti se u raspon plaća od 0 do 3000 kuna, za koliko igraju brodski košarkaši.

    Međutim, nitko iz kluba ih u prva dva kola nastavka prvenstva nije angažirao, iako je momčad osuđena na igranje sa samo pet igrača svih 40 minuta, dok zapisnik popunjavaju juniori i kadeti. Toliko o Kovačevićevim riječima o oslanjanju na domaće snage. Za to vrijeme, pojedini djelatnici od kluba uzimaju plaću u visini ukupne plaće cijele prve petorke. Svakako, kontraargument je to na moguće obrazloženje da klub nema novaca za Karlovića i Galića, kao i činjenica da su iz kluba otišla četiri igrača sa strane, kojima se isplaćivalo i više od onoga što traže ova dvojica Brođana.

    Dojam je da čelnici kluba čekaju kvalifikacije s drugoplasiranim iz A2 lige. Tek onda bi se mogla očekivati pojačanja, kako bi klub ostao u prvoligaškom društvu, a čelnici zadržali svoje pozicije. A dotad ima još 15 kola. Trener i igrači će biti iscrpljeni brojnim porazima, gledatelja neće biti na tribinama, košarka u Brodu će biti na aparatima. No, čini se da pojedincima cilj opravdava sredstvo.

    Klub je zatvoren i netransparentan!

    Kao što ste i mogli dobiti dojam, do ovakvog stanja u brodskom, još uvijek, prvoligašu nije moglo doći preko noći. Međutim, nitko dosad nije postavljao pitanja što se u klubu događa i na koji način on funkcionira, sve dok to nije potegnuo portal Crošarka. No, da bismo došli do odgovora na brojna postavljena pitanja, često smo morali lupiti glavom o zatvorena vrata. Naime, razlog tome je činjenica da je klub u posljednje vrijeme u potpunosti zatvoren za medije.

    Kada bismo na telefon dobili sportskog direktora Karduma, on nas je beskompromisno upućivao na predsjednika Kovačevića i nije htio odgovarati na pitanja u vezi kluba. Tek je poručio da će se on obratiti medijima na press konferenciji kada za to dođe vrijeme. Međutim, iako je već nekoliko puta bila najavljivana, niti jedna press konferencija nikada nije održana. Klub čak ne organizira ni press konferencije nakon utakmica pa nerijetko igrače i trenere moramo „hvatati za ruku“ da bismo dobili izjavu.

    S druge strane, do predsjednika Kovačevića vrlo je teško doći. Prema izjavama igrača, do njega ne mogu doći ni djelatnici kluba pa je teško očekivati da u tome uspiju novinari. Tek je Crošarka jednom u tome uspjela. Pored toga, Kovačevića, kao predsjednika jednog prvoligaškog kluba, ne možete vidjeti ni na utakmicama, u kojima se njegov klub bori za važne bodove, a sve rjeđe se na njima pojavljuje i sportski direktor Kardum.

    Stoga, postavlja se pitanje, kakve su uopće namjere ove gospode u vođenju kluba? Kakvi su dugoročni planovi? Koji su interesi, osim onih privatnih? Trebaju li oni otići? To je sad pitanje moralne odgovornosti. U svakom slučaju, morali bi pronaći kvalitetnije rješenje za vođenje kluba. Hoće li to i učiniti? Teško. Jer, oni ipak trebaju jedan drugoga.

    Nadalje, klub je apsolutno zakazao i u svojoj promociji. Tako jedan prvoligaški klub u današnje vrijeme još uvijek nema svoju službenu web stranicu. Nema ni službenu Facebook grupu, a sve češće nije moguće vidjeti ni najavne plakate za utakmice na ulicama grada. I tako Slavonski Brod, jedna velika košarkaška sredina, danas daleko zaostaje za nekim drugoligaškim klubovima i manjim sredinama.

    Ovakva zatvorenost automatski podrazumijeva i netransparentnost u vođenju kluba. Naime, još uvijek nije poznat točan iznos nastalog duga, kao ni iznos koji je eventualno podmiren. Također, nije poznat ni način i izvor financiranja kluba, kao i namjena konkretnih sredstava. Tek su proteklih godina svjedoci sa sjednica upravnih odbora svjedočili o prikazivanju daleko većih troškova od onih, koji su stvarni. Gdje je završio taj novac? Također, javnost bi zasigurno zanimalo, koliko iznose primanja čelnika kluba, to jest, koliko oni od njega uzimaju, u situaciji kada klub pritišće dug te nije u mogućnosti angažirati dvojicu domaćih igrača sa skromnim potraživanjima?

    Trener i igrači izvlače maksimum!

    I dok predsjednik i sportski direktor vode svatko svoju politiku i preko klupskih leđa ostvaruju svoje interese, paralelno se u klubu odvija jedna pozitivna sportska priča. Naime, trener Rimac uhvatio se u koštac sa svim nedaćama na sportskom planu i uložio veliki napor ne bi li momčad učinio konkurentnom u prvoligaškom natjecanju. Informacije, koje smo dobili, kažu da se u prvenstvenoj stanci odlično i naporno radilo. Uvedeni su treninzi dva puta dnevno uz intenzivan plan i program.

    rimac_kruno

    Da je tome tako, pokazale su i dvije uvodne utakmice drugog dijela prvenstva. I dok je gotovo kompletna momčad prije osipanja kadra zabilježila uvjerljive poraze (Kvarner minus 27, Zabok minus 19), momčad, od koje se tako nešto očekivalo, pružila je odlične i borbene partije te ostvarila minimalne poraze (Alkar minus 5, Križevci minus 10). Znala je to prepoznati i brodska publika, koja je bučnom podrškom dala do znanja što misli o brodskoj mladosti. Nešto je to što apsolutno treba Slavonskom Brodu. Ipak, za nešto još više bit će potreban još pokoji igrač u rotaciji. Možda još dvojica Brođana? Možda Karlović i Galić?

    Inače, Slavonski Brod je svakako jedna od najperspektivnijih košarkaških sredina u Hrvatskoj. Duga i bogata tradicija, grad s velikim bazenom talentiranih mladih igrača i košarkaških stručnjaka, ljubav prema košarci i fantastična novosagrađena dvorana Vijuš najbolji su pokazatelj toga. Kakva je budućnost? Ako politika kluba to dozvoli, onda vrlo obećavajuća.

    Naime, prema stručnjacima, na scenu polako dolazi jedna od najtalentiranijih generacija brodskih košarkaša. To su mladi kadeti 1998. godište i mlađe, koji su ove sezone jedni od favorita za odlazak na završnicu prvenstva Hrvatske. Za generaciju, koju predvode Bernard Kozina, Mateo Jukić, Jurica Tokić, Tino Šebalj, Egon Ruhek zasigurno će se još puno čuti. No, da bi oni napredovali, potrebno je s njima konstantno i kvalitetno raditi, dati im povjerenje i pružati im priliku da se i oni ne bi izgubili noseći vodu starijim kolegama, dovedenima sa strane.

    No, najprije će biti potrebno zadržati prvoligaški status. Osobno, ne sumnjam da će Slavonski Brod u tome i uspjeti. Ako ne zbog kvalitetnog rada Krunoslava Rimca i njegovih igrača, ako ne zbog HKS-ovih propozicija, koje dopuštaju dovođenje novih igrača uoči početka kvalifikacija za popunu A1 lige (osim prošle godine kada je u njima igrao Šibenik), onda zbog utjecajnog prezimena Kardum u hrvatskom košarkaškom savezu.

    U sezoni 1996./1997. tadašnji Svjetlost Oriolik zauzeo je 11. mjesto, koje je značilo i ispadanje iz lige. No ubrzo je liga prvi i jedini put u povijesti proširena s 12 na 14 klubova te je u njoj nastupio i klub iz Slavonskog Broda. Sezonu poslije, ponovno se igrala liga s 12 klubova. Ne bi nas čudilo kada bi se nešto slično ponovilo i ove sezone.

    Dakle, Slavonski Brod će ostati u ligi. Međutim, što onda? Što će biti sljedeće sezone? Sudeći po dosad viđenom, sve isto ispočetka. I dokad tako? Dokad bude volja njihova. Jer, nažalost, tako funkcioniraju stvari u Slavonskom Brodu i hrvatskoj košarci.

    - Advertisement -

    NAJČITANIJE VIJESTI TJEDNA

    zadnje objave

    NE PROPUSTITE