U posljednjim danima ponovno se zakotrljala priča oko Cibone. Iako je javna tajna bila da je financijska situacija loša, čemu u prilog ide blokada računa zbog dugovanja prema Marku Tomasu i Damiru Markoti, u javnost su se nerijetko plasirale priče da je Cibona čudom “ozdravila”. Sam gradonačelnik Milan Bandić s upravom, sada je svima jasno, nije u tako rekordnom roku uspio riješiti milijune kuna dugovanja i očito je da ima previše “kostura u ormaru”.
Odlazak iz kluba jednog od najboljih hrvatskih trenera, Nevena Spahije, mnoge je šokirao. Na prvu se nije znalo o čemu je riječ. Kružile su pričem da su igrači revoltirani izuzetno napornim načinom rada i (pre)visokih ciljeva koje je postavila uprava, a trener ih je slijepo slijedio, prijetnjom uzimanja plaća koje ionako nisu isplaćivane, kao i nezadovoljstvom američkim igračima, Darrylom Strawberryjem i Jerelom Blassingameom. Sudeći po nedavnim događanjima istina je zapravo negdje između.
Bilo je jasno da se nešto kuha, a nedavnim javnim istupom Andrije Žižića kada je najavio odlazak, klupko se počelo odmotavati. Žižić je ove sezone primio samo jednu plaću, a tome valja pridodati i dugove iz prošle. Žalosno je kako su Strawberry i Blassingame u potpunosti isplaćeni za prošlu sezonu, a prema igraču koji je najkonstantniji (uz Šarića) klub se odnosi maćehinski. Iz aviona se vidi da američki duo igra po principu kolko para-tolko muzike, dok su po starom dobrom običaju naši igrači zapostavljeni.
Dovoljno je pogledati statistiku Blassingamea u ABA ligi zadnjih mjesec dana. Broj poena (4, 19, 14, 4, 32, 4) ili još bolje valorizacija (2, 21, 25, 5, 33, 3) govore za sebe. U Eurocupu priča je gotovo ista. Jednu utakmicu ima valorizaciju minus devet, a drugu ubaci 20 poena i podijeli 8 asistencija. Takve oscilacije bile bi prihvatljive da se radi o Martinu Junakoviću, ali i ne o iskusnom razigravaču koji je trebao biti motor momčadi. Strawberry je također daleko od prošlogodišnje razine, a igra mu nije niti približna onoj zbog koje je bio miljenik navijača.
Postavlja se i pitanje Darka Planinića koji je na posudbi iz Maccabija te nije opravdao status najskupljeg igrača. Nije isključeno da se razvrgne ugovor s Izraelcima i tako za Splićanina oslobode financijska sredstva te ostane član Vukova. Taj potez moguće da bi ponukao i ostale igrače na sličan potez, a Cibona bi, lako moguće, ostala s juniorima jer ne smije dovoditi nove igrače. Iako je vrijeme darivanja, gradonačelnik teško da može glumiti Djeda Božićnjaka i naći pronaći još nešto novca. U Savskoj očito nisu naučili na vlastitim pogreškama jer dug umjesto da se smanjuje, iz mjeseca u mjesec raste.
Kraj svega navedenog, dovođenje stranaca u prošlosti označen je kao jedan od uzroka pada hrvatske košarke, a u Zagrebu se ponovno vraćaju deset godina unatrag. Primjera radi, Tomislav Gabrić prošle sezone je s Jollyem srušio Cibonu u Draženovom domu, a ove priliku pod tornjem nije uopće dobio. Dok ćemo za ABA ligu shvatiti jer se ganja rezultat, u Eurocupu, koji je bio označen kao poligon za razvoj mladih, i dalje se nižu porazi. Iako matematičke šanse za proći dalje ne postoje, kraj Gabrića i Marka Arapovića u novinama i dalje stoji zarez.
Put do vrha je dugotrajan, a toga je bio svjestan i Spahija. No u klubu očito nemaju strpljenja i odlučili su preskakati stepenice. Iako se u ABA ligi za sada odlično stoji, pitanje je trenutka kada će se početi rušiti i ta kula od karata. Slaven Rimac radi odličan posao, no dojma sam kako će i on ubrzo biti potrošen. Na isti način kako je prošle sezone bio i Danijel Lutz, ljubimac publike. Rezultat ako i dođe bit će kratkog vijeka, a ponos Zagreba i dalje će ostati u začaranom krugu. Do kada ovako?