Jučer su u poslijepodnevnim satima izvučene skupine za Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj. Igrat će se u šest gradova: Madridu, Barceloni, Sevilli, Las Palmasu, Granadi i Bilbau. Grupna faza bit će održana u četiri potonja grada, a sama završnica će se odigravati uglavnom u Madridu, uz šest utakmica u Barceloni. Ako stavimo na stranu katastrofalne voditelje, nejasno objašnjavanje pravila po kojima se određene reprezentacije svrstavaju u pojedine grupe, te loš engleski, ostaje i dalje mnogo čudnih i nelogičnih stvari u vezi nadolazećeg prvenstva.
Pa krenimo od onoga što je najveći trn u oku svima i oko čega su se lomila koplja u raspravama prije samog izvlačenja – pozivnice. Prije svega apsurdno je dijeliti pozivnice za jedno takvo natjecanje. Ako se unaprijed zna da će minimalno dvije europske reprezentacije dobiti wildcard, onda je suludo da se to radi putem lobiranja. Ne tako davno završeno je Europsko prvenstvo u Sloveniji prije kojeg se jednostavno moglo reći kako umjesto šest, prvih osam reprezentacija putuje u Španjolsku, odnosno ovoga puta devet jer je Španjolska kao domaćin imala već unaprijed osigurano mjesto.
Pozivnice su otišle Finskoj, Grčkoj i Turskoj (kada govorimo o europskim reprezentacijama). Finska je u Sloveniji bila deveta, Grčka je podijelila jedanaesto mjesto, a Turska je ispala u grupnoj fazi takmičenja. Naravno paradoks je već u samom klasificiranju i imenovanju riječi pozivnica kada se za nju mora platiti gotovo milijun eura. Zbog te svote prvenstvo su prekrižile: Njemačka, Italija, Rusija i Kina. Naši jadranski susjedi osvojili su osmo mjesto, ali kako rezultat prethodnog ipak nije vodilja za sljedeće, oni će ga moći gledati jedino na televiziji iako su izbacili iz takmičenja Tursku, Grčku i Finsku.
Naravno da nije niti tu sve pošteno. Turci su jedni od glavnih financijera Fibe i njihovo mjesto je bilo zakapareno, jadna objašnjenja koja su došla od čelnika svjetske košarkaške organizacije zašto su Turci na prvenstvu uopće ne vrijedi komentirati jer vrijeđaju zdrav razum. U prilog ovome što pišem ide i činjenica kako će maskote prvenstva nositi natpis BEKO na sebi, nešto što inače nije praksa. Valja spomenuti kako i sama Euroliga nosi ime turske kompanije Turkish Airlines Euroleague. FIBA s Turcima ima dobro nam poznat sistem: ja tebi, ti meni.
Pozivnica Finskoj opravdana je s dobrim igrama na prošlom Eurobasketu, ali mnoge reprezentaciju su tamo igrale dobro pa im takozvana pozivnica nije dodijeljena. Prvi mi napamet padaju naši susjedi iz Bosne i Hercegovine koji su odigrali vrlo dobar turnir, ali oni nemaju financijske moći da pomognu Fibi globalizirati turnir, Finci imaju.
Što se tiče Grčke i Brazila, ako moram ulaziti u tu sferu, rekao bi da su oni zasluženo dobili svoje pozivnice. Grci su jedna od ponajboljih reprezentacija Europe i dugo vremena su u vrhu. Uvijek dolaze u izuzetno jakom sastavu, a tako će biti i ovoga puta. Kod Brazila je druga stvar, oni su potencijalno marketinški jaki jer imaju puno NBA igrača, Marchelina Huertasa koji je neprikosnovena zvijezda u Španjolskoj i sigurno će biti magnet za publiku. No tu su također upletene “druge ideje” kako bi se košarka u Brazilu još više popularizirala zbog Olimpijskih igara u Riu 2016. godine.
Kada se sve zbroji i oduzme, sistem dijeljenja pozivnica je nakaradan čin jer uništava, na jedan perfidan način, ono što bi sport trebao predstavljati. Čelnici Fibe ovime još jednom potvrđuju kako rezultat na parketu uopće nije primaran već koliko se od koje države može zaraditi te kako je manipulacija i šikaniranje legitiman način.
Predigra apsurda se kasnije pretvorila u glavnu igru. Iako je malo tko bio upoznat s načinom na koji će se reprezentacije rasporediti u pojedine grupe, vjerojatno nitko nije mogao očekivati ovakvu pljusku. Naime Španjolska je svrstana u gornji dio ždrijeba, a SAD u donji i tu već počinje farsa.
Dakle kao prva i druga reprezentacija svijeta ove dvije momčadi nisu mogle biti na istoj strani ždrijeba što je samo po sebi izuzetno glupo (reprezentacije iz jednog pota moraju imati jednake šanse završiti u A,B,C i D grupi, odličan primjer je svjetsko prvenstvo u nogometu gdje se Brazil i ponajbolja ekipa – Španjolska mogu susresti već nakon prvih grupa), a onda su na po jednu stranu podijeljeni Litva i Argentina. Ono što je najgore od svega i mučki izrežirano je da se na prvenstvu igraju zapravo dva paralelna prvenstva. Dakle gornji i donji dio ždrijeba ili lijeva i desna strana, kako već želite, ne mogu se susresti prije finalnog susreta.
Da, dobro ste pročitali, SAD i Španjolska ne mogu igrati prije finala, a želi li neka druga reprezentacija u borbu za najsjajniju medalju morat će (najvjerojatnije) pobijediti jednu od ove dvije. Dakle, sve je namješteno tako da se ove dvije ekipe jednostavno moraju susresti u finalu. Španjolci bi i bez ikakve pomoći, na svom terenu, bili veliki favoriti protiv svakog osim protiv Amerikanaca, a ovako im je to i osigurano. Ako zatreba, kao i mnogo puta do sada, uskočit će suci. Kao kada su recimo pogurali Tursku, naravno u Turskoj, do velikog finala s Amerikancima. Tada su pokradeni, i to očito, bili Srbi.
Za Amerikance ne treba puno pričati, oni su samo “žrtva” suludog sistema koji im ide na ruku. Oni bi, naravno, i bez toga bili glavni favoriti za zlato, ali na ovaj se način eliminirala svaka mogućnost da upravo oni izbace domaćina prije finala.
Nastavak natjecanja, nakon prvih grupa, opet donosi mnogo nelogičnosti. Pošto su ekipe smještene u četiri grupe po šest, nakon prvih pet susreta slijedi knock-out faza. Tako da će već u tim susretima ispasti velik dio kvalitetnih reprezentacija bez obzira na potencijalne dobre igre u prvom dijelu. Nema drugih grupa, odnosno druge grupne faze, gdje bi kvaliteta mogla isplivati puno lakše na površinu. Ovdje se ide na sistem: je li danas tvoj dan ili nije.
Da u Fibi mnogo stvari ne valja jasno nam je od prije, ali ovakvi potezi pljuvačka su u lice svakom ljubitelju košarke. Od besmislenih pozivnica, preko besmislenog ždrijeba do bezobrazno očiglednog namještanja finala Španjolska – SAD. Uopće nije čudno kako košarka kao sport ne da stagnira, nego se svakom godinom srozava sve više u provaliju.
Karte su na stolu i jasno pokazuju namjere krovne organizacije svjetske košarke, a one su privatiziranje natjecanja i izigravanje globalnog šerifa. Da je dobro, sigurno nije, jedino ostaje nada da ih netko može pobijediti u njihovoj igri, ali s obzirom na to da je teško svladati nekog tko određuje pravila, previše mjesta za optimizam nema.