Te, sada već davne, 1970. godine Hrvati su spoznali što je košarka. Prvo Svjetsko prvenstvo održano na europskom kontinentu bilo je u Jugoslaviji. Stoga, donosimo priču kako je reprezentacija bivše države osvojila zlato koje je uzrokovalo pravi košarkaški boom.
Od prvog Svjetskog prvenstva 1950. u Buenos Airesu pa sve do tada natjecanja su se održavala u Južnoj Americi. Sustav natjecanja bio je malo drugačiji nego danas. Dvanaest ekipa bilo je raspoređeno u tri skupine, a Jugoslavija je kao domaćin imala izravan prolaz u finalnu.
Skupina A bila je smještena u Sarajevu, a sljedeći krug izborili su SAD i Čehoslovačka ispred Kube i Australije. Split je bio domaćin skupini B u kojoj su se za prvo mjesto borile reprezentacije Brazila i Italije (Brazil je pobjedom u dva produžetka 94:93 odnio prvo mjesto). Posljednjoj skupini C domaćin je bio još jedan hrvatski grad, Karlovac, a prolaz su izborile reprezentacije Sovjetskog Saveza i Urugvaja.
Sljedeća faza turnira bila je podijeljena u dva dijela. U jednom su bili pobjednici i drugoplasirani iz svake od tri skupine, a ostali su pali u borbu za osmo mjesto (nikakvi dodatni bodovi se nisu prenosili kao danas, nego su sve ekipe igrale jedna protiv druge kao u grupnim fazama).
Osmo mjesto s maksimalnih 5 pobjeda u Skoplju osvojila je Kuba. S po tri pobjede završile su Panama, Kanada i Sjeverna Koreja. Australija je upisala jednu, a UAR nije uspio upisati niti jednu pobjedu.
Jugoslavija se pridružila iznad spomenutim reprezentacijama i stvorena je nova, završna skupina Svjetskog prvenstva koja se igrala u Ljubljani u dvorani Tivoli. U prve četiri utakmice ostvarene su četiri pobjede, a već u petoj mogla je osigurati prvo mjesto.
23. svibnja u 20:30, pred 8000 navijača, reprezentacija bivše države je željela osigurati svoju prvu zlatnu medalju. Protivnik je bila tada ne toliko jaka, ali uvijek neugodna reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država. Na poluvremenu je bilo tri poena prednosti, a do kraja je domaća reprezentacija, predvođena našim igračima Krešimirom Ćosićem (15 poena) i Nikolom Plećašom (12 poena) odnijela pobjedu 70:63.
Brazil je otišao sa srebrom, a Sovjetski Savez morao se zadovoljiti broncom nakon pobjede nad Jugoslavijom (prvi i jedini poraz na prvenstvu). Ćosić je izabran u najbolju petorku prvenstva kao osmi strijelac turnira sa 17.3 ubačaja po utakmici. Nagrada za najboljeg igrača turnira otišla je Sergeju Belovom iz Sovjetskog Saveza, a Shin Dong-pa iz Sjeverne Koreje bio je najbolji strijelac s prosječno 32.6 poena po utakmici.
„Zlato sa Svjetskog prvenstva u Ljubljani sve je pokrenulo. Košarka je postala televizijski sport, počeo joj se davati puno veći značaj. Ušla je u domove, iz dana u dan postajala je sve popularnijom“, opisao je razvoj košarke u Hrvatskoj i posebno u Dalmaciji Damir Šolman, legenda Jugoplastike.
Ovo je bilo prvo zlato koje je jugoslavenska košarkaška reprezentacija osvojila, a slijedile su godine dominacije na svjetskoj sceni. Uspjesi su počeli i u hrvatskim klubovima, posebno u Jugoplastici koja godinu kasnije osvaja kup i prvenstvo Jugoslavije. Drugo mjesto u prvenstvu osvojila je Lokomotiva predvođena “svetim Nikolom” Plećašom. Na sceni se pojavio i Zadar koji je 1974. i 1975. također osvojio prvenstvo, a Jugoplastika je oba puta bila druga.
Što se tiče euroligaških utakmica, 1971. prvi smo puta vidjeli hrvatski klub u finalu Kupa prvaka. Riječ je naravno o Jugoplastici koja je predvođena Šolmanom postala europski doprvak nakon 70:69 poraza od talijanskog Varesea, tadašnjeg “vladara” europe. Time je, uz domaći kup i prvenstvo, Jugoplastika počela graditi svoj status u državi i Europi, a kasnije će postati jedna od najboljih europskih ekipa u povijesti.
