Tomislav Zubčić bio je naš novi sugovornik. Čuli smo se dok je odmarao s obitelji u Zadru nakon odlične polusezone u Tofaşu. Zrelošćom kojem žari i otvorenošću u svakom pitanju, daje dojam, kako ne samo da je sazrio, već i ulogom oca dobio dodatnu mirnoću kada je tržište radi korone bilo puno upitnika.
Zbog toga, malo tko zna da je Zubčić formu održavao u KK Bosna, dotakli smo se i njegovog statusa u reprezentaciji. No, kako kaže i sam Zubčić “bolje da u ovom trenutku nisam među reprezentativcima”.
Ove godine ušao je u 31. godinu života. Fizički nikada nije bio upitan, zreo, s puno iskustva, Zubčića čekaju još najbolje košarkaške partije.
Više pročitajte u nastavku razgovora.
Pozdrav, kako si, gdje se trenutno nalaziš?
“Prije svega pozdrav svim čitateljima portala, drago mi je da imam priliku razgovarati s Vama na kraju ove uzbudljive sezone. Trenutno sam na odmoru, uživam s porodicom i prijateljima s kojima se nisam vidio dugo vremena, što zbog same sezone, što zbog okolnosti koje su nama svima dobro poznate. Tu sam, u svom rodnom Zadru, gdje ću biti još neko vrijeme.”
Nedavno je izašao popis reprezentativaca, jesi li iznenađen što se tvoje ime nije našlo na njemu?
“Da sam iznenađen, moram priznati da i nisam. Dalo bi se diskutirati o tome jesam li igrama iz prethodne sezone zaslužio poziv u reprezentaciju, međutim to je u ovom trenutku manje bitno i nadasve irelevantno. Momcima u reprezentaciji želim puno uspjeha, sigurno ih očekuje jedan naporan i težak turnir, ali reprezentacija posjeduje kvalitetu koja može osigurati željeni rezultat.”
“Momcima u reprezentaciji želim puno uspjeha”
Razlog je Veljko Mršić. Reci nam, što se točno krije u pozadini te priče?
“Da, razlog zbog kojeg nisam u reprezentaciji jeste Veljko Mršić i to sam otvoreno rekao više puta. Međutim, ono što želim naglasiti, je da to što mene nema u nacionalnom dresu ne znači da mi navedeni dres nije svetinja za koji bih dao i svoj posljednji atom snage. Moj odnos sa gospodinom Mršićem nije najbolji i mislim da bi se to reflektiralo na ostatak ekipe da sam pozvan u reprezentaciju. U ovom slučaju to nije nešto što ne bi mogao izdržati i “pretrpiti” na osobnom nivou, ali ne želim da se naš odnos reflektira na ostatak tima. Momcima je potreban apsolutni fokus jer ih očekuje težak zadatak i s toga je bolje da u ovom trenutku nisam među reprezentativcima, jer mi je uspjeh naše zemlje važniji od osobnog statusa u reprezentaciji. Ja sam Hrvatskoj uvijek na raspolaganju i sve dok budem igrao košarku, rado ću se odazvati svakom pozivu za u reprezentaciju, kojeg zbog gore navedenih razloga najvjerojatnije neće biti dok je na izborničkoj klupi gospodin Mršić.”
Jesi li imao kontakte možda sa predstavnicima iz HKS-a na tu temu nakon dobrih igara u dresu Tofaşa?
“Nije bilo konkretnih razgovora na temu mog povratka u nacionalnu selekciju, jer je moj stav iz gore navedenih razloga poprilično jasan, da zbog dobrobiti ostatka ekipe neću igrati za reprezentaciju, dok je na poziciji izbornika Veljko Mršić. Ukoliko dođe do promjene u tom segmentu, a ja pri tome budem mogao dati svoj maksimum za reprezentativni dres, moj povratak nikada neće biti upitan, jer sam za svoju zemlju uvijek igrao srcem.”
Malo ljudi zna da si ovu sezonu formu održavao u KK Bosna. Kako si se snašao tamo, čujemo da je i s njihove strane bilo interesa da igraš na „otvoreni“ ugovor?
“S obzirom da sam za vrijeme lockdowna bio u Sarajevu i dok sam čekao rasplet situacije oko potencijalnog kluba, treninzi s Bosnom su mi bili od izuzetne važnosti zbog održavanja forme. Sarajevo zaista posjeduje neku vrstu posebne košarkaške energije koja se mora doživjeti i bila mi je čast biti dio te priče na ovakav način. Kada je u pitanju potencijalna suradnja, interes je zaista postojao i ovim putem bi se želio zahvaliti ljudima u klubu na maksimalnoj korektnosti i susretljivosti. U tom trenutku sam već bio blizu dogovora oko novog kluba, tako da suradnja između mene i Bosne nije realizirana, ali će mi uvijek biti drago biti uz Bosnu i zaista bi želio da se ovaj klub vrati tamo gdje nesumnjivo pripada.”
Bio si miran u tom razdoblju bez obzira što nisi pronašao angažman? Jesi li vjerovao da će doći ponuda kluba koji bi zadovoljio tvoje apetite, pogotovo kad znamo da je tržište bilo u lošem stanju s obzirom na pandemiju?
“Godina je nesumnjivo bila izuzetno teška i morao sam biti miran iako zaista nije bilo jednostavno, međutim znao sam da nekom brzopletom odlukom ne bi dobio to što je zadovoljavalo moje potrebe i apetite, posebno uzimajući u obzir činjenicu da sam prije svega morao misliti na obitelj i tek rođenu kćerku. Ponuda koja je stigla od strane Tofaşa je nešto što je zadovoljilo moje osobne i profesionalne potrebe i tako sam proteklu sezonu proveo u Turskoj.”
Kako to da si se tako brzo prilagodio i uklopio u igru Tofaşa?
“Već sam imao iskustvo igranja u Turskoj, tako da mi je to olakšalo stvari. Bilo je teško doći u već formiran tim, međutim ljudi u Tofaşu su mi jasno rekli što žele da napravim i u razgovoru s trenerom sam našao svoju adekvatnu ulogu, što mi je donijelo jednu kvalitetnu sezonu, koja bi bila još i bolja da se nije desila nesretna povreda. Sve u svemu, na osobnom nivou mogu biti zadovoljan, uz želje da sljedeća sezona bude još i bolja.”
Iza Zubčića je statistički možda i najbolja sezona karijere. U dresu Tofaşa odigrao je 25 utakmica u svim natjecanjima u kojima je u prosjeku bilježio 14.3 poena uz fantastičnih 47.7% šuta za tri poena (4.4 pokusaja po utakmici). Uz 208 centimetara visine i odličan vanjski šut, Zubčić se pokazao kao pravi izazov za sve obrane.
Ostao je gorak okus nakon posljednje četvrtine protiv Beşiktaşa u četvrtfinalu turskog prvenstva?
“Da, zaista možemo reći da smo protiv Beşiktaşa mogli proći bolje, ali šta je –tu je. Mislim da nas je najviše koštala prva utakmica serije u kojoj smo izgubili ogromno vodstvo tokom utakmice. To nas je psihološki uzdrmalo i napravilo prevagu na stranu Beşiktaşa. Bez obzira na to, Beşiktaş je ekipa koja je stasala od mladih igrača, koji imaju veliku kvalitetu i želju, vole nadmetanje i igraju timski. To su glavni faktori koji su odlučili da serija ode na njihovu stranu.”
“Sigurno smo imali kvalitetu za plasman u slijedeću rundu natjecanja, nedostajalo nam je samo malo mirnoće u ključnim trenucima.”
Ostaješ li u turskoj ligi? U Tofaşu te sigurno žele vidjeti opet.
“Istina je, volio bi ostati u Turskoj iz više razloga, što organizacijskih, što profesionalnih. Interes za moj ostanak u Tofaşu postoji i u tom klubu se zaista ugodno osjećam, međutim odluka još nije donesena i ne želim da prejudiciram stvari. Trenutno sam na odmoru i ne razmišljam previše o košarci.”
“Mi smo bili jedna talentirana generacija, koja je igrala srcem”
2012. godine izašao si na draft, sa 56. pickom izabrali su te Toronto Raptorsi koji su prava na tvoj ugovor 2015. preusmjerili u Oklahomu. Jedno vrijeme si proveo i u njihovoj razvojnoj momčadi, Oklahoma City Blue, vidiš li sebe još uvijek u NBA ligi?
“Cijela ta priča oko NBA-a je jedno posebno iskustvo, koje bi gledano sa ove vremenske distance svakako volio proživjeti ponovo. U životu sam naučio da ne treba biti isključiv, ali moram priznati da mi NBA nije u profesionalnom fokusu i nije cilj kojem težim. Sretan sam s karijerom koju imam i želim je nastaviti graditi na način da u svakoj novoj sezoni budem bolji i na individualnom i na timskom nivou i vidjet ćemo gdje će me ova ljubav prema lopti odvesti u nastavku karijere. Jedino što je zapravo bitno jest da sam zdrav i da mogu dati svoj maksimum.”
Malo tko se sjeća da je tvoja generacija, koju ste predvodili Toni Prostran, Mario Delaš i ti, 2009. godine bila jedina prava konkurencija Amerikancima na U19 svjetskom prvenstvu. Protiv Australije ste osigurali broncu, polufinale sa Amerikancima, koje su predvodili Gordon Hayward, Seth Curry, Klay Thompson i John Shurna, bilo je „na jednu loptu“. Jesi li već tada neke od tih igrača prepoznao kao buduće zvijezde?
“Mi smo bili jedna talentirana generacija, koja je igrala srcem za svoju zemlju i zaista smo dali maksimum. Da je bilo malo sportske sreće, koja je u ovakvim situacijama možda i presudni faktor, sigurno je da smo mogli ostvariti još bolji rezultat, jer je kvaliteta, volja i želja bila tu.”
“Sport u Americi je kratko i jasno mašinerija koja je za koplje iznad u odnosu na ostatak svijeta. Možda će zvučati malo nesvakidašnje ovo što ću sada reći, Amerikanci su možda i inferiorni kada je u pitanju talent u odnosu na europske zemlje, ali ono što pravi razliku u njihovu korist je vrhunska fizička priprema i rani fokus na individualne prednosti koje svaki individualac donosi timu.”
Za kraj, ove sezone napuniti ćeš 32 godine, ali može se reći da nikad nisi bolje izgledao. Čini se da si u životnoj formi, tijelo nikada nisi zanemarivao?
“32 godine zvuči kao opasna brojka. Fizička snaga, pokretljivost i fleksibilnost su nešto što je za poziciju koju ja igram na terenu apsolutna neminovnost. Iz tog razloga, moj prvenstveni fokus u ovom momentu su zdravlje i prevencija kao temelj, a snaga dolazi kao šlag na tortu. Košarku još uvijek volim kao i prvog dana, još uvijek se budim s istom željom za pobjedom u svakoj utakmici i zbog toga mi je najvažnije da „kvalitetno trajem“ kako bi i u godinama koje dolaze mogao davati svoj maksimum i bio najbolji što mogu biti.”
“Svima nama je Zadar u krvi i želim da trofeja bude još i više”
Nismo mogli zaključiti intervju, a da se ne dotaknemo Zadra, o kojem je Zubčić već rekao: “Iskreno, oduvijek sam želio igrati u mom Zadru, zbog svojih sugrađana, zbog atmosfere i odnosa ljudi prema košarci.”
Znači slavio si naslov prvaka?
“Naravno da me obradovala činjenica da je Zadar podigao pehar. Svima nama je Zadar u krvi i želim da trofeja bude još i više u godinama koje dolaze.”
Dotakli smo se i uloge društvenih mreža.
“Društveni mediji su mi općenito jako važni jer omogućavaju brz protok informacija, što je za današnji tempo života izuzetno bitno. Trudim se biti u toku po tom pitanju jer smatram da je za nas, kao profesionalne sportaše, jako važna komunikacija s ljudima koji prate naš rad, jer je to na neki način izraz uzajamnog poštovanja.”
I za kraj, uloga obitelji u tvojoj karijeri?
“Obitelj je, bez imalo pretjerivanja, moje najveće blago. Moja kćerka Sofia-Zoe i žena Matea su izvor cjelokupne energije koju crpim za sve izazove, i profesionalno i privatno. Zaista imam neizmjernu podršku i sigurnost koja mi omogućava da ostanem fokusiran na stvari u pravom momentu, kojima se trebam posvetiti 100%, bez da moram brinuti. Biti tata je zaista posebno, jer u momentu kada dobijete tu ulogu shvatite da ste se na neki način ponovo rodili i morate učiti stvari za koje ste mislili da vam nikada u životu neće trebati, a roditeljstvo kao takvo ima i svoje izazove i najljepše momente koje čovjek može poželjeti. Uživam provoditi vrijeme sa Mateom i Sofi koje mi uvijek „napune baterije“ i poprave dan.
Hvala Vam, za uvijek ugodan razgovor. Bilo mi je zadovoljstvo govoriti za vaš portal!”
Hvala i tebi Tomislave na ugodnom razgovoru, želimo ti kvalitetan odmor i puno sreće u nadolazećoj sezoni!
Foto: Fiba.basketball