Velićevi krediti se tope: Poslije igračkih, slijedi li i promjena trenera?

U petak je Zadar razbio Cibonu, a zagrebačka momčad je i u nedjelju navečer bila lagan zalogaj za Cedevita Olimpiju u Ljubljani. Dok se poraz protiv Zmajčeka očekivao, lekcija košarke Zadrana i to nakon njihove stanke poslije samoizolacije, bila je zaista neočekivana.

Sve ovo odvija se u mjesecu kada se u Ciboni ponovno događaju velike igračke promjene. Darko Planinić i Scottie Reynolds iznova su obukli dres Vukova, dok su Mate Vucić i Ronald Moore postali prekobrojni. Podsjetimo, klub je početkom studenog napustio startni centar s početka sezone Kristijan Krajina, a među povratnike se upisao i Damir Markota.

Ljetne vijesti donijele su osmijeh na lica navijača Cibone i izgledalo je kao da se sportska politika kluba zaokrenula. Plaćene su odštete za Tonija Nakića i Matea Drežnjaka, potpisan je Krešimir Radovčić, a Roko Prkačin postao je najmlađi kapetan u povijesti bivšeg dvostrukog prvaka Europe. Uloga nosioca u ekipi namijenjena je trojici hrvatskih mladića: Prkačinu, Drežnjaku i Nakiću.

_

26.01.2020., Sibenik – Dvorana na Baldekinu, 17.kolo HT Premier lige u kosarci GKK Sibenik – KK Cibona. Ivan Velic., Roko Prkacin.
Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Iako se najavljivalo kako rezultat neće biti primaran, kada je Cibona počela gledati u leđa regionalnim protivnicima, iz kluba su prokušali dobro znani stari recept: dovođenje iskusnih pojačanja. Uz to, recimo to naglas, i trio „predviđenih nositelja“ zasigurno se ne razvija na željeni način. Roko Prkačin na početku je sezone igrao izvanredno, a kako utakmice odmiču, dojma smo da je dolaskom novih igrača izgubio jasnu ulogu u momčadi. Mateo Drežnjak igra „na refule“, dok se kod Tonija Nakića vidi da mu je ovo prva sezona u kojoj se okušava izvan konkurencije HT Premijer lige. I kada podvučemo crtu, najodgovorniji za ovakvo stanje momčadi je svakako trener Ivan Velić.

48-godišnji stručnjak preuzeo je klupu Cibone prije dvije i pol godine, a najveći uspjeh ostvario je kada je u lipnju 2019. godine “pomeo” Cedevitu u finalu prvenstva Hrvatske i isporučio joj kartu prema Ljubljani. Zaista, način, igra, ali i atmosfera oko momčadi bile su na vrlo zavidnom nivou, a Velićeve zasluge bile su najveće, kao što su i sada.

Sezonu nakon toga Cibona je u ABA ligi bila na skromnom omjeru od 7 pobjeda i čak 14 poraza, a borba za o(p)stanak bila je aktualna do zadnje odigrane utakmice, kada je natjecanje prekinuto uslijed pandemije koronavirusa. Na hrvatskim parketima, Zadar je osvojio Kup Krešimira Ćosića, a prvenstvo nije odigrano do kraja.

Današnji roster i više je nego pristojan, a pomalo je čudan Velićev odnosno s (po)najboljim igračem kluba u posljednje dvije sezone, Filipom Bundovićem. Zagrepčanin u nijednom trenutku tijekom aktualne sezone nije bio prvi izbor trenera pod obručima, iako gledajući sa strane, svakako zaslužuje više. Tek tri slavlja u deset odigranih utakmica ABA lige te pobjeda protiv FMP-a u Zagrebu nije ono što bi trebalo zadovoljiti ambicije kluba i stoga su nužne promjene.

Od samih poraza u oči još više upada nemoć, koja se najbolje prikazuje kroz činjenicu kako Jurica Golemac jučer u Stožicama nije pozvao nijedan timeout protiv Cibone. I zato, krediti Ivana Velića su pri kraju, momčad djeluje izgubljeno i nevješto vođeno. Promjene među igračima i rezultatske neuspjehe konačno bi i kao svoj neuspjeh trebao prihvatiti glavni trener kluba. Na potezu je uprava…