Velimir Perasović primjer je pravog sportaša. Od malih nogu pokazuje svoj talent, primjenjuje ga na teren, a nakon niza velikih igračkih uspjeha okušao se i na trenerskom području, a tamo je opet – uspio. Perasović, koji nema neuspjeha s trenerske klupe, onaj koji sve pretvara u zlato, nikad nije dobio poziv HKS-a na mjesto izbornika, a isti bi takav odmah prihvatio. Trener koji je prije svega čovjek, nije podoban, pa možda zato još nije ni okusio trenersku poziciju hrvatske košarkaške reprezentacije, osvojio je ove sezone još jedan trofej, a postoji mogućnost da tome pridoda i ovogodišnje španjolsko prvenstvo. No, kako god to bilo, ovaj čovjek zaslužuje svoju priču, zaslužuje pažnju medija, a na Crošarci ju je i dobio…
Velimir Perasović rođen je 1965. godine u Stobreču, a svoje prve profesionalne košarkaške korake napravio je u tadašnjoj Jugoplastici. U tom klubu tri puta se kitio euroligaškim odličjem, a medalje su stizale i s reprezentativnog područja. Svjetsko zlato 1990. s reprezentacijom Jugoslavije, olimpijsko hrvatsko srebro iz Barcelone 1992., a onda i bronca s europskog 1993. u Njemačkoj, uz srebro s Univerzijade 1983., upotpunile su vitrinu 196 centimetara visokog beka s izrazito dobrim šutem. Ubojica protivničkih ekipa 1993. seli u španjolsku gdje je sezonu odradio u Breoganu, a nakon dobrih partija dobija poziv u Vitoriu, prethodnicu Tau Ceramice, s kojom osvaja španjolski te Saporta kup. Nakon toga prelazi u Fuenlabradu, a svoju osamnaestogodišnju karijeru zaključuje u Murciji 2003. godine. U španjolskoj je ostavio neizbrisiv trag. Kotira kao jedan od najboljih strijelaca te lige ikad.
Trenersku karijeru započinje 2004. u matičnom Splitu, a njegov odličan smisao za košarku prepoznali su Španjolci. Sa Sevillom je osvojio deseto mjesto, a solidnim rezultatima dobio je poziv u svoj bivši klub, tadašnju Tau Ceramicu. U prvoj sezoni osvaja španjolski Copa del Rey, a u Euroligi broncu, porazivši rivala Barcelonu. Zbog zdravstvenih problema, Perasović se morao povući tijekom polovice sljedeće sezone, točnije u ožujku 2007. Vraća se na klupu već početkom sezone 2007./08., ali ovaj put na mjesto trenera Estudiantesa, koje je uspio sačuvati od ispadanja u niži rang. Zdravstveni problemi natjerali su ga da se vrati u Hrvatsku, a ambiciozna Cibona angažirala je odličnog Perasovića. Vukovima se to isplatilo. Kroz dvije sezone koje je proveo na klupi Cibosa, Peras je odveo zagrebačku momčad do dva naslova prvaka hrvatske, nesretno izgubljenog finala jadranske lige te oba puta do TOP 16 dijela Eurolige.
Nakon njegovog odlaska, Cibona je potpuno izgubila svoj europski status, kojeg će možda Cibosi vratiti već sljedeće sezone uz još jednog perspektivnog trenera, Slavena Rimca. Kriza u Zagrebu natjerala je hrvatskog stručnjaka da svoju sreću potraži u turskoj, točnije Efes Pilsenu, a ta avantura vjerojatno je jedina u kojoj Peras nije izvukao maksimum iz svoje momčadi. Nakon toga se vraća u Španjolsku, točnije Valenciu, a s njima gradi još jednu predivnu priču. Izborila je Valencia još prošle godine polufinale Eurokupa, ali je spretnija momčad ruskog Kubana ipak otišla u finale.
Ove godine je ista ta Valencia, pod istom palicom trenera Perasovića, pravo malo čudo, nešto poput košarkaške verzije Atletico Madrida. Valencia je odradila prvo nevjerojatan posao u Eurokupu gdje je s jednom ogromnom dozom dominacije osvojila Eurokup, čime je izborila licencu za Euroligu za sljedeće dvije sezone, a s druge strane imaju odličnu poziciju u ACB ligi. „Mala“ Valencia nalazi se uvjerljivo na drugom mjestu, iznad puno skupljih i razvikanijih momčadi poput Barcelone, Unicaje, Laborala… Ista ta Valencia uspjela je poraziti veliki Real Madrid, a Peras nadmudriti svog kolegu Pabla Lasa, nešto što je samo rijetkima ove sezone pošlo za rukom. Klub iz istoimenog grada će pod trenerskom palicom našeg odličnog trenera pokušati poremetiti račune Madrižanima u završnici španjolskog prvenstva, a nadamo se kako će to i uspjeti.
Velimir Perasović se iz sezone u sezonu ističe na svom mjestu trenera. Osvojeni trofeji govore svoje, a ne bi nas iznenadilo ni ukoliko dobije nagradu za najboljeg trenera ACB lige. Fantastičan posao odrađiva na velikim natjecanjima, a nadamo se kako će uskoro sjesti i na trenersko mjesto hrvatske reprezentacije. Za kraj, postavili smo Vam video isječak s utakmice za treće mjesto s europskog prvenstva 1993. godine gdje je Peras ubacio 34 poena te tako bio najbolji pojedinac susreta koji nam je donio broncu. Uživajte!