Veljko Budimir, Slavonac iz Donjeg Miholjca, mjesta 45 km udaljenog od Osijeka, na privremenom je radu u Mađarskoj. Nakon nekoliko sezona po hrvatskim parketima, skrasio se zadnjih šest godina u Mađarskoj, točnije u Pečuhu. Za vrijeme igranja u svojoj zemlji, Veljko je nastupao za Osijek 2006, Slavonski Brod, Zabok, Osječki Sokol i Vrijednosnice Osijek, a jednu je sezonu odradio i u grčkom klubu Ilysiakos i mađarskom Szolnokiju. Razgovarali smo s Veljkom o dojmovima u Mađarskoj i svemu po malo…
1. Veljko, udomaćio si se već u Mađarskoj, točnije u Pečuhu. Šest godina života i igranja tamo je iza tebe. Kakvi su dojmovi o klubu i življenju tamo?
“Pečuh je udaljen oko 80 km od Osijeka, što je jako bitno za mene i moju obitelj. PVSK Pečuha kao klub je stabilan u svakom pogledu, a mentalitet ljudi je sličan kao i kod nas pa mi nije bio veliki problem oko prilagodbe.”
Kako si se uopće odlučio na odlazak baš u Mađarsku?
“U Mađarsku sam došao 2010. godine preko Bojana Lapova u Szolnok, koji je imao velike ambicije i to smo ostvarili. Nakon 2 sezone igranja u Hrvatskoj, moj sadašnji agent Zvonimir Ridl mi je na stol stavio ponudu Pečuha, i nakon dobrog prethodnog iskustva u toj zemlji, bez problema sam se odlučio prihvatiti njihovu ponudu.”
Možeš li povući neku paralelu između hrvatske lige i mađarske?
“Razlika između Hrvatske i Mađarske lige je u tome da je mađarska liga izjednačenija, u kojoj ima 14 klubova i često se događa da zadnji na tablici pobjedi prvog, što u Hrvatskoj ligi nije baš slučaj, dok klubovi i sama država općenito puno ulažu u sport.”
Koja je tvoja uloga u ekipi i jesi li zadovoljan svojim igrama do sada?
“U Pečuhu sam već petu sezonu, a od toga sam četiri i pol godine kapetan ekipe. Zasada sam zadovoljan sa svojim igrama, a kako sam postavljen za kapetana, pretpostavljam da su i u klubu zadovoljni onim što pružam na terenu.”
Gdje se tvoj klub nalazi na tablici, točnije u koji dom mađarske košarke spada tvoja ekipa?
“Naš klub je uvijek u sredini tablice, a cilj nam je uvijek ulazak u playoff, što smo u zadnje četiri sezone i ostvarili, tako da su u klubu svi zadovoljni.”
Koji su ti najveći uspjesi u Mađarskoj, ekipni i individualni?
“Što se tiče mojih uspjeha, do sada sam sa Szolnokom osvojio prvenstvo i kup, a igrao sam polufinale kupa s Pečuhom prije 2 sezone. Također sam i nastupao na All-star utakmicama mađarske lige.”
Pratiš li događanja u Hrvatskoj, točnije oko svog bivšeg kluba Vrijednosnica?
“Uvijek pratim utakmice, točnije koliko mogu s obzirom na svoje obaveze, svojih bivših klubova, pa tako i Vrijednosnica, kojima želim sreću u nastavku natjecanja, prije svega da se ozlijeđeni igrači oporave što prije.”
Kada ti istječe važeći ugovor i koji su ti planovi za budućnost?
“Ugovor mi istječe na kraju sezone, a pošto je zadovoljstvo na relaciji klub-igrač obostrano, vrlo vjerojatno ću ga produžiti.”
Podmladak je tu, jedan sin i djevojčica. Hoće li sin tatinim stopama?
“Tako je, da. Imam sina od pet godina i djevojčicu od dvije godine. Sin je zainteresiran jako za sport trenutno, ali vrijeme će pokazati hoće li mojim stopama ili će se okrenuti nečem drugom.”
Gdje Veljko planira završiti karijeru i da li imaš planova možda kasnije za trenersku karijeru?
“Što se tiče planova za budućnost, mislim da ću igrati još sigurno tri, četiri sezone. Trenutno se fizički jako dobro osjećam, a uz svoje redovne obveze tijekom sezone, preko ljeta treniram individualno s mojim prijateljem i kumom Goranom Gunjevićem, sadašnjim trenerom Borova. Nakon završetka igračke karijere volio bih ostati u košarci, a vidjet ćemo još u kojoj funkciji kada za to dođe vrijeme.”
Hvala Veljku na odvojenom vremenu za ovaj razgovor. Želimo njemu i njegovoj obitelji puno sreće, kako na igračkom planu, tako i na onom obiteljskom.