#234

Vratimo košarku u središte zbivanja!

Ako se vodimo činjenicom da se košarka igra zbog gledatelja, onda moramo razmišljati o tome kako košarku približiti tim istim gledateljima. I to na način da ju požele pratiti i gledati.

A tko su zapravo gledatelji? Nisu to samo ljudi koji u zakazano vrijeme dođu u određenu dvoranu i tamo provedu dva sata svog vremena prije nego što se vrate svojim kućama. Ne, to su i oni koji sjede pred TV ekranima i računalima te i oni koji kupuju novine. Što tamo mogu pronaći?

I dok je na jednoj strani velika većina ljudi u Hrvatskoj složna da su čelnici hrvatskog košarkaškog saveza najodgovorniji za pad rejtinga hrvatske košarke (reprezentacije, lige i klubova), s druge strane tome itekako pridonose mediji. Naime, upravo mediji u Hrvatskoj svojom indolentnošću pridonose tome da se košarka nalazi na marginama sportova, na marginama društva općenito.

Najveći grijeh je HTV-ov

Pa krenimo redom. Ako želimo potražiti poveznicu između nacionalne televizije i košarke, ne moramo se truditi jer je nećemo pronaći. Iz sezone u sezonu, Hrvatske televizija sustavno zanemaruje sva košarkaška zbivanja u Hrvatskoj i svijetu i čini se da se taj trend neće promijeniti.

Mogu konstatirati da je uistinu žalosno da jedna televizija s nacionalnom koncesijom na ovakav način tretira jedan od najtrofejnijih i najznačajnijih sportova u Hrvatskoj. A što može više popularizirati košarku od televizije?

Iz sezone u sezonu na ekranima HTV-a ne možemo pronaći niti jednu utakmicu A1 lige, niti jednu utakmicu Lige za prvaka, niti jednu utakmicu polufinala i finala doigravanja za prvaka Hrvatske, niti jednu utakmicu završnice kupa Krešimira Ćosića i niti jednu europsku utakmicu u kojoj igraju hrvatski klubovi. A  Euroliga i NBA su davna prošlost.

Stoga, ne bi se baš reklo da ljudi na HTV-u, kako su sami znali isticati, zastupaju načela o raznovrsnosti i zastupljenosti manjih sportova, kada HTV u budućnosti ne namjerava pratiti niti jedno domaće i međunarodno natjecanje u košarci, kao eto malog sporta. Osim, naravno, onog sporadičnog praćenja u smislu prijenosa poneke izdvojene utakmice ABA lige i utakmica hrvatske reprezentacije na natjecanjima na koje se ona uspije plasirati. Puno premalo. Čini se, forme radi.

S druge strane, bombardiraju nas s prijenosima sportskih zbivanja bez ikakve rezultatske neizvjesnosti ili značaja za širu hrvatsku javnost. Uz dužno poštovanje prema tim sportovima i trofejnim klubovima, no već otprije nam je jasno da će rukometaši Zagreba i rukometašice Podravke postati novi/stari prvaci Hrvatske i osvajači kupova. Pored toga, malo je onih izvan grada Zagreba kod kojih će se probuditi interes za praćenje hokeja u tolikoj mjeri koliko im servira HTV.

HRT

Često se prezentira kako je problem financijske prirode. U tom slučaju mi nije baš sasvim jasno kako to da se, primjerice, mogu prenositi gostujuće utakmice KHL Medveščaka iz Austrije i Slovenije te završnica rukometnog kupa iz Novigrada, a ne može završnica kupa „Krešimira Ćosića“, koja se igra u sred Zagreba?

Osim HTV-a, odgovornost je i na privatnim televizijskim kućama u Hrvatskoj. Doduše, one zanemaruju sport u cijelosti pa im se ne može previše zamjeriti manjak zastupljenosti košarke. Sve u svemu, većina onih gledatelja s početka teksta zbog kojih se igra košarka, nisu mogućnosti gledati košarkaška zbivanja o televiziji, budući da im ona naprosto nisu dostupna.

Većina si u ovim vremenima ne može priuštiti visinu pretplate za digitalnu televiziju telefonskih operatera koji su postali jedina spona između gledatelja i košarke u Hrvatskoj. I to vrlo mali broj gledatelja. Većina, ili se pomirila s činjenicom da im televizijski košarkaški program nije omogućen, ili u vrijeme početka utakmice na računalu mahnito traži prijenos uživo na internetu. No pritom ovisi o milosti i nemilosti internetske veze i portala u regiji kod kojih je jedino dostupan taj prijenos.

Što se pisanih medija tiče, vidljivo je da je kod većine pojačan angažman tek onda kada započne Liga za prvaka, kada je zanimljivije. Tada dolazi do logičnih pitanja čitatelja: Tko je Juraj Segarić? Tko je Domagoj Kanaet? Odakle je taj Jolly? A za klubove koji su igrali Ligu za ostanak, pitanje koliko je ljudi čulo. Posebno za one koji su promijenili ime poput Đure Đakovića.

Crošarka kao primjer

Od samog početka svog rada portal Crošarka si je postavio zadatak praćenja hrvatske košarke u cijelosti na jednom višem nivou. Tako čitatelji mogu svakodnevno tijekom cijele godine pročitati novosti i zanimljivosti vezane uz hrvatske klubove, reprezentaciju i igrače. Portal također donosi rezultate, izvještaje i statistiku natjecanja u A1 ligi, Ligi za prvaka i Ligi za ostanak te objavljuje intervjue s hrvatskim igračima i trenerima.

Na portalu se, također, mogu pročitati novosti s parketa nižih liga, a na poseban način je popraćeno ono što je najvažnije za budućnost hrvatske i europske košarke – natjecanja u mlađekadetskim, kadetskim i juniorskim kategorijama. Crošarka je, također, popratila i završnice hrvatskog prvenstva i kupa, i to na najvišem nivou u Hrvatskoj. Najave, intervjui, izvještaji, statistika te posebna analiza vezani su uz završnicu prvenstva Hrvatske. Tome su pridodane kolumne i rubrike koje svakodnevno govore o hrvatskoj košarci.

PH mladi

No samo jedan ili dva portala u Hrvatskoj nisu dovoljna da se pokrenu stvari, da košarka opet zaživi punim plućima kako je to nekad bilo. Stoga, moramo se svi zajedno ujediniti, uložiti znanje i trud kako bismo vratili košarku u središte zbivanja.

Pozitivno je i vrlo ohrabrujuće, što je, unatoč ovakvom medijskom tretmanu, finalna serija hrvatskog prvenstva između Cibone i Zadra protekla u sjajnoj atmosferi pred prepunim tribinama. Pitanje je, gdje bi nam bio kraj kada bi ta slika došla i u ostale sredine u Hrvatskoj?

Kako to rade susjedi?

Možda možemo nešto naučiti od svojih susjeda, koji evidentno imaju pravi recept kako podići interes za košarku. Rezultati njihovih klubova i reprezentacije te gledatelji na tribinama najbolji su pokazatelj toga.

Rivalstvo, naboj, kvaliteta, kontroverze i neizvjesnost riječi su koje najbolje karakteriziraju dvoboje najvećih rivala na ovim prostorima, momčadi Partizana i Crvene Zvezde. Kako ga mediji u susjednoj državi nazivaju, ovaj “večiti derbi” zadovoljio je sve košarkaške sladokusce u sve četiri odigrane utakmice finalne serije za naslov prvaka Srbije.

Ono što fascinira je svakako ogroman interes za dvoboje ovih momčadi. Još otkad je postalo jasno da će se oni susreti u finalu, nije prošao niti jedan dan da se u srpskim medijima nije spomenula poneka vijest, najava, zanimljivost ili izjava vezana za veliko finale. I tako do kraja serije.

Svojim angažmanom, susjedni mediji nisu samo probudili interese tamošnje javnosti, nego i u cijeloj regiji pa i šire. Osim brojnih sadržaja u novinama i na internetskim portalima, nekoliko televizijskih postaja je uživo prenosilo utakmice, a brojni portali su nudili prijenos uživo preko interneta. No tu se ne staje. I nakon finala se i dalje priča o košarci. Prenose se izjave, objavljuju video isječci sa svim zanimljivostima i najboljim trenucima finalne serije.

Što se sjevernih susjeda tiče, televizijske kuće u Sloveniji redovito prate i prenose regionalnu ABA ligu. Pokrivaju i sve kup utakmice, počevši već od četvrtfinala. Za razliku od nas u Hrvatskoj, Slovenci dobro organiziraju i prijenose All-Star susreta, pa čak i ulične košarke – “streetbasketa”.

Što se tiče slovenske lige, televizija je prenosila određeni dio utakmica regularnog dijela Lige za prvaka te sve dvoboje finalne i polufinalne serije. Također, rezultati i statistika uživo se mogu pratiti i na internetu te pogledati i video sažeci nakon što su utakmice završene. Opći dojam je da mediji u Sloveniji prate košarku na jednom visokom nivou, u čemu im i savez svojim angažmanom uvelike pomaže.

union_olimpija_tv

Ako uzmemo još u obzir da su dvije televizijske kuće u Bosni i Hercegovini prenosile ABA ligu i finalne tamošnjeg prvenstva, možemo zaključiti da su zemlje u regiji daleko ispred nas u popularizaciji i promociji košarke na ovim prostorima. Stoga, ne treba čuditi što i rezultati govore njima u prilog.

Zvuči zabrinjavajuće, ali i motivirajuće za kvalitetniji i uspješniji rad medija u Hrvatskoj kako bi se stvari promijenile nabolje. Mislim da je krajnje vrijeme da krenu tim putem.