Vukovi pred raspadom sistema

Array

Posljednjih godina učestali su potresi pod Tornjem. Nakon iznenadnog odlaska Luke Žorića i još većeg iznenađenja u smislu poraza od Hermes Analatice, Vukovi moraju pronaći rješenje kako bi se izvukli iz krize. Ovo je samo potvrda upravi kluba da se neke stvari iz temelja moraju promijeniti.

“U momčad se uvukao neki strah. Napravili su nam 13:0 i tu smo stali. Moramo pronaći put iz crne rupe u koju smo se uvukli. Oni su zasluženo pobijedili” izjavio je na konferenciji za novinare nakon utakmice trener Cibone Slobodan Subotić.

Te se osvrnuo na situaciju oko Žorića.

“Luka Žorić je nakon analize utakmice s FMP-om reagirao burno te napustio klub. Analizirali smo utakmicu i on je bio jedan od prozvanih. Ja ga nisam otpisao i on nije otjeran. Želio bih da se vrati, ali sada je to na upravi da s njim riješi.  Takve stvari se događaju svugdje. Negdje se to rješava unutar četiri zida, ali mi nemamo što skrivati. Taj događaj je ostavio traga na momčad, neke igrače je to zabolilo.”

Logično je da nakon ovakvog poraza trener, ali i igrači snose dio krivice. No, ljubitelji “loptanja pod obručima” moraju znati da se uspjeh ne gradi preko noći. Nakon odlaska Žorića ljudi će upirati prstom u trenera i upravu. Problem ne leži u Luki Žoriću, kojem ovim putem “skidamo kapu” na bogatoj karijeri i svom iskustvu koje je prenio golobradim mladićima.

Kako očekivati instant uspjehe s “polovnim krntijama” od Amerikanaca? Jako dobro znamo da “pravi” Amerikanac košta.

Krivi pristup vidljiv je u startu. Cibona je ovog ljeta dovela “šačicu” Amerikanaca. Zanimljivo, jednom su se zahvalili nakon par utakmica (Hall), a jedan (Gilbert, Australac hrvatskog porijekla) “skuplja iskustvo” u Drugoj ligi Centar. U međuvremenu je stigao još i stari Young, koji je već u svom prvom nastupu, protiv malo ozbiljnije ekipe poput Partizana, pokazao da je riječ o igraču koji uglavnom igra za svoju osobnu statistiku. O igri u obrani i selekciji šuta ne treba trošiti riječi.

Zanimljivo, mladog Uljarevića se ubacuje u igru kada je “voda došla do ušiju” i upravo Uljarević odlično reagira te izvrsnim igrama kupuje sebi mjesto u momčadi. To je samo pokazatelj kako se u pravo vrijeme nije imalo strpljenja za neke velike talente koji su zbog određenih problema u konačnici napustili “čopor”.

Pravo pitanje za upravu najtrofejnijeg hrvatskog kluba je sljedeće: Gdje su Zubac, Žižić, Slavica i ostali dečki iz omladinskog pogona koji su pobjegli “glavom bez obzira”?

Također, Ciboninu klupu vodili su neki talentirani treneri poput Lutza, Rimca, Mulaomerovića. Svi oni su “šutnuti kao čarape”. To dovoljno govori o upitnosti postojanja dugoročne strategije u upravi kluba.

Ne možemo živjeti u prošlosti, Dražena već odavno nema.

Related Articles