Iako je tek prije nekoliko dana zapravo vani zahladilo, hrvatska je košarkaška sezona već u poodmakloj fazi drugog dijela njene trilogije. Spojit će se kroz nekoliko tjedana tako opet svi naši klubovi u jedinstvenom državnom prvenstvu i sve će zajedno poprimiti već poznati oblik u kojem se samo čeka finalna serija između dva zagrebačka kluba.
Dakle, očekuje nas po svemu sudeći dosta izvjesno ljeto nakon mogućeg remećenja planova za Vukove i Vitamine u Zadru. Bez okolišanja, to što je završni turnir Krešinog Kupa ove sezone u Zadru najbolja je stvar koja se hrvatskoj košarci mogla dogoditi uz onu da je ipak našla svoje mjesto u olimpijskim kvalifikacijama. Ako Zadar osvoji Kup, a Hrvatska u Torinu dođe do igara, tek tada smo svi zajedno – na konju.
Već i svaki vrabac s obližnje grane koji iole drži do sebe znade da problem nije nastao i neće nastati do kraja ove sezone. Prava je enigmatika počela biti prisutna onda kada je netko iz zadnjih redova spomenuo mogućnost velikog ulaska drugoga ranga regionalne lige. Jedni s veseljem plješću i aklamacijom prihvaćaju bilo kakav format takvog natjecanja pod parolom “Samo nek se igra”, a drugima se ipak radije ostaje kod kuće. Što zbog pogleda u klupske blagajne, a što zbog nove dekoncentracije klupske košarke u Hrvatskoj. Ono što zasada znamo je samo to da će trebati biti razborit pri donošenju takvih odluka na ljeto, i to iz više razloga koji svoje mjesto nalaze u jednako toliko životnih sfera.
ABA liga kakvu sada poznajemo lani se jedva ekipirala. U ‘pet do dvanaest’ Sutjeska je pristala platiti onu ogromnu cifru na ime kotizacije koju su prvotno odbili iz Zagreba, Šibenika, Širokog Brijega… Ovosezonsko natjecanje odigrava se, manje-više uz posvemašnju nezainteresiranost gledatelja koji ionako već otprije znaju imena četiri kluba sudionika doigravanja. Priznajemo, jedino što nismo znali jest kvalitativni status Partizana za ovu sezonu, ali njegovo će mjesto ipak pripasti Megi pa će Srbija imati svoja dva predstavnika u polufinalnim duelima. Svaka čast ostalima, ali oni su nakon prve polovice odigranog regularnog dijela sezone za konačan plasman postali potpuno irelevantni. Opet priznajem, najavljivao sam mogući Cibonin uzlet, ali klub se kadrovski osuo i tako zamrznuo jedinu mogućnost senzacije.
Druga razina ABA lige bila bi u najmanju ruku jednako kompleksan problem, ako ne i još gori po klubove koji bi u njoj sudjelovali. Ostaje uoči mogućeg donošenja takvog načina natjecanja odrediti čitav niz detalja; od protočnosti iz prve u drugu razinu i obratno, preko marketinških pitanja i TV-prava do općenite ekonomske računice za sudionike. Primjeri iz jednog drugog sporta uče nas da stvari možda i nisu tako jednostavne kao što se čine na prvi pogled.
Vaterpolska Regionalna liga je pred gašenjem zbog nepoštivanja pravila od strane Vaterpolskog kluba Crvena zvezda. Bitno je za košarku samo naglasiti da je Gazprom kao Zvezdin generalni pokrovitelj odlučio dio svojih sredstava dati i vaterpolu, odnosno proširiti svoj utjecaj na čitavo sportsko društvo (nogomet, košarka, rukomet, vaterpolo..). Zvezda je registrirala sporna tri igrača koja su nastupila u dvije utakmice proteklog vikenda, a u trenutku pisanja ovih redaka vjerojatno će ti igrači nastupiti i u današnjem ogledu protiv riječkog Primorja.
Jasno, Upravni odbor vaterpolske Regionalne lige kaznio je Zvezdu registriranjem prošlotjednih utakmica protiv Radničkog u Kragujevcu i Vojvodine u Novom Sadu rezultatima 5:0 u korist tih klubova, a Zvezdi je odrezana i kazna od po pet tisuća eura za svaku utakmicu i oduzimanje ukupno dvanaest bodova. VK Crvena zvezda u priopćenju je navela kako od tog natjecanja ionako nemaju nikakve koristi te ga na taj način dodatno obezvrijedila zajedno sa sportom koji je zanimljiv sve manjem broju ljudi na godišnjoj bazi. Sve je došlo dotle da se vaterpolo kao olimpijski sport prve kategorije u samo dva olimpijska ciklusa srozalo na samo dno vrijednosnog sustava.
Iako taj slučaj možda nema izravne veze s opstojnosti ABA lige, iz tog se primjera dade zaključiti kako su interesi klubova prilikom udruživanja u regionalne lige na istoj ili većoj razini, a da u suprotnom smjeru ne dolazi ništa značajnoga. To je posebno bitno za drugu razinu ABA lige koja bi vrlo vjerojatno doživjela zasad neizbježnu sudbinu vaterpolskog natjecanja koje će se u ovom formatu vrlo vjerojatno rasformirati nakon nepune dvije sezone postojanja.
Prevedeno na svakodnevni jezik, teško da će neki hrvatski klub naći interes u nadmetanju druge razine ABA lige ako u zajedničku kasu bude morao dati određena sredstva koja mu se ni u kakvoj varijanti ne bi djelomično vratila. Tim više ako bi liga bila jedinstvena, jer put ‘od Triglava do Vardara’ je jako dugačak, a novca i načina otplate nema kao za vrijeme ex-Yu lige.
Bez Zagreba, Kvarnera i Šibenika hrvatska bi A-1 liga postala potpuni promašaj i to baš u trenutku kada se izdigla iz pepela nezanimljivosti široj društvenoj zajednici, odnosno kada je počela skupljati kritičnu masu onih koji su subotom od 17 sati zavezani ispred ekrana. Priznajem, bilo bi mi drago da primjerice Škrljevo sljedeće sezone bude pobjednik A-1 lige u konkurenciji Gorice, Alkara i klubova koji su trenutno u donjem domu uz još tri nova drugoligaša (Hermes…), ali takva konstelacija stvari ne donosi dobro razvojnim bazama. Opet, daj Bože da se varamo…
Zaključno, snađe li regionalnu košarku sudbina vaterpolskog natjecanja, trebat će proći mnogo vremena do njene ponovne revitalizacije i povratka na trenutno stanje. A želimo ići prema gore…