Definirajmo značenje riječi liga. U sportskom kontekstu liga u prvi mah sugerira na nekakvo natjecanje, u kojem se određeni broj klubova za nešto bori. Za naslov prvaka, pehar, medalje, nastup u Europi, ostanak u natjecanju… Svejedno. Zapravo, to je osnovni smisao postojanja jednog natjecanja. Bilo to prvoligaško, drugoligaško, europsko, regionalno, kadetsko ili amatersko. Opet, svejedno.
Međutim, takve pretpostavke, nažalost, ne zadovoljava prva hrvatska košarkaška liga, u kojoj niti jedan od deset klubova, po završetku natjecanja, ne postaje prvak, dok ove sezone niti jedan klub ne ispada u niži rang. Kako je to moguće? Jednostavno, takve su propozicije.
U apsurdu propozicija, u A1 košarkaškoj ligi ne postoji razlika osvojite li prvo mjesto ili sezonu završite kao peti. Baš nikakve. Prvoplasirana momčad prvenstva niti se naziva prvakom niti se na bilo kakav način nagrađuje. Stoga, postavlja se pitanje, koji je smisao ovog natjecanja, koji je zapravo smisao sporta, ako nije važno biti najbolji? Po čemu se onda najbolji razlikuju od prosječnih? Svodi li nam se liga, prema tome, na puko zadovoljavanje s prosjekom?
Nitko iz hrvatskih klubova to neće priznati, no gotovo bi svi, sasvim sigurno, uoči početka sezone odmah potpisali prosječni plasman, odnosno peto mjesto, koje vodi u Ligu za prvaka. Novi je to apsurd jer klubovi A1 lige cijelo prvenstvo bore se samo da uđu u Ligu za prvaka, a u njoj prvaci u praksi ne mogu postati. Sve se zapravo svodi samo na sudjelovanje pa tako momčadi često bez velikog motiva ulaze u dvoboje, dok klubovi nerijetko raspuštaju momčad kako bi se oslobodili financijskog utega. Dakle, liga u određenom trenutku postaje talac vlastitih regula te kao takva nerijetko graniči s neregularnošću.
To je što se vrha tiče. Na dnu poretka, granica neregularnosti još je tanja. Uzmimo primjer iz tekuće sezone. Još tamo na početku natjecanja bilo je jasno koje će momčadi završiti u Ligi za ostanak. Dakle, pojedine momčadi unaprijed su znale u kojoj ligi i s kojim klubovima će se natjecati. Koliki je, prema tome, njihov motiv u susretima s ekipama iz vrha, s kojima ne prenose bodove u Ligu za ostanak? Postoji li on uopće? Ili se samo biraju utakmice, iz kojih će bodovi zapravo nešto značiti?
Odustajanjem Osječkog sokola, A1 liga ove sezone broji 10 umjesto 11 klubova. Ta činjenica iskoristila se za izmjenu propozicija, prema kojima posljednjeplasirana momčad prvenstva neće direktno ispasti iz lige, nego će igrati kvalifikacije s drugoplasiranom momčadi iz kvalifikacijske skupine A2 lige.
Imajući u vidu velike financijske probleme s kojima su ušli u sezonu, slijedi pitanje s još većim upitnikom: postoji li kod klubova, predodređenih za borbu za ostanak, uopće motiv natjecati se u prvom dijelu sezone A1 lige, kada im propozicije dopuštaju da pojačaju momčad samo za odlučujuće utakmice, na koje im se zapravo svodi cijela sezona?
Osvrnimo se nakratko, u kontekstu izrečenog, na tekuću sezonu kroz najavu posljednjeg kola, koje je zbog apsurdnih propozicija izgubilo na važnosti i zanimljivosti. Dvoboj Zagreba i Križevaca potpuno je rezultatski nevažan i to je zasigurno jedan od razloga zašto se jedini igra u nedjelju. Zagreb je u igri za prvo mjesto, no kako mu ono ništa ne donosi, ništa mu neće donijeti ni bodovi iz ovog susreta. Križevce, pak, odavno je poznato, očekuje Liga za ostanak te niti njima ovaj dvoboj nema rezultatski značaj.
Potpuno identična situacija je i u susretu između Šibenika i Splita, dok će Kvarner potvrdu prolaska među pet najboljih tražiti protiv Darde, koja također nema rezultatski motiv jer je i ona već odavno u Ligi za ostanak.
Najbolji primjer apsurda u propozicijama je Alkar, kao treća momčad u igri za prvo mjesto, koje ništa ne donosi. Naime, u Sinj stiže Jolly, koji u utakmici biti ili ne biti traži pobjedu za plasman u Ligu za prvaka. A o tom „nemotiviranom“ Alkaru ovisi Zabok, kojemu treba pobjeda Sinjana kako bi se njemu preko Slavonskog Broda otvorio put u Ligi za prvaka. Slavonski Brod, pak, je i prije početka sezone osuđen na Ligu za ostanak te je tek nedavno počeo slagati ozbiljnu momčad za ono što slijedi. Jer, propozicije to omogućuju.
Koja god momčad ispadne u Ligu za ostanak, Zabok ili Jolly, bit će daleko od ugrožene pozicije, koja vodi u dodatne kvalifikacije, kako momčadski, tako i rezultatski. Stoga, vrlo brzo će doći u pitanje njihova motivacija u pojedinim susretima, s obzirom na nejednaku zainteresiranost za bodove na početku i na kraju natjecanja. Još je jedan to u nizu primjera apsurdnosti propozicija u A1 košarkaškoj ligi.
Uzmimo u obzir dvije činjenice. Prvo, da smo svjedoci niza ovakvih primjera, manje-više, još od 2001. godine, ponekad s novim, a ponekad sa starim elementima i sudionicima. I drugo, da su se početkom sezone promijenila pravila košarkaške igre, no da se u A1 ligi još uvijek sudi po starim strelica pravilima. Dojam je da odgovorni jednostavno ne mare i ne žele apdejtati prvu hrvatsku košarkašku ligu.
Propozicije van svake logike, osim što smanjuju rejting lige, u jednu ruku i vrijeđaju sredine, u kojima se igra košarka u Hrvatskoj. Sinj, Zabok, Slavonski Brod i Križevci možda ne mogu igrati ABA ligu, no zaslužuju jednaka pravila igre, da se njihovoj košarci da određeni smisao. Možda bi tada bilo nešto više gledatelja na tribinama i možda bi tada košarka u Hrvatskoj bila popularnija.
Nema smisla moralizirati, sport je danas najprije biznis bez emocija, no znam se zapitati, kako to da im nije stalo? No, brzo se sjetim, klubovi plaćaju kotizaciju. I to je to…