Od koronavirusa, brazilske reprezentacije pa do vlastitog izbora najbolje hrvatske petorke u povijesti. Legendarni Aco Petrović u razgovoru za Crošarku prokomentirao je aktualno stanje u sportu uz Cibonu kao uvijek neizbježnu temu. Prisjećanjem na prošlost Aco je priznao kako je nakon Ljubljane 1970. zavolio košarku…
Kako provodite vrijeme u doba koronavirusa?
Logistika starcima, sitne obveze. Mi sportaši smo naviknuti na ovakve stvari.
Nakon podosta upita od strane naših čitatelja, kako gledate na stanje u Ciboni? Bili ste u onoj administrativnoj, ali i trenerskoj ulozi.
“Ne znam kako će se ova situacija razviti. Za sport dolaze teške vremena. Proteklih deset godina bilo je teško vrijeme za Cibonu. Bit će veoma teško pronaći nove financijske resurse. Ne samo koronavirus, već potres i ostali problemi u kojima se nalazi Grad Zagreb s resetiranjem budžeta. Upitno je koliko će grad moći servisirati Cibonu. Definitivno će biti manje novca u sportu u sljedećih par godina. Ljudi se unutar kluba moraju resetirati i vidjeti što i kako dalje. Ostaje jedna jedina priča, a to je okrenuti se proizvodnji i pokušati na ubrzani način dati priliku svojim mlađim igračima. Dakle, sastaviti bazu domaćih igrača. Takav sistem funkcioniranja je u kriznim vremenima najjeftiniji.
Aco: “Ne vidim ljude koji bi mogli naći interes za ulaganje u klub. Cibona može zaboraviti na ogromnu potporu Grada Zagreba”
“Da se vratim na administrativnu stranu. Teško je procijeniti jer sam otišao još 2016. pa nemam uvid u podatke. Ne znam kako je servisirana predstečajna nagodba i koliko ima repova. Negdje sam naletio na podatak da je Grad Zagreb 2018. ubacio u klub 14 milijun kuna što je nevjerojatno velika cifra za mene. Kažem to jer za vrijeme one moje dvije godine taj input u klub nije bio ni blizu. To je praktički dva milijuna eura, a klub i dalje poprilično kašljuca. Ponavljam, nemam točne podatke. Bez obzira bilo trenutno stanje na nuli ili ne, ja svakako ne vidim ljude koji bi mogli naći interes za neko ulaganje u klub. Vodstvo kluba može zaboraviti na takvih 14-15 milijuna u bližoj budućnosti. “
Roster godinama nije na pravoj razini, a i klub je poslao skoro sve ljude na burzu…
“Takvim potezom pokazuješ da sutra nećeš moći bildati ekipu. To je jedan psihološki aspekt. Ne šalješ ljude na burzu, znači čitav klub, ako si u dobrom stanju. Ostaje dakle zadatak pronaći momčad kojoj će biti cilj proizvodnja. Sportski ciljevi će biti upitni, ali to se tiče i ostalih klubova koji će imati slične probleme. Prave Amerikance možete zaboraviti. Kostur ekipe s generacijom osvajača juniorske ABA lige uz par domaćih pojačanja je nešto na čemu bi trebali inzistirati. To je realnost.”
I ostali domaći klubovi su u sličnoj situaciji…
“Da. To se podrazumijeva, ali i generalno sport. Nije samo košarka u pitanju.”
Trenutna situacija utječe i na europsku košarku.
Inzistira se na pojačanim tv pravima i sponzorskom novcu. Na lokalnoj razini je to mizerno i ne možemo računati na nekakav profit. Nogomet se uvijek kod nas može prodati i izdvojiti iz te priče. Teško je uspoređivati financijska mjerila.
U razgovoru s Acom dotaknuli smo se i aktualnog “Last Dancea” – dokumentarca o Chicago Bullsima čiji je član bio naš Toni Kukoč:
Treba prije svega pogledati svih deset epizoda. To će biti fokus na njihovoj zadnjoj sezoni. To produciraju Ameri. Radi se dokumentarac o Najvećem. Bez obzira na nečiju nostalgiju što je bilo prije 50 godina ili ovi koji su mlađi pa samo znaju LeBrona, netko tko je mogao Jordana ispratiti možemo sa sigurnošću reći da je On jedna kategorija iznad svih, prije i poslije. Ako se već snima film gdje je Jordan glavna tema tada se mogu dogoditi, uvjetno rečeno s naše strane, male nepravde. Treba to samo gledati kroz prizmu Jordana i ne treba se previše uzbuđivati ako ne vidimo Kukija previše jer to nije ništa neuobičajeno.
Da nisu nastupile izvanredne okolnosti Brazil bi se sada pod dirigentskom palicom Ace Petrovića pripremao za kvalifikacijski turnir u Splitu. Po Brazilce će sljedeća godina biti dosta nepredvidiva s obzirom na veteransku momčad. Bivši hrvatski izbornik ipak ne strahuje za budućnost zbog velike baze igrača.
“Nije nam sve dobro sjelo ako gledamo veterane. Godina dana u njihovim godinama strašno je puno. S obzirom da se trebalo održati sve za 50-ak dana, sigurno je da bi došao u najjačoj postavi uključujući i tih pet veterana. Godina dana odgode remeti planove. Mogu pretpostaviti da će 100% dvojica biti tu, ali ne želim o imenima. Realno je očekivati da svih pet neće biti spremno da mogu ispratiti kao proteklu sezonu i kao na Svjetskom prvenstvu.
Radi se nova generacija brazilskih reprezentativaca:
“Imao sam paralelan plan da osposobljavam mlađe igrače što dolaze. Ne moram raditi kompletnu rekonstrukciju. Imam jezgru od šest igrača u najboljim godinama. Raulzinho, play Philadelphije s 27 godina je neupitan. Vitor Benite je također neupitan par godina. Cristiano Felicio, Bruno Caboclo i par ostalih. Također tu dolazi nova skupina igrača koja se isprofilirala u posljednjim kvalifikacijama. To bi bio kostur momčadi koji bi trebao zasjati na Olimpijskim igrama 2024. Dugoročno je brazilska košarka u sjajnoj situaciji zbog nevjerojatnog broja kvalitetnih igrača. Veterane ne zovem za kvalifikacijske utakmice pa mlađi prikupljaju minutažu i iskustvo pa ćemo dogodine u petom mjesecu vidjeti što će biti s tih pet veterana.
Nedavno smo pisali o najboljoj petorci hrvatskih reprezentativaca. Iako smo naveli samo igrače koji su nastupali u dresu od ’92., Aco je izabrao svojih najboljih pet u povijesti (All-time petorku):
“Da bih izabrao pet najboljih, neke sam morao pomaknuti za poziciju unatrag. Smatram da je to petorka koja je najbolja, ali imam i jedan dodatak.. Dražen bi bio jedinica jer je igrao playja prije odlaska u NBA. Na dvojci bio otvorio mjesto Bogdanoviću. Tri je Kukoč. Četiri i pet su Rađa i Krešo. Ako bi gledao košarkaške uspjehe, kao dodatak bi ubacio jednog pravog playja koji je najbolji svih vremena. Za to se moramo vratiti u prošlost, a to je Giuseppe (Josip) Gjergja.
Na kraju nam otkriva kako je zavolio košarku zbog generacije iz 1970.
Moram dodati i da sam od Svjetskog prvenstva 1970. u Ljubljani kao 11-godišnjak košarku počeo gledati drugačijim očima. O toj ekipi su se snimali filmovi, što domaće što srpske produkcije. Iako je fokus bio na svima, prva petorka je bila sastavljena od Hrvata. Skansi, Krešo, Šolman, Tvrdić i Plećaš.