Jedini Slavonski član najvišeg ranga Hrvatske košarke ekipa Vrijednosnice Osijek sezonu je završila na osmom mjestu, a u prvom krugu play-offa u dvije je utakmice poražena od Cedevite. S omjerom 8/16 u Osijeku sigurno nisu pretjerano zadovoljni, plasman je sigurno mogao i morao biti bolji, no porazi protiv nekih ekipa gdje su bili favoriti (Hermes Analitica dva puta) koštali su ih boljeg plasmana, a i ozljede su ih poprilično poharale tijekom sezone.
U sezonu su krenuli nastupom u Helios Alpe Adria Cupu, gdje su na kraju ispali u grupi. Prvi dio sezone tako su igrali dvije utakmice tjedno, a lista ozlijeđenih bila je popunjena pa su tako neke utakmice igrali sa pet ili šest igrača u rotaciji i rezultat je trpio. Prvenstvo su otvorili pobjedom u Zagrebu protiv „Mrava“, no poraz od Zaboka na domaćem terenu u drugom kolu uzeo im je i na neko vrijeme kapetana Aljošu Šarca, koji se ozlijedio na toj utakmici i pauzirao mjesec i pol dana, što se itekako osjetilo u igri. Prvi dio sezone završili su s omjerom 3/9 i bilo je jasno da su promjene u igračkom kadru nužne. Nejasan je potez prodaje tada drugog igrača u ukupnom poretku za MPV-a prvenstva, Vekantshe Joisa u Japan, no klub se tada oglasio kako je za njega došla nemoralna financijska ponuda koju je bilo teško odbiti i bilo je jasno da će teško u zimskom periodu klub pronaći dostojnu zamjenu, što se na kraju pokazalo kao ispravna sumnja. Za drugi dio sezone dovedeni su Ivan Krolo, Nick Tomsick i Carl Allan Lindbom, kako bi se izbjegla bitka za ostanak u ligi i pokušalo uhvatiti osmo mjesto i play-off. Drugi je dio otvoren domaćom pobjedom protiv Zagreba, no poraz od Škrljeva u Osijeku malo je pokvario planove i bilo je jasno da će „Komarci“ morati poprilično zasukati rukave kako bi izbjegli stresove u zadnjem dijelu sezone. Uslijedila je domaća pobjeda protiv favoriziranog Splita, koja je malo popravila atmosferu, no sezona je praktički spašena domaćim pobjedama protiv Ribole Kaštele i Alkara, za konačno osmo mjesto na tablici i Cedevitu kao suparnika, svjesni da je pred njima nemoguća misija. U dvije utakmice deklasirani su od „Vitamina“ i sezona je za njih završena početkom svibnja.
Definitivno je ostao dojam da je kratka klupa i dovođenje igrača upitnih igračkih kvaliteta razlog osrednje sezone. Odlaskom Joisa pred kraj prvog dijela sezone izgubili su gotovo najvažniji kotačić u ekipi. Venky je bio drugi strijelac HT Premijer lige i prvi skakač, a u klubu su tek nakon odlaska vjerojatno shvatili kakvog su igrača izgubili, točnije prodali. Njegove „zamjene“ se nisu previše proslavile, s obzirom da su dovedeni vjerojatno za nešto više od osmog mjesta i ispadanje u prvom krugu play offa. Iako statistički gledano i Tomsick i Lindbom su u svojim utakmicama bili na 10-ak poena u prosjeku, opet je nedostajalo kvalitete u ključnim utakmicama. Što se tiče Krole, on i nije doveden kako bi radio razliku, jer već dugo vremena nije igrao košarku na ovoj razini, no svojom visinom od 217 cm definitivno je trebao donijeti puno više, no statistika mu i nije bila previše bajna, što sigurno vodstvo kluba nije previše zadovoljilo. U 17 utakmica postigao je sve ukupno 34 poena(2,0 u prosjeku), uhvatio 27 skokova(1,6 u prosjeku), što je vrlo skromno za igrača njegove visine i iskustva. Što se tiče individualne statistike, prvi strijelac ekipe bio je Jimmie Taylor s 12,3 poena u prosjeku, slijedio ga je Bruno Markulin s 11,2, zatim Nick Tomsick s 10,3 te Carl Lindbom s 10,2 poena u prosjeku. Najbolji skakač ekipe bio je Lindbom s 6,1 skokom po utakmici, Taylor je bio na prosjeku od 5,7 skokova, dok je Nikola Turalija na 4,4 skoka po utakmici. Očekivano, Aljoša Šarac predvodio je asistente s 4,2 asistencije po utakmici, dok je Taylor na 2,5 po utakmici.
Nešto više o sezoni, u razgovoru nam je rekao sportski direktor Renato Martinko.
Jeste li zadovoljni cijelokupnom sezonom u HT Premijer ligi i HAA Cupu?
U sezoni 2017/18 smo u HT Premijer ligi ostvarili cilj ulaskom u doigravanje, dok u Helios Alpe Adria Cupu nismo prošli u drugi krug, a očekivali smo taj plasman. Zadovoljni smo sezonom, jer smo ju otvorili sa dvije pobjede u HAAC i gostujućom pobjedom nad Zagrebom u HTPL, no tada kreću ozljede naših igrača, ritam nam se poremetio, trener Vladimir Krstić nije imao dovoljno zdravih igrača za ozbiljan trening veći dio sezone i ove objektivne okolnosti su utjecale na dostizanje boljih pozicija u natjecanjima.
Da li je 8.mjesto zadovoljavajuće za vas ili smatrate da se moglo i više?
Obzirom na okolnosti oko ozljeda i mijenjanja nekolicine igrača u samoj sezoni, zadovoljni smo, ali da smo bili zdravi i kompletni rezultat bi zasigurno bio bolji.
S obzirom da ste imali dosta igrača „sa strane“, jesu li zaslužili svi prolaznu ocjenu?
Neki jesu, a neki ne, iz tog razloga smo i morali tražiti nova riješenja u tijeku sezone.
Jeste li ispunili ciljeve koje ste si postavili na početku sezone? Afirmacija domaćih igrača?
Primarni cilj će nam uvijek biti afirmacija mladih igrača, a naročito domaćih. Smatram da su Nikola Turalija, Arian Došen, Filip Krajina, Domagoj Vrkić i Tomer Levinson puno napredovali, te da moraju nastaviti sa mukotrpnim radom i biti strpljivi do svog sazrijevanja za odlazak na viši nivo.
Imate li već sada nekakve okvirne planove za slijedeću sezonu?
Plan je zadržati kostur ekipe i ostvariti doigravanje u HT Premijer ligi te dovesti u klub mlade darovite igrače, koji žele ozbiljno napredovati u karijeri, a mi moramo sve učiniti da im Vrijednosnice Osijek budu odskočna daska u karijeri.
Hvala gospodinu Martinku na kratkom razgovoru za naš portal.