Iako je jučer poražena na Višnjiku, igra Cibone u drugom poluvremenu bila je zaista na visokom nivou i da nije bilo ekstremno raspoloženog Dominika Mavre u dresu Zadra, Zagrepčani bi odnijeli puni plijen iz Donatovog grada.
Vukovi i njihov trener Jovanović trenutno se nalaze u situaciji da u regionalnoj ligi mogu računati na samo 9 igrača, dok se u prvenstvu Hrvatske ta brojka s Mustapićem penje na 10. Ljetos su pod Tornjem napravljeni zvučni transfer, stigli su uz odštete Toni Nakić i Mateo Drežnjak. Plan kluba bio je dugoročan i svakako logičan, potpisati mlade hrvatske košarkaše i na taj način napraviti dobar temelj za naredne godine.
Međutim, kada se podvuče crta možemo reći da je tijek sezone iznjedrio neočekivane junake: ponajviše Lovru Gnjidića i tek onda Danka Brankovića. Hvalospjevi na račun 19-godišnjeg razigravača Cibone ne prestaju, usporedbe sa Zoranom Planinićem su svakodnevne. S druge strane, Branković je svaku dobivenu minutu iskoristio na pravi način. Iako smo pohvalili ljetne poteze uprave i dugoročni plan, želimo biti potpuno jasni: prilike Gnjidiću i Brankoviću splet su nastale situacije, nikako planskog razvoja, barem tako sugeriraju učestale rošade u rosteru.
Naime, na poziciji jedinice prodefilirali su Ronald Moore, doveden je i Scottie Reynolds usred sezone, što je i najveći razlog povećane minutaže Lovre Gnjidića. Pod košem je bio kolodvor ove natjecateljske godine, u sezonu se ušlo sa Kristijanom Krajinom kao prvim centrom, bio je tu i Mate Vucić, ali i najkorisniji igrač momčadi do odlaska Filip Bundović. Tek njegovim odlaskom Brankoviću su „procvale“ ruže i dobio je pravu priliku, iako je nominalno bio tek peti izbor za sezonu.
Ključno pitanje je svakako ostanak tih mladića u metropoli u narednim sezonama, ukoliko oni tijekom vrućih ljetnih dana odlepršaju, cijela priča pada u vodu. Pritom je bitno naglasiti kako razinu svojih igara svakako moraju podići igrači koji u ovoj sezoni nisu opravdali uloženi novac, Nakić i Drežnjak. Kod Šibenčanina pamtimo strašnu partiju u beogradskoj pobjedi kod Partizana i tu se priča zaustavlja. Mateo Drežnjak je uz Roka Prkačina trebao biti prvo ime ovosezonske ekipe, u Zagreb je stigao kao povremeni reprezentativac i košarkaš oko kojeg su se vodile velike borbe za paraf ugovora, međutim, nastupi su bili daleko od očekivanih. Kada smo već spomenuli i kapetana Cibone, Roka Prkačina, potpuno je jasno da je on temelj ove ekipe, što je dokazao prihvaćanjem vrpce, potpisom dugogodišnjeg ugovora i odličnim igrama.
„Ono što zaista osjećam kao potrebu da podvučem, to je da se jedan gigant polako budi. Cibona je napravila rez, u ovom trenutku je Prkačin već ozbiljan igrač s velikim brojem minuta, šansu sve više dobiva Gnjidić, pa izuzetno talentirani centar Branković, a jako puno igra i Nakić koji je nešto stariji od njih, rođen 1999. godine. I sad odjedanput imate četvoricu veoma mladih igrača koji dobivaju minute i to im je jedna sjajna baza za budućnost. Cibona je lutala godinama, meni se ovo što rade jako sviđa i baš mi je drago da je to tako, a zato sam to i želio naglasiti da ne ostane nezapaženo. Vrlo mi se sviđa i to što ti neki udari radi nacionalnog identiteta novog trenera nisu uzdrmali ljude iz kluba. Jednostavno, odredili su se za jedan stvaralački proces i to za sada djeluje jako dobro i mislim da Cibona uopće nije u situaciji da će biti trinaesta i igrati ‘baraž’ za opstanak u ABA ligi, već će to biti netko drugi.“ – rekao je ovaj tjedan u emisiji „U obruču“ najutjecajniji europski menadžer Miško Ražnatović.
I doista, Cibona za narednu sezonu ima povijesnu priliku. Pod uvjetom da svi navedeni mladići ostanu Vukovi, a ne odu za šaku dolara (sjetimo se slučaja Žižić i tužbe Ace Petrovića). Preduvjet je svakako i jasan plan čelnih ljudi što se želi postići. Ako bude vidljiva jasna strategija, s ovako kvalitetnim mladim igračima se može daleko dogurati, a to je definitivno u interesu hrvatske košarke.