Ono što je dugo zanimalo hrvatsku košarkašku javnost napokon je izašlo na vidjelo. Dario Gjergja gostovao je kod Ivone Hemen u Podcast Inkubatoru i po prvi puta je pričao o tome što se sve događalo tih dana kada se birao izbornik.
Ta situacija je zapravo i slika onoga što se događa u hrvatskoj košarci poslijednih godina. Podsjetimo, Josip Sesar je kao vrlo mlad i perspektivan trener koji je u datom trenutku imao osvojen Kup s Cibonom kao svoj jedini trofej izglasan za izbornika Hrvatske košarkaške reprezentacije ispred Darija Gjergje koji u svojem rezimeu ima čak 12 osvojenih naslova prvaka Belgije, sedam osvojenih Kupova Belgije i četiri Superkupa Belgije.
Također je u tri navrata proglašen trenerom godine u Belgiji, a tu reprezentaciju je odveo na Eurobasket i to čak do osmine finala kao prvi strani izbornik u povijesti reprezentacije. Tamo su jedini porazili Španjolce koji su bili kasniji prvaci, a i dva puta je svladao moćnu Srbiju u kvalifikacijama za Mundobasket nakon tog turnira i bio je vrlo blizu toga da se kvalificiraju na svjetsku smotru što bi uistinu bio fantastičan uspjeh.
Dakle, pri usporedbi ova dva trenera rasprave, ali i nedoumice ne bi trebalo biti. Ipak, naš Savez je nekako vidio Josipa Sesara kao bolje rješenje.
“Prvo, što je Josip Sesar tome kriv? Nema on ništa s tim. Odlučeno je za Josipa i ja to respektiram. Ja smatram da se to tako ne može i ne smije raditi, ali očito sam malo duže vani pa su mi neke stvari nejasne. Moja strana priče je vrlo jednostavna. Tu moram reći da je gospodin Aco bio i više nego pošten – od prvog trenutka kada me nazvao i pitao jesam li zainteresiran, ja sam rekao da jesam.
Ja stvarno mislim da nema veće časti jer lijepo je biti trener Reala ili Barcelone, ali ipak kada si izbornik svoje države, nema većeg ponosa. Kako bih ja došao do toga? Došao bih do toga da me nitko ne gura i da sam to sve prolazio sam zadnjih 15 godina i tu je neka poanta.
Aco je od prvog trenutka bio vrlo korektan, na prvom razgovoru je rekao na koji način će pristupiti i on vam može to potvrditi, bili smo na ručku od pet sati u Bruxellesu. Tamo smo prošli i loše i dobre stvari i kada sam ja odlazio rekao mi je da mu dam dva-tri dana i idemo s tim. Rekao mi je da će predložiti mene i Sesara koji je surađivao s njim u tom periodu, ali da će dati čisti prijedlog mene i da ću ja biti njegov izbor te će to reći Upravnom odboru. Ja sam rekao da se s tim slažem i da će mi biti čast ako on tako smatra.
Rekao mi je prije toga da ima sastanak s gospodinom predsjednikom i tajnikom i iza sastanka su me zvali i on i predsjednik, a nakon toga ja ne znam što se desilo. Ostat će enigma. Nema veze, vidite da je ovo prvi puta da pričam o tome. Ponavljam da Josip tome ništa nije kriv, ja sam mu i čestitao te mu želim svu sreću, i njemu i stožeru, a na meni je da okrenem poglavlje i radim dalje.”
Nevjerojatno je da nakon toliko turobnih godina za našu košarku Savez napravi ovako besmislen i glup potez. U košarkaškim terminima možemo samo reći kako su imali čisti zicer, ali su promašili polaganje. Da ne pričamo o tome koliko su nekorektni bili prema jednom uspješnom treneru kao što je Gjergja da bi nakon toga šutjeli bez konkretnog objašnjenja.
Na pitanje je li bilo kakve povratne informacije ili isprike nakon cijele situacije Gjergja je rekao iduće:
“Ne, mene je probao kontaktirati gospodin Rukavina, ali ja nisam odgovorio na poziv, tu moram biti iskren. Dan prije smo imali razgovor koji je bio vrlo ozbiljan i po meni je tu sve bilo kristalno jasno. Ja sam čak rekao da neću nigdje ići jer su mi postavili jedan uvjet, a to je da budem tu gdje jesam ili neki klub koji će mi dozvoliti da radim u reprezentaciji na što sam ja rekao dobro i da ne idem nigdje.”
Prvi puta je to zapravo da u javnosti saznajemo što se sve točno dogodilo. Nemojte se zato čuditi što je sve manje interesa ljudi za našu košarku jer pravac u kojem idemo s trenutnom strukturom je sve samo ne dobar.
Ipak je Gjergja ostavio otvorenu opciju da jednog dana preuzme nacionalnu ekipu.
“Sada sam dvije godine s Belgijom sigurno. Ovu sezonu sam još u Oostendeu, iduću odlazim jer se nadam da ću naći nešto bolje. Da, ali ne bih došao dok je ova struktura na čelu sigurno. Meni samo neke stvari tu nisu jasne. Ja kao trener ne mogu odlučivati recimo o doktoru, a to su ljudi koji ne mogu odlučivati tko će biti trener. Tu mora postojati Stručni savjet kao u Španjolskoj, Sloveniji, Grčkoj.”
Gjergja je zapravo rekao sve ono što mi već znamo, što zna svatko tko iole prati košarku, a očito su jedini koji to ne znaju oni koje zapravo sve to i vode…