Ponedjeljak, 25 listopada, 2021
More

    POPULARNE OBJAVE

    Grad vaterpola dao je i brojne izvrsne košarkaše

    Dubrovnik slovi kao grad vaterpola, ne treba to čuditi, s obzirom da je VK Jug čak četiri puta bio europski prvak, a bazen u Gružu bio je neosvojiva tvrđava za puno skuplje i moćnije europske momčadi. Ipak, ovo nije priča o VK Jugu i vaterpolu, već izvrsnim košarkašima koje je ovaj grad dao u ne tako davnoj prošlosti, dok su neki od nabrojanih i dalje itekako aktivni, štoviše, jedan od njih je kapetan Barcelone, a Mario Hezonja već godinama plovi vodama NBA lige.

    - Advertisement -

    Andro Knego

    Pod krovom Draženovog doma umirovljena su tri dresa, a jedan od njih je i njegov. Andro Knego jedan je od najboljih košarkaša u povijesti Cibone, ali ono što je sigurno, s 4888 poena najbolji je strijelac Cibone ikad. Karijeru je započeo u KK Jug, a za Cibonu je igrao u tri navrata, osvojivši pritom četiri naslova i pet kupova, a 1985. godine i europski naslov. Ovaj Dubrovčanin, u karijeri je nosio i dresove Caje Madrid, Montecatinija i Welsa, a za ondašnju reprezentaciju upisao je 180 nastupa, a igrao je tri Olimpijade, dva svjetska i jednom europskom prvenstvu. Član slavne Cibonine generacije bio je još jedan Dubrovčanin, Adnan Bečić.

    Nikša Prkačin

    O njegovom horogu i danas se priča, Nikšina leđna tehnika bila je za košarkaške udžbenike. Prve košarkaške korake napravio je u Pomorcu, a seniorsku karijeru započeo je u Splitu, da bi se iz redova Žutih zaputio u Zagreb, točnije Cibonu. Pod Tornjem se zadržao čak pet sezona, osvojivši pritom četiri naslova prvaka i tri Kupa, da bi 2003. otišao u turski Efes. Za današnji klub Krune Simona igrao je četiri godine (jedan naslov i dva kupa). Po sezonu je odigrao i u Dinamu iz Moskve i Panathinaikosu, a zatim se u sezoni 2008./09. vratio u Cibonu. S Vukovima je osvojio još jedan naslov i kup u toj sezoni, a karijeru je zaključio u dresu Zagreba. Rekao je tada da je dilema bila završiti karijeru u Zagrebu ili Dubrovniku? Čini nam se da je Zagreb odabran ipak zbog obitelji i školovanja djece.

    Nikša je za hrvatsku reprezentaciju igrao na čak sedam Europskih prvenstava i dvije Olimpijade, a nosio je i kapetansku vrpcu reprezentacije. Drugim riječima, Prkačin je čak 54 puta nosio dres Hrvatske na velikim natjecanjima. Povrh svega, Nikša je i otac jednog od najtalentiranijih mladih košarkaša Europe, Roka, stoga je izgledno da će loza Prkačinovih donijeti još puno toga dobroga našoj košarci.

    Ante Tomić

    U Hrvatskoj su često mnogi odlični sportaši osporavani, Ante Tomić je među njima, što je pomalo nevjerojatno. I on je ozbiljniju karijeru započeo u ugašenom KK Zagrebu, gdje je godinama bio član čuvenog dueta Simon-Tomić. S Mravima je 2008. osvojio naslov prvaka, a nakon što je 2009. proglašen MVP-ijem regionalne lige, odlazak je bio neizbježan. Ante je potpisao za Real Madrid, gdje se zadržao dvije godine. Iz kraljevskog kluba otišao je u najomraženijeg rivala, Barcelonu, čiji je član još i danas. Kolika je njegova igračka kvaliteta, ali i ljudska, govori činjenica kako je postao prvi stranac kapetan u povijesti katalonskog kluba. Ante je dva puta izabran u najbolju petorku Eurolige i četiri puta u petorku najjače europske košarkaške lige, španjolske ACB. Isto tako, on je rekorder po broju nastupa u Euroligi u proteklom desetljeću, ali i igrač koji je u tom razdoblju imao najviše skokova.

    Antino osporavanje od dijela hrvatskih navijača možda dolazi iz razloga što svoje vrhunske igre iz kluba nikad nije u potpunosti prenio na reprezentaciju za koju je igrao na dva svjetska i tri europska prvenstva, a nakon ispadanja od Češke na Eurobasketu 2015. odlučio je prekinuti reprezentativnu karijeru. Bilo kako bilo, nitko ne može osporiti kako je Ante Tomić jedan od najboljih, ako ne i najbolji, hrvatski centar u posljednjih petnaestak godina.

    Mario Hezonja

    Često je nazivan i „zločestim dečkom“ hrvatske košarke zbog svoje osebujnosti. Karijeru je počeo u KK Dubrovniku, gdje je sa samo 13 i pol godina dobio priliku u seniorskom sastavu. Nakon završetka osnovne škole otišao je u KK Zagreb, u kojem je zajedno sa Šarićem i Mavrom dva puta osvojio europski juniorski naslov. 2012. godine odlazi u Barcelonu gdje je tijekom tri godine pružao vrlo dobre nastupe, da bi ga na NBA draftu 2015. kao 5. pick prve runde odabrao Orlando Magic. Na Floridi se zadržao tri sezone, a zatim je jednu godinu bio član Knicksa. Prošlog ljeta potpisao je za Blazerse (1+1) godina, spašavajući na taj način svoju NBA karijeru jer ostaje činjenica kako „super Mario“ nije opravdao tako visoki pick na draftu, kao i da je njegov talent puno veći od ovog što trenutno prikazuje. Iako, Hezonja je već pet sezona u najjačoj ligi svijeta, što nije uspjelo mnogima…

    Posljednjih godina ime Marija Hezonje u hrvatskoj javnosti najčešće se spominje kroz prizmu otkazivanja/nejavljanja izbornicima. Ova tema već je sto puta ispričana, stoga ne treba dublje ulaziti u nju, već Mario jasno mora otkriti misli li i kada nastupati za Hrvatsku. Uostalom, i izbornik Mršić je izjavio: “Ja sam svoje odradio, vrijeme je da Mario povuče potez…“

    Hrvoje Perić

    I u 35. godini, Perić se odaziva hrvatskim izbornicima u kvalifikacijskim utakmicama, to dovoljno govori o njemu. Hrvoje je karijeru započeo u KK Dubrovnik, a preko Solina, otišao u Split gdje je ušao na košarkašku kartu Hrvatske. Nakon Žutih se zaputio 150 kilometara sjevernije, u Zadar. Sjajni nastupi u zadarskom klubu donijeli su mu angažman u Unicaji iz Malage, a onda je otišao u svoju obećanu zemlju, Italiju. Prvo je posuđen Benettonu. Ne računajući kratki povratak u KK Zagreb, Hrvoje je u Italiji već 8 godina. Na Čizmi je igrao za Vanoli Cremonu, Reyer Veneziu, a posljednje dvije sezone član je Triestea. Profil igrača Hrvoja Perića kronično nedostaje hrvatskoj košarci, košarkaš srednje europske vrijednosti koji godinama može igrati na vrlo dobroj razini i kao takav uvijek pomoći i reprezentaciji.

    Lukša Andrić

    Lukša je igrač kojeg mnogi pamte po brzim prekršajima iz dresa Cibone i Hrvatske. Ipak, Andrić je imao vrlo dobru karijeru, koju je s nenavršenih 35 godina okončao krajem prošle godine zbog velikih problema s leđima. Nakon početaka u Dubrovniku, vrlo brzo je došao u Cibonu. U doba kada su za Vukove igrali brojni vanserijski košarkaši, a Euroliga je bila svakodnevica, on se izborio za svoje mjesto u momčadi, a jedno vrijeme bio i kapetan kluba. Nakon Cibone, Lule je igrao za Galatasray, Cedevitu, Turk Telekom, Astanu, Manresu, a karijeru je zaključio u dresu mađarskog Szolnoki Olaja.

    Isto tako, Lukša je bio član reprezentacije na četiri velika natjecanja, a u igračkoj karijeri osvojio je deset naslova u četiri različite države.

    Zgodno je spomenuti kako Dubrovnik vole i košarkaška imena koja nisu rođena u gradu. Tako najbolji hrvatski košarkaš Bojan Bogdanović ističe kako većinu ljeta provodi u Gradu, a tamo je usmjerio i brojne investicije. Bivši izbornik, Jasmin Repeša, novi angažman čeka u svome domu u Dubrovniku.

    - Advertisement -

    NAJČITANIJE VIJESTI TJEDNA

    zadnje objave

    NE PROPUSTITE