Nekoliko dana nakon tijesnog poraza Zadra od Igokee, u kojem je upravo on promašio zadnji šut za pobjedu, intervjuirali smo Andrewa Lawrencea, razigravača Zadra i člana britanske košarkaške reprezentacije.
Andrew je ugodan sugovornik čiji je košarkaški put zanimljiv s obzirom da je košarku počeo igrati relativno kasno, a također treba napomenuti da osim košarke posjeduje strast za nogometom koja je očito urođena kod većine Britanaca, te je prilično “zagrižen” navijač nogometnog kluba Arsenal.
Osjećaš li se i dalje razočarano radi poraza od Igokee?
Da, naravno, svaki put nakon poraza osjećaš da to nije ono što si želio. Snažno smo se borili tijekom utakmice, a ja sam uzeo taj šut i nisam ga pogodio, ali bio je to šut koji bih ponovio opet. Imam samopouzdanja, ovaj put sam promašio, ali sljedeći put ću zabiti.
U kakvoj si igračkoj i fizičkoj formi sada, s obzirom da si bio u dobroj formi tijekom Europskog prvenstva u Sloveniji?
Sada sam u vrlo dobroj formi, a Eurobasket mi je zasigurno pomogao u tome. Navikavam se na ABA ligu. Zadnje dvije-tri utakmice se polako prilagođavam i postaje mi ugodno igrati. Ipak su tu novi suigrači i nije se lako prilagoditi kad dolaziš u potpuno novu momčad i potpuno novu ligu. Ali, počinjem uživati u igri i to je najvažnije.
Kakva su bila tvoja očekivanja vezana za ABA ligu?
Čuo sam dosta pozitivnih stvari o ABA ligi. To je jedna od najboljih liga u Europi, vrlo je teška, s vrlo dobrim europskim momčadima. Ima sve što sam očekivao, pa i više. Dobra konkurencija, puno dobrih igrača, to je sve što mogu tražiti, sjajno je.
Opiši malo svoje košarkaške početke, s obzirom da si košarku počeo igrati sa 16 godina.
Do tada sam igrao nogomet, u Engleskoj je to, naravno, sport br. 1, kao i ovdje. Možda ne u Zadru, ali u Hrvatskoj zasigurno jest. Igrao sam za U-16 momčad Chelseaja i onda počeo igrati košarku. Moj otac je igrao u Americi te u NBA-u kratko vrijeme.
Kakav je bio utjecaj tvog oca i strica koji su obojica igrali košarku, kako na sveučilištu, tako i profesionalno?
Jednom kad sam počeo igrati, to mi je pomoglo puno. U početku nisam htio igrati košarku jer sam razmišljao na način: moj otac je igrao košarku, ja želim ići svojim putem. Ali onda mi se košarka svidjela.
Nakon srednje škole, odlučio si otići na fakultet. Odluka je to bila u kojoj je ulogu igrao i trener sveučilišne ekipe, koji je bio i trener tvog oca tijekom sveučilišnih dana (Bobby Cremins, op.a.).
Otišao sam u SAD i bilo je dosta sveučilišta kojima sam se mogao pridružiti, dosta većih sveučilišta od onog koje sam odabrao. Odabrao sam sveučilište srednje veličine, tako da bih mogao odmah igrati. Ponekad igrači odu u veće škole i ne igraju odmah. No, ja sam bio na neki način nov u košarci i htio sam igrati što je više moguće, nisam htio sjediti na klupi. Došao sam u ekipu u kojoj sam mogao igrati puno, trener je bio odličan i to je bila ispravna odluka.
Da li te to iskustvo učinilo boljim igračem i bilo korisno za tebe?
Definitivno. Jedan od mojih bivših suigrača Andrew Goudelock igra za Unics Kazan, a igrao je i u NBA-u za Los Angeles Lakerse te mi je i treniranje s njim zasigurno pomoglo.
Opiši malo situaciju koja je bila prisutna prije sezone.
Prije NBA drafta sam radio puno, trenirao s osam različitih NBA momčadi i bio u NBA kampu u Trevisu. Nakon Trevisa, Washington Wizardsi pitali su me želim li igrati za njih u Ljetnoj ligi. Otišao sam zato u Las Vegas i tamo je bilo jako zabavno, odlično iskustvo. Poslije toga čuo sam za neke klubove u Europi koji se zanimaju za mene i odlučio se za Zadar.
Razmišljaš li o još jednom pokušaju u NBA ligi?
Da, ako si kompetitivan, želiš igrati na najvišem nivou u kojem god sportu. Da sam nogometaš, htio bih igrati u Premiershipu (1. engleska liga). Moraš ciljati visoko. Ali, sada trenutno nastojim raditi ono najbolje za sebe i za ekipu.
Kako ti je bilo na Europskom prvenstvu? Prva misija britanske momčadi bila je pobjediti Izrael, ali učinili ste i stepenicu više pobijedivši Njemačku.
Bilo je to moje drugo Europsko prvenstvo, prvo sam igrao u Litvi dvije godine ranije. Tamo nisam igrao previše, bio sam među najmlađima. Upravo zato je za mene bilo sjajno imati veliku minutažu na velikom natjecanju kao što je ovogodišnji Eurobasket.
Pobjeda protiv Izraela bila je ogromna za nas. Ušli smo u susret s namjerom da pobjedimo i dobro uđemo u samo natjecanje. Nakon toga slijedila je utakmica protiv Francuske, protiv koje je uvijek teško igrati, te su nas oni pobjedili prilično velikom razlikom. Sjajna su momčad.
Poslije toga smo, nažalost, izgubili protiv Belgije. Bila je to važna utakmica i da smo slavili tada, s pobjedom protiv Njemačke, prošli bi u drugi krug. Pobijedili smo Njemačku, u utakmici koja je bila i moja osobno najbolja, no izgubili na kraju protiv Ukrajine koja ima dobru momčad, ipak su se kvalificirali na Svjetsko prvenstvo. Bio je to odličan turnir, pogotovo za naše mlade igrače koji su igrali puno, a za mene osobno također sjajno iskustvo.
Može li se košarkaška scena u Engleskoj popraviti i napredovati u budućnosti?
Naravno, što se reprezentacije tiče, imamo puno mladih igrača koji igraju diljem Europe i nekoliko njih u NBA-u. Nadam se da s novim talentima koji dolaze možemo postići i više. Ali, imamo problema u domaćoj ligi, koja nije toliko jaka, i dok se to ne promjeni, bit će teško učiniti košarku popularnom.
Kakvo je tvoje mišljenje o hrvatskoj košarci?
Hrvatska je na Eurobasketu igrala odlično, a mogla je biti i treća da se kojim slučajem susrela s nekom drugom ekipom u toj zadnjoj utakmici, Španjolska je ipak nevjerojatna momčad. Također, Dontaye Draper je pohađao moje sveučilište. Poznajem ga vrlo dobro, igrao je za mog trenera, odličan tip.
Otkad sam ovdje, primjetio sam da je hrvatska košarka, što se tiče momčadi koje igraju u ABA ligi, jako dobra, tu su Cedevita i Cibona koje su snažne momčadi.
Možeš li reći malo više o odabiru Zadra kao tvoje europske destinacije?
Imao sam nekoliko ponuda iz Europe. Moj agent i ja smo sjeli, razmotrili ponude i odlučili da je dolazak u Zadar najbolji potez. Nakon sveučilišta, trebam se potvrditi u Europi, tako da sam došao igrati u vrlo snažnoj ligi. Također, Zadar je sjajno mjesto za život. Ja sam iz velikog grada (London) pa je bilo sjajno doći u ovako lijepo mjesto na moru.
Da li si se uspio priviknuti na život u Zadru?
Mislim da jesam. Nije bilo toliko teško, možda zato što nisam Amerikanac. Nekim Amerikancima se teško priviknuti jer je Europa drukčija od Amerike, no ovdje nije toliko različito od Engleske. Putovao sam po Europi radi košarke pa sam i znao što mogu očekivati. Svi su dobri prema meni i svi nastoje pričati engleski jezik koliko god to mogu, to je sjajno. Ako netko ne zna pričati, nastojat ću mu pomoći što više da bi se mogli razumjeti, jer ipak, ja ne pričam hrvatski jezik, znam samo neke riječi.
S kojim si suigračima u najboljim odnosima?
Svi su sjajni momci. Družimo se zajedno i svi su uistinu dobri prema meni. Dosta smo prisni kao momčad.
Misliš li da momčad posjeduje potencijal za puno veći broj pobjeda u ovoj sezoni?
Mislim da momčad ima taj potencijal. U nekoliko utakmica, kao što je npr. ona zadnja, bili smo blizu pobjede. Ja sam promašio zadnji šut, a da nisam, pobjeda bi bila naša. Po mom mišljenju i u nekim drugim susretima smo trebali slaviti, kad su nam pobjede jednostavno „iskliznule iz ruku“. Mislim da imamo svijetlu budućnost i da još uvijek možemo napraviti dobar rezultat, tek smo odigrali sedam utakmica, još ih je dosta ostalo do kraja sezone. Ako ispravimo neke greške koje smo radili, možemo napraviti dobre stvari.
Kakav je tvoj dojam o zadarskoj publici?
Nevjerojatna je. Prva poruka koju sam dobio kad sam potpisao bila je „Bog je stvorija čovika a Zadar košarku.“ Znao sam da dolazim u mjesto košarke, što je bilo sjajno. Otkad sam ovdje, navijači su sjajni. Strogi su prema nama, ali sviđa mi se to. Mislim da je to dobra stvar. Oni poštuju košarku i žele da mi dobro igramo te mislim da to zaslužuju. Čak i ljudi koji dolaze sada, na manje utakmice, čine sjajnu atmosferu. Vrlo su glasni i jako je zabavno igrati tada. Uistinu poštujem sve koji dolaze na utakmice.
Da li si čuo za Jazine?
Da, bio sam tamo nekoliko puta. Čuo sam da je bilo ludo igrati tamo. Izgleda kao jako teško okruženje za momčadi koje dolaze u goste. Navijači su skoro na terenu, što je sjajno. Volio bih da sam mogao igrati tamo. Ali i sadašnja dvorana je prekrasna. Jedna od najljepših dvorana koje sam vidio u Europi.
Što misliš o treneru Hrvoju Vlašiću?
Odličan čovjek i trener. Vrlo je iskren prema nama. Strog je prema nama, ali isto tako nam zna dati i dozu samopouzdanja, što je jako bitno.
Navijači vas prate i na gostovanjima, što misliš o tome?
To je sjajno. Oni putuju skoro koliko i mi, ne možemo tražiti ništa više. Na gostovanjima su ti navijači najglasniji u dvorani i to je nevjerojatna podrška. Kad god ih vidim, rukujem se s njima jer poštujem to što rade.
Poruka za navijače?
Dođite i podržite nas, jako cijenimo to i vaša podrška nam je potrebna. Vi ste naš šesti igrač te ste važni koliko i svaki od nas na terenu. Nadam se da ćemo pobjeđivati što više u budućnosti.