Nije tajna da Slavonski Brod prolazi kroz najteže trenutke od svog postojanja, kao uostalom i mnogi klubovi u Hrvatskoj. No, svakako je zabrinjavajuće ono što bi se moglo dogoditi, ukoliko se obistine najcrnje slutnje i klub ne uspije prebroditi krizu u kojoj se našao. Naime, Slavonski Brod jedini je kolektiv u svom gradu, koji igra prvu ligu, i ujedno jedan od samo tri seniorska košarkaška kluba u Brodsko-posavskoj županiji.
Osim toga, ako uzmemo u obzir da je Slavonski Brod grad s najmanje registriranih amaterskih košarkaša u regiji i da su sve mlade selekcije, koje igraju natjecanja, usko vezane uz klub, onda riječi sportskog direktora Slavonskog Broda Ivice Karduma zvuče vrlo alarmantno.
„Košarkaški klub bije tešku bitku s financijama. Košarkaški klub nema jedne kune. I ova kompletna situacija, koja traje u klubu od početka sezone, rezultirala je da klub do zadnjeg kola bude u igri i pitanje je hoće li osigurati ostanak u ligi“, izjavio je Kardum nakon prošlotjednog domaćeg poraza Slavonskog Broda od Križevaca.
Znači li to da je pred nama još jedno neizvjesno ljeto i da će, nakon 68 godina postojanja i 18 godina prvoligaškog natjecanja, sudbina kluba ponovno doći u pitanje? Koliko će se to odraziti na košarku u Slavonskom Brodu u cijelosti? Jer, ako ne bude kluba, neće biti ni njegovih juniora i kadeta. A škole košarke, koje pored njih igraju natjecanja u mlađim kategorijama, funkcionirat će same za sebe, a ne kao baza brodskom (još uvijek) prvoligašu te će smisao i njihovog djelovanja doći u pitanje.
Postoji li rješenje?
Vjerujemo da postoji. Pa nije valjda moguće da u gradu od 59 tisuća stanovnika, sedmom u Hrvatskoj po tom kriteriju, ne postoji interes za ulaganje i pomoć njegovom jedinom prvoligašu? Postavlja se pitanje, koji je cilj ulaganja u sport, ako ne postoji interes da se spasi jedan prvoligaš i, u ovom trenutku, jedini sportski brand Slavonskog Broda?
Ako se malo stavi na stranu pojedinačna odgovornost za nastalu situaciju i ukrste interesi za ostvarenje višeg cilja, zasigurno će se pronaći i rješenje. Prvi na potezu je Grad, a zatim i sponzori. Bez alibija objektivnosti ekonomske krize, posebno jer smo u posljednje vrijeme svjedoci da klubovi u malim sredinama sa skromnim budžetom, no u zdravoj atmosferi, ostvaruju itekako zapažene rezultate.
Međutim, riječi sportskog direktora Karduma mogu se protumačiti i na nešto drukčiji način. Naime, ako klub „nema jedne kune“, kako se onda trenutno financira? Tko i kako isplaćuje plaće igračima i trenerima, koje doduše kasne po nekoliko mjeseci? Na koji način se pokrivaju troškovi tekuće sezone? Od kotizacije Hrvatskom košarkaškom savezu do troškova organizacija utakmica i putovanja?
Dakle, i klub bi, s druge strane, morao dati svoj maksimalan angažman kako bi doprinio spašavanju košarke u Slavonskom Brodu. Ovakvo stanje nije nastupilo preko noći. I samo od sebe. Ako ne postoji transparentnost u poslovanju i načinu financiranja, onda nije ni realno da će klub privući određene interese za ulaganje u košarku. Ako ne postoji promocija košarke i samog kluba, tko će ići na utakmice? Tko će se baviti košarkom? Jednostavno je, ako nema transparentnosti i promocije, nema ni interesa. Ako nema interesa, nema ni gledatelja, a samim time, nema ni sponzora. Jer, čemu onda promidžba sponzora, ako nema gledatelja?
Klub se mora otvoriti javnosti, gledateljima, navijačima. Trajno. Zazivanje pomoći samo u bezizlaznoj situaciji, prozirno je i besmisleno. Potreban je zaokret. Ozbiljan zaokret. Grad, dvorana, treneri, igrači i navijači ogroman su potencijal. Nažalost, debelo neiskorišten. Prostora za spas košarke, dakle, ima. No, ima li volje zasući rukave? Ili će, u sljedećim prvoligaškim sezonama, u dvorani Vijuš svjetla biti ugašena jer u njoj subotom u 19 sati više neće biti košarke?
Možda najvažniju utakmicu sezone Slavonskog Broda u borbi za o(p)stanak, u Vijušu je prošli tjedan pratilo tek 350 gledatelja. Itekako za zamisliti se i zapitati. Kaže ona mudra: „Kako siješ, tako ćeš i žeti.“ Točno tako!