Sitno brojimo do početka 17. Svjetskog prvenstva u košarci kojeg će otvoriti Hrvatska i Filipini. Bit će to, nakon bronce u Kanadi 1994. i 14. mjesta u Turskoj 2010. godine, treći Mundobasket za Hrvatsku. Sve utakmice prvog kruga igrat ćemo u Sevilli, u dvorani Palacio Municipal de Deportes koja prima 7200 gledatelja. To pak neće biti sasvim jednostavno. Dvorana nema klimatizaciju, igrat ćemo u ranim terminima, a Španjolsku ovih dana griju 38 Celzijevaca.
Na licu mjesta je i novinar Sportskih novosti Tvrtko Puljić koji će kao gost komentator Crošarke biti s nama za vrijeme cijelog Svjetskog prvenstva i za naš portal komentirati sve aktualnosti iz Španjolske. Nekoliko sati uoči početka, pitali smo ga, kakva je atmosfera u Sevilli, osjeća li se da je Mundobasket pred vratima?
Pa moram reći, ne baš previše. Koliko smo ovdje uspjeli saznati, Sevilla je više nogometni grad. Da smo sad mi tu primijetili nekakvu neobičnu košarkašu atmosferu, to ne. Možda i zbog toga što španjolska reprezentacija ne igra ovdje. Naravno, oko dvorane su boje prvenstva i zastave, međutim, osim toga ne može se dobiti dojam da se ovdje nešto događa. Barem što se Seville tiče. Tako da ja sumnjam da će tijekom cijelog prvog kruga ovdje biti puno ljudi. Osim na utakmicama Argentine jer ovdje ima najviše Argentinaca i njihovih novinara. Od 300-tinjak akreditiranih novinara, gotovo je polovica Argentinaca.
Kakva je atmosfera u našem taboru uoči otvaranja? Mogu li nam Filipini zaprijetiti?
Igrači su puni samopouzdanja nakon one utakmice s Litvom u Areni. Došli su ovdje, odradili su treninge i sastanke uoči utakmice s Filipinima i potpuno se okrenuli njoj. Filipini su neobični, simpatični. Mi smo došli na njihov trening i to je bilo nešto što ja nikad nisam vidio u životu. Tamo je bilo 30-40 ljudi. I to nisu bili suigrači, nego valjda njihovi prijatelji, liječnički timovi, fizioterapeuti, sponzori… I tamo je bila prilično dobra atmosfera. Nekakav sponzor je tamo stavio nekakve novce na teren, onda su igrači šutirali s centra pa tko zabije, uzima te novce. Pričali smo s Blatcheom i on je vrlo optimističan. Tvrdi da su se oni ovdje došli potući, nikome ne priznaje da je jači od njega i kaže da će oni to pokazati u prvoj utakmici. Prema tome, mi ne smijemo olako ući u tu utakmicu.
Tvrtko je kroz cijeli pripremni period bio uz našu reprezentaciju i upoznat je sa svim zahtjevima koje je Jasmin Repeša stavio pred ovu momčad. Je li izbornik uspio isprobati i do posljednjeg detalja doraditi sve što je zamislio prije dolaska u Sevillu?
Meni se čini da je. Ovo je njegovo osmo veliko natjecanje na koje ide ili kao pomoćni trener ili kao izbornik reprezentacije. Tu je jako puno iskustva. Mislim da je ono što je htio, on to već napravio. Znači, da je utvrdio plan i da je to dovedeno do neke razine za koju on smatra da je dovoljno da mi ovdje igramo najbolje što možemo. Kako će to izgledati, vidjet ćemo od danas.
Kakva je ova Hrvatska danas u odnosu na onu prije godinu dana koja je stigla do polufinala Eurobasketa u Sloveniji?
Mi smo prije godinu dana znali koliko vrijedimo. Mi smo znali da smo talentirani, ali bili smo talentirani mnogo puta dosad pa to nije imalo nekakvu potvrdu. Međutim, kroz prošlogodišnje polufinale smo dobili potvrdu da je to tako i sada jedino što moramo napraviti je da sve to ovdje pretočimo na parket. Igrači su s jako puno samopouzdanja doputovali u Španjolsku, imaju zapravo jako puno samopouzdanja na temelju svega što su napravili u pripremama i mislim da je važan taj start da sve krene onako kako bismo mi svi to voljeli.
Playmakeri ove reprezentacije, ističe Tvrtko, kao i na Eurobasketu, podređeni su momčadi. Ako Hrvatska još negdje ima prostora za rast, onda je to upravo na poziciji playmakera. Ne odnosi se to toliko na broj postignutih poena jer nama su poeni na vanjskoj liniji zagarantirani, nego više u smislu napadačke kreacije. Što se tiče ciljanog pojačanja na toj poziciji, jesmo li od Lafayettea dobili ono što smo tražili?
Mi imamo playmakere od kojih se očekuje, tako je sustav igre napravljen, ponajviše da oni pritisnu protivničke playmakere po cijelom terenu i da odrade veliki posao u defenzivi. Napadački će se oni morati podrediti momčadi, od njih ne treba očekivati da će oni tu biti neka napadača iskra i da će netko teško živjeti od njih. Nadamo se da će izgledati dobro. Lafayette je odigrao jako dobru obranu protiv Litve i on će biti izuzetno važan kotačić protiv Argentine u čuvanju Prigionija. Vrlo brzo ćemo vidjeti kako će to biti.
Mnogo toga smo dobili u tih posljednjih godinu dana. Dobili smo dva NBA igrača, godinu dana kvalitetnijeg i zrelijeg Šarića, Lafayettea, Hezonju i Babića kao jokere s klupe. Sigurno, aduti radi kojih možemo gledati malo dalje prema križanjima u ždrijebu. Koliko daleko?
Nema tu neke mistifikacije. Mi imamo ekipu koja je kandidat da bude broj jedan u skupini u Sevilli. Ukoliko Španjolci budu prvi u Granadi, mi se s njima ne možemo križati do Madrida i utakmice polufinala, pod uvjetom da mi u međuvremenu sve dobijemo. Ono što bi i mi i oni na tom putu do tog polufinala voljeli izbjeći u križanjima je Brazil koji se, rekao bih čak uz nas, nameće kao momčad koja strši kvalitetom u tom gornjem dijelu ždrijeba. Kad bih morao birati, radije bih igrao od osmine finala u križanjima protiv Srbije ili Francuske, pa čak i nekoga iz naše skupine, nego protiv Španjolske i Brazila jer njih smatram najkvalitetnijim sastavima. Što se tiče ovog drugog dijela ždrijeba, tu je Amerika, a ovo ostalo je, pogotovo nakon ozljede Kalnietisa, sve otvoreno. Bez obzira što nema playmakera, mislim da je Litva ipak tu najjača. Iako je bez Kalnietisa ranjiva pa bi to netko mogao iskoristiti.
Stručnjaci, novinari, navijači, svatko tko malo razumije omjer snaga na svjetskoj košarkaškoj sceni, svi su mišljenja da su već prije početka natjecanja dvije medalje podijeljene. No, tko će uzeti zlato, SAD ili Španjolska?
Igra se u Španjolskoj, pet igrača Španjolske igra u NBA ligi i mislim da su oni kombinirano odigrali više utakmica u NBA-u nego kompletna američka reprezentacija. Znači, oni imaju iskustvo, imaju visinu, imaju kvalitetu i oni se Amerikanaca ne boje. I to je jedna od stvari koje bi trebalo imati u vidu kada bi došla njihova međusobna utakmica koju svi očekuju jer je tako napravljen ždrijeb. Hoćemo li to finale vidjeti, iskreno, ja bih volio da ga ne vidimo i da se možda mi tu nekako prišuljamo. Međutim, to su sada neki snovi. Koliko je realno, vidjet ćemo.
I to vrlo brzo. U 12:30 startamo kontra Filipina. Što smo napravili, koliko smo time zadovoljni i čemu se možemo dalje nadati, čut ćemo od našeg sugovornika nakon prvog kruga. Kada nam se javi iz Madrida…