Iz srpskih košarkaških krugova jutros stiže informacija kako FIBA nudi izdašne svote pojedinim momčadima za prijelaz u njihovo okrilje. Naravno, vječno pitanje novca dirigira i usmjerava košarkaške puteve mnogih klubova i pojedinaca.
Navodno se spominju cifre od 400 tisuća eura za dolazak u FIBA-inu Ligu prvaka. Navodno krovna košarkaška kuća “mami” bivše europske prvake koji bi trebali biti magnet za privlačenje ostalih klubova i popularnih igrača. Pitanje je gdje su u tome svemu vide hrvatski klubovi? Još veći problem je što su neki od njih na listi najvećih neplatiša u Europi gdje mnogi menadžeri i igrači iz tih razloga izbjegavaju takve ugovore.
ABA jest “besplatna” u nekoj mjeri, ali pitanje je veliko koga zanima to zanima? Istina, kritičari će reći da se jedan Mornar nije dobro proveo u Ligi prvaka, a jedna je od boljih ekipa u regiji. To stoji, ali zar ne bi hrvatske legende mogle lobirati da se sredstva koje se nude gore spomenutim klubovima, usmjere u kompletu kao pozivnica našim momčadima?
Logika je vrlo jednostavna. Primjerice, 400 tisuća eura je jako lijep iznos i može biti usmjeren u razne troškove putovanja za odigravanje Lige prvaka. U situaciji kada su barem troškovi putovanja i hotela pokriveni (barem za grupnu fazu), tada bi se ostatak proračuna mogao usmjeravati u druge stvari, tekuće troškove i financiranje igrača. A na koncu je produkt neprocjenjivo europsko iskustvo i vrlo veća kvaliteta utakmica nego što je to danas slučaj u ABA ligi.
Liga prvaka radi jako kvalitetan PR zadnjih godina kojima privlači vrlo dobre Amerikance koji su danas rijetkost u regiji. Istina, iste treba platiti, ali nekad se s nekim nenadanim pojačanjem može “ubosti” i za manje novca. Razlog tomu je činjenica da je Liga prvaka atraktivna mnogim “strancima” jer dobivaju dosta pozornosti i samopromocije. Naime, FIBA pojedincima na tjednoj bazi šalje njihova videa, highlightse, najbolje trenutke, statistike i sve ostale detalje koje “čine malog čovjeka sretnim”. Dakle, pomoć u samopromociji je i kasnije pomoć u prodaji i lakši pronalazak novog angažmana.
ABA rješenje se ne čini lošim iz perspektive Splita, pa i Gorice u kontekstu ABA 2, kojemu je to ipak korak naprijed, a s druge strane Ciboni i Zadru vjerojatno znači godinu dana “šamaranja”, nažalost. Naravno, odluka nije ni jednostavna iz perspektive uprava tih klubova jer ni sami ne znaju što donosi jesen i kako će klub/ovi pronaći novac za financiranje u koronakrizi….
Puno je pitanja, a odgovor je za svako isti = novac.