Mateo Blažević je jedan od pionira portala Crošarka, i pokretač rubrike “Dijaspora“, gdje je dugi niz godina pratio naše košarkaše diljem svijeta. Tada ni slutio nije kako bi jednog dana mogao postati i samostalni košarkaški agent (košarkaška agencija Clutchshot.eu – webstranica) cl, čije će mu praćenje košarkaša, a pogotovo hrvatskih, postati ne samo hobi, već obaveza.
Prva samostalna sezona, međutim Mateo je u tom poslu već pune tri sezone. Vrlo izazovna, pogotovo zbog utjecaja Korone, planirali smo obaviti taj razgovor krajem sezone, no kako je situacija prešla u izvanredne okvire, tako smo i mi s Mateom popričali prije praznika.
Ovo ti je prvo samostalno ljeto kao agentu, ali iskustva imaš?
Da, prošlog ožujka sam položio za FIBA agenta u Ženevi te sam odmah potom otvorio i vlastitu agenciju. Radio sam prije toga dvije godine s jednim agentom iz Grčke, te kao skaut za jednog hrvatskog agenta. Sa obojicom sam i dalje u odličnim odnosima. Radom s njima sam se „navukao“ na to da se i sam okušam kao agent i za prvu sam godinu jako zadovoljan.
Kakvo ti je ranije iskustvo u košarci?
Igrao sam do kraja juniorskog staža, ali zbog kronične ozljede desnog stopala sam morao odustati od daljnjeg igranja. Nakon toga sam uz studiranje 5 godina radio kao trener u tada najboljoj košarkaškoj akademiji u u rodnoj Rijeci i okolici, ali završetkom studija posao me odveo u Zagreb, te sam zbog manjka vremena odustao od daljnjeg aktivnog bavljenja košarkom. Neko vrijeme radio sam i kao košarkaški novinar, a evo posljednje tri godine provodim pomažeći igračima, te se nadam u tome ostati do kraja života jer je posao jako uzbudljiv i dinamičan.
Surađuješ li i s drugim agencijama?
Naravno. Teško je raditi sam na velikom svjetskom tržištu i mislim da nema agencije na svijetu koja ne surađuje s barem još 2-3 druge. Svaki dobar kontakt je u ovom poslu dobrodošao, ali treba biti oprezan jer ima i zlonamjernih ljudi.
Kakav je život agenta u vrijeme Korone?
Napokon stignem provesti više vremena sa ženom i djecom, da budem iskren. Pošto imam i redovan posao, koji mi je sada prekinut do daljnjega te sam kod kuće od sredine ožujka, imam više vremena za obitelj, ali i za košarku. Što se posla agenta tiče, trenutno najviše vremena provodim skautirajući potencijalne nove igrače i u pregovorima s nekima od njih te u uspostavljanju novih kontakata sa klubovima.
Jesi li se pobrinuo za sve svoje igrače?
Na sreću, jesam. Nije bila nimalo jednostavna situacija, trebalo je jako brzo reagirati oko svih dogovora i pregovora o raskidima ugovora i planiranja putovanja igrača svojim kućama, ali više-manje mislim da sve strane na kraju mogu biti zadovoljne kako je ispalo i bitno da nikakvih posljedica, što financijskih, što ljudskih u vidu povjerenja u trokutu klub-igrač-agent nije bilo.
Ali kakav nered je tih dana vladao, mogu ukratko objasniti na primjerima tri igrača iz moje agencije. Jedan igrač je vraćen s aerodroma tik pred ukrcaj za avion za kući, zbog toga što država u koju je trebao sletiti te nastaviti put do kuće automobilom, je upravo objavila da zatvara svoje granice za strance, pa je isti igrač tek desetak dana kasnije alternativnom linijom stigao kući.
Drugome klub nije dopuštao odlazak jer im liga nije službeno otkazana, već samo odgođena, međutim pao je dogovor da će otputovati i eventualno se vratiti o vlastitom trošku, da bi već sljedeći dan nakon njegovog povratka kući srećom otkazali kompletnu ligu.
Treći je u popodnevnim satima saznao da je liga otkazana i da može kući te nije bilo nikakvih problema oko raskida ugovora. U planu je bilo da sa suigračem automobilom krene put kući, ali država preko koje su trebali putovati je u ponoć zatvarala svoje granice svim strancima, a nije bilo teoretske šanse stići do granice do tada, pa je morao čekati avion za povratak kući još nekoliko dana.
O koliko njih trenutno brineš?
Trenutno brinem o jedanaest igrača, s time da sam sa dvojicom potpisao ugovore o zastupanju ovoga tjedna – jednim iskusnim Amerikancem i jednim jako talentiranim mladićem iz Afrike, koji od kadetskih kategorija već igra u Europi i pred njim je nadam se sjajna budućnost..
Od igrača koji su tu od samoga početka rada agencije, šestero je igralo profesionalno ove sezone u Europi i to u šest različitih europskih država. Dva Amerikanca i jedan Kamerunac koji su prošlog ljeta završili s College košarkom su nažalost ostali bez angažmana.
Jedan od njih je odbio dvije ponude koje financijski nisu bile nešto izdašne, te će mu to odbijanje itekako odmoći u daljnjem pronalasku kluba.
Drugi Amerikanac je na dan kada je trebao potpisati svoj prvi profesionalni ugovor slomio šaku na jutarnjem individualnom treningu, pa mu je nažalost zbog tog razloga sezona propala.
Kamerunac je odlučio ostati još jednu godinu na Sveučilištu, te si time priskrbiti diplomu magistra, što će mu uvelike pomoći u karijeri nakon košarke. Nažalost, nije imao pravo nastupati za sveučilišnu ekipu, ali ostao je u formi trenirajući s njima i igrajući lokalnu amatersku ligu, te je unatoč trenutnom stanju na tržištu već dobio jednu ponudu za igranje sljedeće sezone.
Opiši nam tvoj stav po pitanju isplata klub /igrač u ovoj situaciji?
Moj je stav da u svemu ovome jedini interes mora biti zdravlje igrača i trenera, jer ipak nikog od nas ostalih „popratnih“ figura – bilo agenata, bilo skauta, bilo novinara itd. ne bi ni bilo bez njih. Stav je FIBA-e da se svi pokušamo dogovoriti na jedan ljudski način te sam sretan što su se sva šestorica igrača sa svojim klubovima razišla upravo na jedan ljudski i dostojanstven način, bez ikakvih peripetija.
Što očekuješ od tržišta sljedeće sezone?
Iskreno teško je išta očekivati, ako uopće sezone i bude. Moja neka gruba procjena je da će buđeti klubova pasti 20-50%, ovisno koliko ovo potraje i naravno o dosadašnjoj financijskoj stabilnosti klubova. Iskreno se nadam da sam u krivu sa ovime što sam rekao, ali realnost je brutalna.
Igrači će sigurno morati pristajati na manje cifre nego za koje su do sada igrali, ali mislim da bi za 2-3 sezone sve trebalo biti kao i do sada, ako ne i bolje, jer ćemo nadam se naučiti svi jednu dobru lekciju iz ove situacije.
Koje su ti ambicije za dalje?
Pa ambicije su da igrači napreduju iz godine u godinu, ponajprije ljudski i igrački, što će im naravno u konačnici donijeti i financijsku korist. Ponekad nije bitno izabrati financijski najbolju ponudu, već na neke stvari gledati dugoročno, te se i ja kao agent tako postavljam kada pregovaram sa igračima koje bih želio zastupati. U konačnici ćemo svi od toga imati koristi, jer naravno i meni je kao agentu u interesu, osim dobrobiti igrača i moja korist od toga.
Mateo hvala, i želimo ti, da budeš pošten i predan novom poslu kao što si bio s nama.