Iako će tek u srpnju biti punoljetan, Karlo Žganec već duže vrijeme igra pravu seniorsku košarku i za Mrave upisuje odlične učinke u A1 ligi. Bez obzira na to što je već naviknuo igrati protiv iskusnih, poznatih i priznatih imena i klubova, s velikim nestrpljenjem očekuje utakmice poluzavršnice Prvenstva Hrvatske.
Kako sam kaže, posebno mu je zadovoljstvo igrati za Feniks. Kako i ne bi, to je već stara ekipa na koju je navikao. Suigrač mu je brat Bruno, a s klupe ih vodi otac Krešimir. S Feniksom je osvojio niz turnira, a bili su i mlađekadetski prvaci Hrvatske 2009. godine koji se održao baš u Dubravi, sportskoj dvorani gdje sljedeći tjedan igraju poluzavršnicu.
Uz ova dva kluba još je igrao i za Bosco u A2 ligi, a bio je i važna karika u reprezentativnim uspjesima naše mlade reprezentacije. S kadetskom (2011) i juniorskom (2012) reprezentacijom bio je prvak Europe, a prošle godine je dao doprinos od 14,3 koša i 9 skokova po utakmici u osvajanju trećeg mjesta na svijetu.
Povod ovom razgovoru je juniorska poluzavršnica, pitali smo ga o favoritima, protivnicima, mogućnostima njegove ekipe te o spremnosti njegovog brata nakon dužeg izbivanja s parketa.
“Mislim da je skupina u Zagrebu dosta jača od one u Zadru. Bez obzira na to, naš cilj je definitivno ulazak na Final four, mislim da imamo dobru momčad i da to možemo ostvariti. Sve ozljede koje su nas mučile tijekom regularnog djela su sanirane i jedva čekamo da počne poluzavršnica. Bruno je napokon dobro, malo mu fali kondicije, ali za državno će biti onaj stari.”
Njegova ekipa je u skupini s Cibonom, Splitom, Osječkim sokolom i Dubravom.
“Cibona je dobro posložena momčad, mogu rotirati puno igraća i time drže visok ritam tijekom cijele utakmice. Najveća opasnost je definitivno Marko Arapović koji ima veliku pomoć od Mazalina, Jurkovića, Slavice i Skokne“ – rekao je Karlo, a za drugog favorita izdvaja momčad Splita.
“Split je također odlična momčad koja s puno reprezentativaca. Ako te uvedu u svoj ritam utakmice, teško se uopće više možeš vratiti u igru. Njihova najveća snaga je definitivno trojac Marinelli – Jukić – Bender koji se jako dobro razumiju u igri i koji rade velike probleme svim protivnicima.”
Dubrava je domaćin, a o prvaku Slavonije i Branje sve najbolje.
“Dubrava je jako iskusna ekipa već niz godina igraju u istom sastavu i na domaćem parketu mogu biti jako neugodni. Najveća snaga Dubrave su Barac, Šimović i Raguž. Ni Osječane se ne smije podcijeniti. Osječki sokol je nadmoćno bio prvi u svojoj regiji, igrao sam prošle godine protiv njih na poluzavršnici i mogu biti jako neugodan protivnik. Sigurno nas sve očekuje jako neizvjesna borba za završnicu Prvenstva Hrvatske.”
Od juniorske reprezentacije se ovo ljeto očekuje puno. Ova generacija, predvođena Mariom Hezonjom, je bila treća na svijetu. Svakako je jedan od favorita na Prvenstvu Europe.
“U svakodnevnom sam kontaktu sa svim suigračima iz reprezentacije. Drago nam je što će nas i ove godine s klupe voditi Ante Nazor s kojim smo prošle dvije godine ostvarili izvrsne rezultate. Smatram da će nam i Marijan Mance, kao bivši igrač, puni pomoći sa svojim savjetima. Željno očekujem pripreme i nadamo se novim odličnim rezultatima.”
U Zagrebu kao igrač zaštićenog godišta ima veliku minutažu koju svojim igrama i opravdava. Zadovoljan je statusom, a stigne odraditi treninge i s Feniksom.
“U Zagrebu se stvarno dobro osjećam, suigrači su me odlično prihvatili i puno mi pomažu sa svojim savjetima.Trener Danijel Jusup mi je dao dosta prostora i jako sam mu zahvalan na tome. Uglavnom treniram sa Zagrebom, a kad imamo slobodno otiđem na trening u Feniks. U Trnskom većinom radimo na obrani i timskim treninzima dok smo u Feniksu više usredotočeni na tehnici i ispravljanju detalja. ”
U utorak su pružili odličan otpor favoriziranoj Ciboni koja se je morala pošteno oznojiti da dođe do pobjede.
“Mislim da smo dobro ušli u utakmicu i dobro se držali ali kasnije nismo iskoristili šanse koje nam je Cibona pružila, promašili smo neke otvorene šuteve, dali smo im previše napadačkih skokova i s tim greškama teško je dobiti Cibonu na gostujućem parketu.”
Karlo nam je rekao da ima dosta kontakata oko nastavka njegove karijere, no za sada ništa konkretno. Nema ni nekih posebne želje. Kaže da je bitno da dobro radi i što bude – biti će. Sličnu situaciju dijeli sa školskim prijateljem.
“Ove godine sam se preselio u Birotehničku školu kako bi imao vise vremena za treninge i odmor. U slobodno vrijeme se družim sa suigračima, prijateljima iz bivše škole i s Markom Arapovićem koji također ide u istu školu pa si međusobno pomažemo oko savladavnja školskog gradiva.”
S obzirom na to da nam je Marko, u razgovoru za intervju koji slijedi, rekao da su u imeniku većinom petice, ovo međusobno pomaganje očito ima velikog učinka.