Godina je 1964. i te godine će se roditi tri buduće europske superzvijezde: Dražen Petrović, Arvydas Sabonis i Šarunas Marčiulionis. NBA sezona 1963./64. završila je u nedjelju, 26. travnja 1964. s utakmicom broj pet NBA finala. Boston Celticsi su pobijedili San Francisco Warriorse 4-1 i osvojili šesti uzastopni NBA naslov te sedmi NBA naslov u osam sezona.
Košarkaška reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država je završila tek kao četvrta na Svjetskom prvenstvu 1963. u Brazilu. Nick Rodis, činovnik State Departmenta (američko Ministarstvo vanjskih poslova) zadužen za sportske programe, zamoljen je od strane ministra vanjskih poslova Deana Ruska da sastavi momčad za put u Istočnu Europu. Rodis je rekao da je američki predsjednik John F. Kennedy bio ljut zbog četvrtog mjesta Amerikanaca na Svjetskom prvenstvu 1963. godine. Treba reći i kako su u to vrijeme Amerikanci na Svjetska prvenstva slali slabije sastave u odnosu na one koji su išli na Olimpijske igre.
I tako je Nick Rodis kontaktirao svog dobrog prijatelja, trenera Boston Celticsa Reda Auerbacha i pitao ga bi li poveo NBA All-Star momčad iza Željezne zavjese te igrao utakmice u Poljskoj, Rumunjskoj, Jugoslaviji te možda Egiptu i SSSR-u. Za tu turneju 1964., za vrijeme Hladnog rata, bila je zadužena agencija za međunarodni sport koja je bila pod okriljem State Departmenta i upravo je američko Ministarstvo vanjskih poslova bilo sponzor te turneje. I tako je dogovorena turneja NBA All-Star momčadi da igraju prijateljske utakmice te vode košarkaške klinike u Poljskoj, Rumunjskoj, Egiptu i Jugoslaviji. Poljska i Jugoslavija bili su posebno značajni budući da su američki sportaši veoma rijetko putovali iza Željezne zavjese u to vrijeme, posebno na takozvanim turnejama dobre volje (goodwill tours).
Turneja je dogovorena i 1. svibnja 1964. svi su se sastali u glavnom gradu SAD-a, Washingtonu, na brifiranju koje je organizirao State Department gdje im je ministar vanjskih poslova Dean Rusk poželio sreću te ih ukratko brifirao o tome što očekivati i kako se ponašati, pogotovo u Poljskoj, Rumunjskoj i Jugoslaviji, gdje je bilo lako moguće da će se susresti s anti-američkim osjećajima. Rusk je bio ministar vanjskih poslova u vladi Johna F. Kennedyja. 22. studenoga 1963. predsjednik Kennedy ubijen je u atentatu, a Kennedyja je naslijedio dotadašnji potpredsjednik, Lyndon Johnson. Rusk je ostao ministar vanjskih poslova i za vrijeme predsjedovanja Lyndona Johnsona. Igrao je košarku na sveučilištu Davidson u saveznoj državi North Carolina, a nakon kratkog brifiranja od strane Ruska, Auerbach i igrači posjetili su Bijelu kuću, gdje su obišli prostorije te se susreli s predsjednikom Johnsonom u Ovalnom uredu.
Nije sigurno jesu li upravo Kennedy ili Johnson osobno zamolili Ministarstvo vanjskih poslova da organizira momčad za turneju po Istočnoj Europi, ali ono što je sigurno je da je ministar vanjskih poslova Rusk nazvao Rodisa. Budući da je potrebno neko vrijeme da se organizira tako nešto, posebno u 1964., vrlo je vjerojatno da je prvo Kennedy zamolio Ruska neka se organizira ta turneja, jer ministri vanjskih poslova rade ono što im predsjednik naredi. I vjerojatno je predsjednik Johnson samo nastavio tu ideju nakon Kennedyjeve smrti u studenome 1963.
Auerbach je smatrao kako je turneja više od utakmica te odsjedanja u hotelima. Tako je dogovorio vodiče i obilaske u svim gradovima gdje su igrali. Auerbach je izabrao ovih osam igrača: tri igrača Boston Celticsa koje je trenirao (Bill Russell, Tom Heinsohn, K.C. Jones), Oscar Robertson i Jerry Lucas iz Cincinnati Royalsa, Tom Gola iz New York Knicksa, Bob Pettit iz St. Louis Hawksa, te nedavno umirovljeni Boston Celtic Bob Cousy. On se umirovio 1963., te je postao trener na sveučilištu Boston College. Tamo je bio trener od 1963. do 1969. U NBA sezoni 1969./1970. bio je trener Cincinnati Royalsa te je i odigrao sedam utakmica za njih u funkciji igrača i trenera.
Oscar Robertson je bio MVP regularnog dijela NBA sezone 1963./1964., a njegov suigrač iz Royalsa Jerry Lucas bio je rookie godine. 1963./1964. All-NBA prvu momčad činili su Oscar Robertson, Jerry West, Elgin Baylor, Bob Pettit i Wilt Chamberlain, dok je druga All-NBA momčad bila Hal Greer, John Havlicek, Tom Heinsohn, Jerry Lucas i Bill Russell. Je li osam najboljih NBA igrača igralo na toj turneji 1964? Ne, iz nekog razloga Auerbach na tu turneju nije pozvao Wilta Chamberlaina, Jerryja Westa, Elgina Baylora, Johna Havliceka, Hala Greera i Walta Bellamyja. Ali i bez trojice najboljih koji nisu bili na toj turneji i koji su te NBA sezone 1963./1964. bili izabrani u All-NBA prvu momčad (Chamberlain, West i Baylor) okupljena je spektakularna momčad za utakmice koje su se igrale u Poljskoj, Rumunjskoj, Egiptu i Jugoslaviji. Također se razmatralo i igranje u SSSR-u, novinska agencija Associated Press tada je pisala kako su sovjetski čelnici odbili pustiti Amerikance u zemlju iako je prvobitno u planu bio i posjet SSSR-u.
Kako bi se zaista vidjelo kakvi su to velikani igrali na toj turneji samo trebate pogledati postignuća te osmorice. Osim NBA naslova, MVP nagrada, brojnih NBA All-Star utakmica i ostalih priznanja najvažnije od svih je da je svih osam igrača kasnije izabrano u Košarkašku Kuću slavnih (Naismith Memorial Basketball Hall of Fame), koja se nalazi u Springfieldu u saveznoj državi Massachusetts: Cousy i Pettit su izabrani u Hall of Fame 1971., Russell 1975., Gola 1976., Lucas i Robertson 1980., Heinsohn 1986., a K.C. Jones 1989. godine. Russell i Robertson su također članovi FIBA Hall of Famea koji se nalazi u Alcobendasu u Španjolskoj. Red Auerbach za mnoge je najveći NBA trener svih vremena te je osvojio devet NBA naslova kao trener Boston Celticsa od 1957. do 1966. On je izabran u Naismith Hall of Fame 1969. Zanimljivo, Auerbach još uvijek nije član FIBA Hall of Famea.
Utakmice u Poljskoj
Dva su izvještaja o broju utakmica koje je NBA All-Star momčad odigrala, jedan izvještaj kaže da su odigrali 21 utakmicu, a drugi 22 ekshibicijske utakmice u Poljskoj, Rumunjskoj, Jugoslaviji i Egiptu, to jest Ujedinjenoj Arapskoj Republici kako se tada zvao Egipat. NBA All-Star momčad krenula je za Europu 2. svibnja 1964. iz New Yorka, a vratili su se u SAD u ponedjeljak, 8. lipnja 1964. Turneja je otvorena 4. svibnja u glavnom gradu Poljske, Varšavi, bez Auerbacha koji je još uvijek bio u Americi i obavljao poslove vezane uz NBA draft. 1964. NBA draft održao se 4. svibnja u New Yorku. Bob Cousy je bio privremeni trener sve dok se nije pojavio Auerbach, koji je zbog NBA drafta propustio prve dvije ili tri utakmice u Poljskoj. Dok su bili u Poljskoj, All-Star igrači su posjetili i koncentracijski kamp u Auschwitzu. Ukupno su u Poljskoj odigrali pet utakmica protiv poljskih klubova:
NBA All-Stars – Legia Warszawa 96:76 (41:29)
Varšava, 4.5.1964.
Dvorana Gwardia Warszawa
Suci: Wladyslaw Twardo, Jan Jarzebinski
All-Stars: Tom Heinsohn 24, Bob Pettit 18, Oscar Robertson 16, Bill Russell 15, Jerry Lucas 8, Tom Gola 8, Bob Cousy 4, K.C. Jones 3.
Legia Warszawa: Janusz Wichowski 24, Jerzy Piskun 22, Andrzej Pstrokonski 11, Tadeusz Suski 10, Stanislaw Olejniczak 9. Trener: Wladyslaw Maleszewski
Piskun je u to vrijeme igrao za Poloniju iz Varšave, također je utakmicu broj 2 odigrao za klub AZS AWF Warszawa.
NBA All-Stars – AZS AWF Warszawa 94:58 (42:37)
Varšava, 5.5.1964
Dvorana Gwardia Warszawa
Suci: Mieczyslaw Klimaj, Andrzej Bednarski
All-Stars: Jerry Lucas 38, Bob Pettit 22, Tom Heinsohn 12, Oscar Robertson 6, Bill Russell 6, Bob Cousy 4, K.C. Jones 4, Tom Gola 2.
AZS AWF Warszawa: Marek Sitkowski 16, Jerzy Piskun 13, Andrzej Nartowski 11, Andrzej Perka 8, Tadeusz Blauth 6, Boleslaw Kwiatkowski 4, Aleksander Ronikier 0. Trener: Zygmunt Olesiewicz
NBA All-Stars – Slask Wroclaw 110:68 (51:23)
Wroclaw, 7.5.1964.
Hala Ludowa, gledatelja 7000
Suci: Mieczyslaw Korwin, Jozef Kotlarek
All-Stars: Oscar Robertson 25, Tom Heinsohn 22, Jerry Lucas 21, Bob Pettit 15, Bill Russell 13, K.C. Jones 6, Bob Cousy 4, Tom Gola 4.
Slask Wroclaw: Mieczyslaw Lopatka 28, Kazimierz Frelkiewicz 14, Zenon Matysik 8, Wojciech Szczecinski 8, Edward Grzywna 6, Jerzy Swiatek 4. Trener: Ryszard Stasik
NBA All-Stars – Wisla Krakow 117:70 (56:28)
Krakow, 9.5.1964.
Dvorana Wisle, gledatelja 4000
Suci: Marek Paszucha, Czeslaw Stawarz
All-Stars: Bob Pettit 32, Oscar Robertson 22, Jerry Lucas 20, Tom Heinsohn 18, Bill Russell 13, Bob Cousy 6, K.C. Jones 4, Tom Gola 2.
Wisla Krakow: Bohdan Likszo 26, Wieslaw Langiewicz 14, Czeslaw Malec 14, Krystian Czernichowski 10, Ryszard Niewodowski 6, Tadeusz Pacula 0, Jan Piotrowski 0. Trener: Jan Mikulowski
NBA All-Stars – Wybrzeze Gdansk 117:71 (57:32)
Gdansk, 12.5.1964.
Dvorana Akademicki Osrodek Sportowy, gledatelja 1200
Suci: Zygmunt Szmelter, Wojciech Mlodkowski
All-Stars: Bob Pettit 32, Tom Heinsohn 20, Bill Russell 19, Oscar Robertson 18, Jerry Lucas 16, Tom Gola 6, Bob Cousy 5, K.C. Jones 1.
Wybrzeze Gdansk: Zygmunt Wysocki 28, Jerzy Mlynarczyk 15, Zbigniew Dregier 14, Wladyslaw Czarnowski 8, Andrzej Jezierski 4, Edmund Gostomski 2, Eugeniusz Stachowski 0. Trener: Jan Rudelski
Gotovo nikakvih informacija nema o utakmicama u Rumunjskoj i Egiptu. Također postoje odstupanja, negdje piše kako je NBA All-Star momčad igrala u Poljskoj, Rumunjskoj, Jugoslaviji i Egiptu, ali lako je moguće da Egipat nije bio zadnja država koju su posjetili nego da je to bila Jugoslavija, prema tome poredak država koje su posjetili bio bi ovakav: Poljska, Rumunjska, Egipat i Jugoslavija. Jedna od najboljih anegdota dolazi iz Egipta, protagonist je bio Tom Heinsohn. Heinsohn je razgovarao sa ženom koja je bila lokalna veza za gostujuću momčad, i govoreći veoma polako joj je dao do znanja da je njezin engleski vrlo dobar. Ona je odgovorila da i treba biti budući da je iz američkog grada Toleda.
Utakmice u bivšoj Jugoslaviji
Utakmice u Jugoslaviji igrale su se krajem svibnja i početkom lipnja, prvo dvije u Beogradu, zatim jedna u Zagrebu, jedna u Karlovcu i jedna u Ljubljani.
Dvije utakmice u Beogradu:
All Stars – Reprezentacija Beograda 98:51 (46:23)
Beograd, 29.5.1964. petak
Tašmajdanski stadion, gledatelja 8500
Suci: Miroslav Minić (Beograd), Obrad Belošević (Beograd)
All Stars: Bill Russell 4, Bob Pettit 12, Oscar Robertson 31, Bob Cousy 6, Jerry Lucas 26, Tom Heinsohn 11, Tom Gola 8.
Reprezentacija Beograda: Slobodan Gordić 10, Radivoj Korać 20, Trajko Rajković 4, Miodrag Nikolić, Miloš Bojović 4, Vladimir Cvetković 4, Nemanja Đurić 9, Dragan Kovačić, Dragoslav Ražnatović, Dragutin Čermak, Tihomir Pavlović.
All Stars – Reprezentacija Beograda 100:52 (57:30)
Beograd, 30.5.1964. subota
Stadion Tašmajdan, gledatelja 5000
Suci: Jovan Petrović (Beograd), Dragaš Jakšić (Beograd)
All Stars: Bob Pettit 19, Bob Cousy 25, Oscar Robertson 16, Tom Heinsohn 16, Jerry Lucas 22, K.C. Jones 2.
Reprezentacija Beograda: Slobodan Gordić 4, Radivoj Korać 16, Nemanja Đurić 8, Miodrag Nikolić, Josip Đerđa 6, Dragan Kovačić 2, Miloš Bojović 2, Vladimir Cvetković 4, Ratomir Vićentić, Dragoslav Ražnatović 8, Dragutin Čermak 2, Tihomir Pavlović.
Kada bi netko skupio svu građu koja je dostupna o turneji NBA superzvijezda po Europi i Africi 1964. imao bi ogromne poteškoće s mnogobrojnim odstupanjima koje se javljaju kod raznih izvora. U članku koji je objavljen 8. veljače 1968. u američkim novinama The Spokesman-Review, Auerbach je rekao ovo:
Kada sam išao u Jugoslaviju s momčadi koja je imala Boba Cousyja, K.C. Jonesa, Toma Golu, Oscara Robertsona, Jerryja Lucasa, Toma Heinsohna, Boba Pettita i Billa Russella, došli smo odmah nakon AAU momčadi (jedna američka amaterska momčad). A Jugoslaveni su bili dobri. Raskomadali su tu momčad. Nisu htjeli nikakve klinike ili bilo kakav savjet od nas. Imali su neke visoke, grube dečke, i jedan od njih, ogromni s crvenom kosom (Korać, op.a.), je bio vodeći europski strijelac. Rekao sam Russellu: Uzmi njega. Ako zabije koš, prebit ću vraga u tebi. Ako pogodi obruč, bit ću ljut. Dakle, Russ je blokirao njegovih prvih pet šuteva. Idući Koraćev šut se odbio od table, a Russ je blokirao njegova slijedeća četiri šuta. Tip nije mogao vjerovati. Počeo se derati, tada je uzeo loptu i napucao je prema publici, dobio je tehničku te je izbačen iz igre.
Međutim, izvještaj agencije Tanjug od 31. svibnja 1964. o drugoj beogradskoj utakmici kaže drukčije:
Gosti su sinoć igrali bez Russella i Gole, koji su sinoć povrijeđeni, ali se njihovo odsustvo nije uopće osjetilo u ekipi All Stars. Najbolji igrač na terenu bio je veteran Bob Cousy, kojemu je večeras sve polazilo za rukom. Pored njega, istakli su se još Jerry Lucas i Oscar Robertson. Mada je u ekipi Beograda igralo deset olimpijskih kandidata, to se uopće nije osjetilo. S izuzetkom Đerđe, koji je bio najpožrtvovniji član domaćeg tima, ostali košarkaši igrali su znatno ispod svojih mogućnosti. Naročito je podbacila “zlatna ljevica” Koraća, koji je zbog prigovaranja sucima izbačen iz igre.
Dakle, Bill Russell nije igrao u drugoj utakmici u Beogradu, samo u prvoj, a malo je vjerojatno da je Korać izbačen iz igre s obje beogradske utakmice.Negdje ćete naći Auerbachovu izjavu kako je Russell blokirao prvih pet Koraćevih šuteva, a negdje da mu je blokirao prvih šest šuteva. U tom intervjuu objavljenom 8. veljače 1968. Auerbach je također bio u krivu za američku AAU momčad, AAU momčad onda nije igrala u Jugoslaviji nego u Rusiji i Poljskoj.
O Redu Auerbachu je napisano desetak knjiga. Tako knjigu objavljenu 2004. potpisuju Red Auerbach i nagrađivani novinar John Feinstein, koji je medu ostalim napisao i košarkaške knjige o legendarnom treneru Bobbyju Knightu te o Rudyju Tomjanovichu i Kermitu Washingtonu. Knjiga od Auerbacha i Feinsteina zove se “Let Me Tell You a Story – A Lifetime in the Game,” i u njoj se na jedanaest stranica govori o toj američkoj turneji 1964. Jako zanimljivo štivo, ali nažalost, Feinstein je u knjizi pobrkao neka imena, a neka krivo napisao. Tako je umjesto Radivoja Koraća napisao Belov. Auerbach je za vrijeme pisanja te Feinsteinove knjige imao 80 i nešto godina i zato ne treba čuditi što je Koraća zamijenio s ruskom košarkaškom legendom Belovom. Nick Rodis, činovnik State Departmenta zadužen za sportske programe, se u Feinsteinovoj knjizi preziva Robis. Auerbach također u knjizi spominje kako su prvu utakmicu u Beogradu Amerikanci pobijedili 55 koševa razlike, a dan kasnije 60 koševa razlike. A točni rezultati su 47 koševa razlike prvi dan i 48 razlike drugi dan.
Utakmice u Hrvatskoj, točnije u Zagrebu i Karlovcu igrale su se 1. i 2. lipnja 1964.:
Reprezentacija Hrvatske – All Stars 71:93 (32:55)
Zagreb, 1.6.1964. ponedjeljak, 20 sati
Šalata, gledatelja 7000-8000
Hrvatska: Boris Lalić 4, Slobodan Kolaković 2, Marko Ostarčević 2, Dragan Kovačić 11, Boris Križan 2, Željko Troskot 10, Josip Đerđa 16, Nemanja Đurić 12, Živko Kasun 8, Petar Skansi 4, Matan Rimac, Mirko Novosel.
All Stars: Bob Pettit 21, Bob Cousy 6, Tom Heinsohn 23, Oscar Robertson 24, Jerry Lucas 18, K.C. Jones 1, Tom Gola.
All Stars – Hrvatska 110:65 (50:31)
Karlovac, 2.6.1964. utorak
Igralište Željezničara u Šancu, gledatelja 4200-4500
Suci: Vladimir Mahovlić (Zagreb), Vojislav Brnetić (Zagreb)
All Stars: Oscar Robertson 14, Bob Cousy 16, Bill Russell 10, Jerry Lucas 16, Bob Pettit 18, Tom Heinsohn 26, K.C. Jones 10, Tom Gola.
(Strijelci prema Večernjem listu: Bob Pettit 18, Bob Cousy 14, K.C. Jones 10, Jerry Lucas 14, Oscar Robertson 16, Tom Heinsohn 26, Bill Russell 12)
Hrvatska: Josip Đerđa 20, Nemanja Đurić 13, Dragan Kovačić 8, Živko Kasun 3, Boris Križan 13, Slobodan Kolaković 2, Marko Ostarčević 4, Petar Skansi 2, Željko Troskot, Stjepan Ledić, Mirko Novosel, Zlatko Kiseljak. Trener: Berislav Radišić
Ista petorka je startala utakmice u Zagrebu i Karlovcu: Josip Đerđa, Željko Troskot, Boris Križan, Dragan Kovačić i Živko Kasun. Amerikanci su stigli na zagrebački aerodrom Pleso u nedjelju, 31. svibnja 1964., oko 5 sati poslijepodne. Igrači koji su uzeti u obzir za utakmice igrane u Zagrebu i Karlovcu:
Lokomotiva Zagreb: Zvonko Petričević, Boris Lalić, Mirko Novosel, Eduard Bočkaj, Matan Rimac
Željezničar Karlovac: Slobodan Kolaković, Boris Križan, Živko Kasun, Zlatko Kiseljak, Stjepan Ledić
Zadar: Željko Troskot, Marko Ostarčević
Split: Petar Skansi
Republička selekcija (služili vojni rok): Dragan Kovačić, Josip Đerđa
Zvonko Petričević na kraju nije mogao nastupiti na utakmicama u Zagrebu i Karlovcu zbog ozljede. Upravo je Petričević uz Đerđu bio prvi Hrvat koji je zaigrao za Jugoslaviju na Olimpijskim igrama (1960. u Rimu), a u povijesti hrvatske košarke Petričević će posebno ostati upamćen kao prvi Hrvat koji bio na probi u NBA ligi. Osam godina nakon što je draftiran prvi Europljanin u NBA povijesti (Francuz Jean-Claude Lefebvre, Los Angeles Lakers, 64. izbor u devetoj rundi NBA drafta 1960.) i četiri godine nakon što je Krešimir Ćosić kao četvrti draftirani Europljanin u NBA povijesti izabran u desetoj rundi kao 144. izbor od Portland Trail Blazersa 1972., Zvonko Petričević mogao je postati prvi europski NBA igrač. U rujnu 1968. bio je na probi u Chicago Bullsima. Bio je dosta težak i spor centar, nije bio niti pretjerano skočan, tako da je pitanje bi li mogao igrati u NBA ligi. Ali ostaje činjenica da je bio prvi Hrvat na probi u NBA ligi.
Tako su za reprezentaciju Hrvatske protiv NBA All-Starsa igrali tri igrača Zadra (Josip ‘Pino’ Giergia ili Đerđa kako su pisali u 60-ima, Marko Ostarčević, Željko Troskot), Petar Skansi iz Splita, pet igrača Željezničara iz Karlovca (Živko Kasun, Zlatko Kiseljak, Slobodan Kolaković, Boris Križan, Stjepan Ledić), a Lokomotivu Zagreb (1976 promijenila ime u Cibona) su predstavljali Mirko Novosel, Boris Lalić, Dragan Kovačić i Matan Rimac, otac Davora i Slavena Rimca.
Odlični srpski košarkaš Nemanja Đurić također je igrao za reprezentaciju Hrvatske na utakmicama u Zagrebu i Karlovcu, on je tada služio vojni rok u Karlovcu. Đurić je bio drugi najbolji strijelac Jugoslavije 1963. na Svjetskom prvenstvu u Brazilu (prvi je bio Radivoj Korać s prosjekom od 16,8 koševa, dok je Đurić imao prosjek od 14,6 koševa). Đurić je zajedno s Draganom Kovačićem služio vojni rok u Karlovcu, i njih dvojica su jedini odigrali sve četiri utakmice (dvije u Beogradu, te jednu u Zagrebu i Karlovcu). Vojni rok je u Makedoniji u Skoplju služio i Josip Đerđa, i on je na zahtjev trenera reprezentacije Jugoslavije Aleksandra Nikolića bio među kandidatima za Olimpijske igre 1964. pa je odigrao jednu utakmicu u Beogradu protiv NBA All-Starsa te obje u Hrvatskoj.
Novinski izvadci iz 1964. godine
Susret na Šalati igrao se na parketu, koji je kamionom prebačen iz Ljubljane iz dvorane Tivoli i montiran na lešnatu površinu tadašnjeg rukometnog igrališta. U subotu i nedjelju (30. i 31. svibnja 1964.) na redu je trebalo biti 11. kolo muške i 3. kolo ženske savezne košarkaške lige. Sportske novosti, 29. svibnja 1964.:
Zbog gostovanja američkih košarkaša u našoj zemlji odgođen je derbi susret između Lokomotive i OKK Beograda za četvrtak 4 lipnja. Svi ostali susreti bit će održani.
Kolo saveznih liga koje se trebalo odigrati pod tjednom, odgođeno je za kasniji termin koji će Takmičarska komisija KSJ saopćiti klubovima naknadno. Najinteresantniji je svakako susret u Beogradu između Partizana i karlovačkog Željezničara, koji će se odigrati u 10 sati prije podne zbog nastupa igrača iz Karlovca u hrvatskoj selekciji protiv američke ekipe All Stars u ponedjeljak na Šalati. Poslije podne igra se također vrlo interesantan susret na Crvenom krstu između Radničkog i Crvene zvezde.
Susreti Zadar – Slovan i Olimpija – Split igraju se u subotu.
U intervjuu koji je objavljen u Sportskim novostima 2. lipnja 1964. legendarni zagrebački novinar Jovan Kosijer intervjuirao je Billa Russella, uz pomoć prevoditelja jer je u to vrijeme malo ljudi govorilo engleski. Evo nekih pitanja i odgovora:
Najteži protivnik?
Svaki dobar igrač. Tko je u blizini koša opasan je i ja ga pokušavam spriječiti. Wilt Chamberlain iz San Francisca je izvrstan igrač i opasan strijelac. Ako sam ja ‘kralj’ obrane, onda je Wilt to isto u napadu.
Najbolji igrači?
Europa je ovom prilikom vidjela najbolje profesionalce. U Americi ima dosta dobrih igrača, približno jednakih, ali ne i boljih od ove selekcije. Čuli ste za Baylora, Westa, Bellamyja… svi su oni ravni nama.
Tko vam je pružio najjači otpor?
Svakako ovdje u Jugoslaviji. Nije to iz kurtoazije. Zapazio sam u Beogradu nekoliko dobrih igrača.
Umorni od košarke?
Dosta nam je igranja iz dana u dan. To jako umara. Još tri dana pa ćemo raspustiti košarkašku ekipu, ‘pretvaramo’ se u turiste. Jones i ja putujemo u Senegal. Ostali će također putovati. Jedva čekam da se odmorim. U Europi nam je bilo lijepo. Nisam imao prilike puno vidjeti, ali ono što sam vidio zaista me oduševilo.
1997. na NBA All-Star vikendu u Clevelandu, Kosijer je nakon 33 godine opet intervjuirao Russella. Russell se sjećao utakmice u Karlovcu, ali je zaboravio da se igralo na drvenim tablama u Šancu. U Šancu se igralo na asfaltu i niti to nije smetalo američkim profesionalcima. Oko 4000 gledatelja nazočilo je toj utakmici, uobičajeni kapacitet za utakmice jugoslavenske lige u Šancu bio je 2000 te su instalirane i pomoćne tribine koje su mogle primiti oko 2000 ljudi. Prvi sudac utakmice u Karlovcu bio je Vladimir Mahovlić, dok je drugi sudac bio Vojislav Brnetić. Upravo je Brnetić svirao tehničku pogrešku Bobu Cousyju zato jer se Cousy kod izvođenja jednog od slobodnih bacanja okrenuo od koša i loptu bacio preko leđa.
Utakmica u Ljubljani igrala se nakon utakmica u Beogradu, Zagrebu i Karlovcu, najvjerojatnije 4. lipnja. Nažalost, televizijske snimke s utakmica igranih u Zagrebu i Karlovcu više ne postoje, ali zato vam donosimo nekoliko slika s utakmice iz Karlovca koje na je ustupila KAfotka.
[nggallery id=98]
IZVORI
Fabio Anderle
Tomasz Malolepszy
Jovan Kosijer, Danko Plevnik: Jedina All-Star streetball utakmica u povijesti NBA (2005)
Bob Pettit: The Drive Within Me (1966)
Red Auerbach: Winning the Hard Way (1966)
Red Auerbach & Joe Fitzgerald: Red Auerbach an Autobiography (1977)
Red Auerbach & John Feinstein: Let Me Tell You a Story – A Lifetime in the Game (Little, Brown and Company, 2004)
Lew Freedman: Dynasty – The Rise of the Boston Celtics (The Lyons Press, 2008)
Aram Goudsouzian: King of the Court – Bill Russell and the Basketball Revolution (University of California Press, 2010)
Sportske novosti
Večernji list
Sveučilišna knjižnica u Splitu