Krunoslav Krajnović više nije trener Đure Đakovića. Ovaj mladi Brođanin dobio je, kako je sam rekao, priliku da trenira svoju tihu patnju, da se vrati u svoj grad. Nakon samo 13 službenih utakmica sreću će morati potražiti negdje drugdje. Iako nam to nije izričito rekao, dojma smo da je očekivao veću potporu u klubu, a ton njegovog glasa odaje koliko mu je stalo do kluba, ali i koliko su ga pogodila prethodna događanja.
A krenulo je sve odlično, u prve tri utakmice tri pobjede i dobra predstava protiv favoriziranog Zagreba u Trnskom. I već kad smo dogovarali članak gdje bi istakli dva najugodnija iznenađenja prvenstva (Kvarner i Đuro Đaković) s dva mlada trenera na čelu, u Slavonskom Brodu su se dogodile prve ozljede, a ionako tanak roster se nije pojačao. U kakvoj su situaciji bili Brođani dovoljno je spomenuti da su odgodili igranje i juniorske lige zbog zauzetosti njihovih mladih igrača igranjem u A1 i Balkanskoj ligi. U tom periodu je nestao i rezultat, zagubio se negdje na brdovitom Balkanu.
Sve je kulminiralo nakon loše igre i domaćeg poraza protiv Alkara u prošlom kolu, nakon toga ste dali ostavku.
“Prije toga u Dardi i protiv Izraelaca u Vijušu nismo imali šanse jer smo bili desetkovani ozljedama, ali nakon dugo vremena konačno smo prije Alkara imali malo prostora za trening i očekivao sam da ćemo na terenu biti agresivni i puni želje za nadigravanjem te pružiti dobru partiju. Stao je šut, nisu prolazile akcije, a ja nisam našao načina da pokrenem momčad. Moje ekipe ne izgledaju tako, to nije košarka za koju se zalažem. I kad dođu crne rupe, utakmica se može dobiti željom, voljom, borbenošću, moramo se potući za svaku loptu, pomoći suigraču, igrati za momčad i navijače. Ništa od toga na toj utakmici nije bilo i moje davanje mandata na raspolaganje je stvar morala”, rekao je Krajnović i dodao:
“I pored takve igre mladi Živković je imao u posljednjim minutama priliku da iz slobodnih bacanja donese pobjedu protiv Alkara, ali ona ne bi ništa promijenila. Ta dva boda bila bi nezaslužena, Alkar je na parketu osvojio pobjedu i priuštili su zadovoljstvo svojim navijačima. Više su je željeli, pokazali su da im je više stalo do nje.”
Ostavka je odmah prihvaćena?
“Da, ubrzo nakon stavljanja mog mandata na raspolaganje telefonski me kontaktirao sportski direktor Ivan Kardum i izvijestio me da je ona prihvaćena. Nažalost, nitko do danas nije sa mnom razgovarao.”
Da li je Balkanska liga kumovala lošijim rezultatima u posljednjih mjesec dana?
“Sigurno da je. Uslijed neprestanog igranja i putovanja došlo je i do zamora materijala. Ušli smo u taj projekt bez širine rostera, tu možda ima i moje odgovornosti jer nisam inzistirao na dovođenju još dva do tri igrača s kojima bi bili pokriveniji na svim pozicijama. U tom trenutku na tržištu nije bilo opcija koji bi predstavljali pozitivni korak naprijed i smatrao sam da naši mlađi seniori i juniori mogu odgovoriti na te izazove, što se na kraju i pokazalo točnim. Međutim, nitko nije očekivao da ćemo u tako kratkom vremenu imati toliko povreda od koji su mnoga slučajna i nesretna kao što su istegnuće zgloba ili povreda arkade. Velik hendikep je i ozljeda Rimca, našeg ključnog igrača za kojega nije dovedena zamjena. Igranje u Balkanskoj lige iziskuje veliki napor. Protivnici su jaki, ali još veći teret predstavljaju duga putovanja i razbijanje ritma treniranja između nje i naše lige. Pogotovo ako još u momčadi imate igrače koji imaju problema s ozljedama, i ta situacija ti ne daje mogućnost da planski odmoriš pokojeg igrača. Dodatno nas je pogodio raspored jer smo u vrlo kratkom vremenu imali tri daleka gostovanja u Izrael, Bugarsku i Makedoniju tako da se to odrazilo na igru u domaćem prvenstvu. No, to je sve sada iza kluba, najgore stvari su prošle.”
Krajnović u nastavku napominje da su ciljevi s početka prvenstva realno ostvarivi. Još uvijek su jedni od glavnih konkurenata za Ligu za prvaka, a najveći dobitak su mladi igrači:
“Bez obzira na sve ovo gore, klub ostavljam u povoljnoj situaciji, šteta što nije bilo više strpljenja. Trenutno mjesto u ligi nije neuspjeh i realni su nam izgledi za plasman među četiri najbolje momčadi koje osiguravaju mjesto u Ligi za prvaka. Na diobi smo tog četvrtog mjesta s omjerom 4-4, a iza kluba je najteže razdoblje. Do kraja godine nemamo niti jedno daleko gostovanje i ekipa se može pripremati za nastavak borbe za vrh lige. Realno, tamo nam je i mjesto. Treba gledati i pozitivne stvari, ono dobro što smo ostvarili u proteklom periodu. Prvenstveno tu mislim na mlade igrače koji su dobili svoju priliku, a njihov učinak na parketu je takav da klub sigurno ne treba brinuti za budućnost. Iako je došao kao treći zaštićeni igrač, mladi Baković je u ova četiri mjeseca rada strašno puno napredovao i nametnuo se svojim igrama. Postao je konstanta, igrač na kojega se svaki trener može osloniti. Dodatno su se afirmirali i brodski mladići. Živković i Kljajić su stekli samopouzdanje, to su igrači koji su u stanju prelomiti i odlučiti utakmicu.”
Ušli ste s velikim ambicijama, da li ste imali podršku kluba?
“Ne znam, nakon što sa mnom nitko nije popričao, više nisam siguran. Ako su prosudbe da su dosadašnji rezultati neuspjeh, svakako nisam jedini krivac. Ja imam svoju odgovornost, ali neke stvari su izvan mog dosega. Mogu se pogledati u ogledalo i odlazim čistog obraza. Smatram da sam svoj posao, u situaciji kakvu sam imao, odradio i više nego korektno i da svom nasljedniku ostavljam puno dobrih stvari. Želim mu sve najbolje. Imao sam ambicije, imam ih dalje. Mislim da sam dokazao da mogu raditi u hrvatskoj košarci i vrijeme će to pokazati, a ono je na mojoj strani.”
Na kraju, kakvi su planovi, imate li već nešto konkretno?
“Imao sam ponudu iz Slovačke, ali sam ju odbio. Nisam zadovoljan kako je ta momčad složena, a nemam garancije da mogu puno utjecati na to. “
Poželimo na kraju puno sreće ovom mladom stručnjaku, sigurni smo da će se uskoro vratiti u Slavonski Brod, mjesto do kojega mu je toliko stalo.