Luka Božić, dečko rođen u Bjelovaru i nekoć velika mlada nada hrvatske košarke, napokon ostvaruje potencijal koji je oduvijek bio neupitan. Ove sezone u Zadru igra sezonu van svake pameti pod trenerskom palicom svog “drugog oca” Danijela Jusupa.
NEKAD MARKO POPOVIĆ, DANAS LUKA BOŽIĆ
Zadar je premašio sva očekivanja ove sezone s obzirom da svi naši klubove ulaze u ABA liga sezonu samo razmišljajući o tome kako da izbore ostanak u njoj. Ipak, ove sezone imamo sva tri kluba u borbi za doigravanje, ali Zadar na pogon Božića ostavlja dojam da ima tog čovjeka koji može sam prelomiti svaku utakmicu.
Posebice to nije strano treneru Jusupu koji obilježava 20. godišnjicu od osvajanja Goodyear lige kada su ostvarili nevjerojatan podvig. Poveznica između tadašnje i sadašnje ekipe Zadra je svakako stil igre kojim igra Jusupova ekipa. O tome je pričao i sam Jusup u videu kojeg je KK Zadar objavio u čast te godišnjice.
“Zato smo odlučili složiti ekipu s centrima koji šutiraju trice. Našli smo tu Meeksa, Marka Šamanića. Oni su mogli pogađati i tu smo otvarali prostor za brze igrače, odnosno Marka Popovića koji je probijao. Tako Zadar i danas igra, s centrima koji šutiraju za tri poena.
Malo je ekipa to igralo, bili smo korak ispred. Znam da smo često bili i kritizirani da šutiramo više trica nego dvica. To je bilo prije 20 godina, a danas kad malo pogledam NBA… Vrijeme je pokazalo da smo na određeni način bili avangarda, da smo imali viziju kako ubrzati igru i otvarati prostor, a ujedno i smanjiti manipulaciju time je li faul ili nije u igri na postu. Netko misli da je to bilo slučajno, ali to je bio plod jedne ideje.”
Kao što je onda Marko Popović bio taj igrač prevage, tako je danas to Luka Božić. Na prvu fizički imponira, na terenu leđima nosi protivnike, dok mu šut estetski i nije najljepši, ali za to su krivi naši “stručnjaci” koji su ga u mlađim kategorijama “raubali” do te mjere da je u potpunosti izgubio samopouzdanje u svoj vanjski šut.
Priču o njemu možemo započeti s onim poznatim Mundobasketom U-19 kada je u finalu protiv SAD-a predvođenog današnjim NBA zvijezdama Tatumom i Brunsonom imao slobodna bacanja za pobjedu. Prvo je zabio, drugo promašio i otišlo se u produžetak u kojem Hrvatska gubi 79-71 i ostaje bez svjetskog zlata. Turnir je završio s prosjecima od 13,6 poena, 6,9 skokova, 2,6 asistencije i 47% šuta iz igre (u finalu je imao 12 poena i 6 skokova).
Sigurno u tako ranoj fazi karijere to nije nimalo lak psihološki trenutak u kojem se mlad igrač nalazi, jer da je zabio to slobodno bacanje, Hrvatska bi imala svjetsko zlato protiv jednog SAD-a što bi bio ogroman uspjeh, a ovako je postao tragičar s promašenim slobodnim bacanjem na četiri sekunde do kraja za pobjedu…
Kao 16-godišnjak je u drugom rangu hrvatske seniorske lige zabio 66 poena, a u sezoni 2016–17. je u dresu Zagreba postao drugi vodeći strijelac A1 lige, s prosjekom od 22,2 poena, 6,8 skokova i 6,0 asistencija u 24 utakmice, gađajući 57,6 posto iz polja. Nakon te sezone se prijavio za NBA draft, ali nikada nije izabran. Opet se to može gledati kroz prizmu toga da je to jedan mladi igrač koji apsolutno vjeruje u svoje sposobnosti i koji kao i svaki igrač sanja o odlasku u NBA ligu, a dolazi do novog “neuspjeha”…
Nakon toga odlazi na viši nivo, odnosno u dresu Zadra igra ABA ligu gdje pokazuje da je apsolutno spreman za taj nivo igre i tu isporučuje dobre brojke, te čak uzima i nagradu za MVP-a kola u više navrata. Nakon toga odlazi u Budućnost koja u tom trenu napada titulu i završava na drugom mjestu iza Partizana, a ispred Crvene Zvezde, te tu jednostavno ne dobiva minute na terenu što je nova frustracija u karijeri mladog Božića. Tu sezonu završava s prosjecima od 3,5 poena, 1,5 skoka, 0,7 asistencija u 15 odigranih kola sa 10,5 minuta u prosjeku provedenih na terenu i radi ogroman korak unatrag u karijeri.
No, Luka nije potonuo, nastavio je raditi i vratio se Jusupu (ova sezona im je sveukupno peta zajednička) u niži rang natjecanja, odnosno ABA 2 ligu gdje oblači dres Širokog. 21,5 poen, 7 skokova, 5,5 asistencija, 1.1 ukradena, 51% šuta iz igre, 36% šuta za tri poena, 82% bacanja u 13 odigranih utakmica te sezone, ali nažalost nedovoljno za TOP 8 i pokušaj ulaska u prvi rang ABA lige. Završili su deveti, a Luka se našao u novom “neuspjehu”.
“Bile su priče da sam propao, kako sam bio prvi po indeksu u ABA-i, a sad igram drugu ligu. Ali odlučio sam sve progutati i ići ispočetka, pokazati da imam volju, želju, sve što mi treba da se vratim na pravi put. I bila je dobra sezona, bio sam MVP lige BiH, a za jednu loptu smo promašili ulazak u prvu ABA ligu.”
BOŽIĆ JE IGRAČ KOJI VOLI IGRATI KOŠARKU I KOJI IMA SJAJNU RADNU ETIKU, A TO JE ONO ŠTO NAM NASUŠNO FALI
Nakon toga – muk. Godinu dana ni traga ni glasa o jednom od dominantnijih regionalnih igrača u najboljim godinama. Počelo se nagađati da će okončati karijeru, a ne bi ni čudilo s obzirom na brojne frustracije koje je kao mlad i nezreo igrač doživio. Ali to nije bio slučaj. U nedavnom intervjuu za Index.hr Luka je ogolio dušu i priznao zašto ga nije bilo toliko dugo.
“Ta godina mi je bila najteža što se tiče treniranja, sve sam radio na vanjskim terenima, nisam imao ni podršku Grada, morao sam sve vani i to je bilo dosta teško. Bilo je različitih perioda, a u najjačem sam se budio u pet ujutro, trčao osam kilometara, pa doručak, dođeš sebi, onda vježbe snage, stabilizacija, prevencija ozljeda, isto sve street workout, ne u teretani. I navečer driblinzi, šut ponavljanja. Tri treninga dnevno. Mislio sam si, “kad će ovo završiti da dođem u neki klub da se odmorim”. Ali tako sam bio spreman ako me pozovu.”
Dakle, nakon brojnih padova, on je nastavio s elitnim mentalitetom raditi na sebi, u tišini, pokazujući kako mu je košarka primarni fokus…
Kroz karijeru ga prati stigma polivalentnog igrača koji može sve na terenu, a takvih je zaista malo u Hrvatskoj. Isto tako je jedan od rijetkih hrvatskih igrača koji postiže 20 ili više poena na ligaškoj razini bilo kojeg natjecanja. S 26 godina u životnom kalendaru i u ovakvoj formi zaključili bi da je predvodnik reprezentacije, ali nažalost to nije slučaj. Zasigurno tu ima i njegove krivice, ali i ljudi iz saveza, jer očito da je negdje zapelo u komunikaciji.
Nakon nesretnog poraza u četvrtfinalu kupa ove sezone od Cibone (70-71) gdje je ostao na samo sedam poena naslovnice su bile pune toga kako ga je Josip Sesar razotkrio tjerajući ga samo na lijevi ulaz gdje je zaista Luka imao problema. Lukin odgovor na to? U prvoj idućoj utakmici protiv Cibone Zadar je pobijedio s 25 razlike, a Luka je imao 19 poena, 10 skokova i 13 asistencija. Nakon toga pobjeda Zadra od 17 razlike, uz Lukinih 20 poena, 10 skokova i 7 asistencija. Obje pobjede su došle u domaćoj ligi. Kulminiralo je pobjedom Zadra u Draženovom domu u izravnoj bitci za TOP 8 ABA lige. Zadar je pobijedio s 26 razlike, a Božić je bio senzacionalan s 22 poena, 15 skokova i 9 asistencija! Asistencija mu je falila za tek treći triple-double u povijesti ABA lige.
To mu nije jedini put ove sezone da je ostao kratak za triple-double; protiv Igokee je imao 7 poena, 11 skokova i 11 asistencija. Protiv Splita 23 poena, 10 skokova i 9 asistencija, te zatim opet protiv Igokee 18 poena, 9 skokova i 9 asistencija. Imponira kod njega kako zapravo kontrolira tempo utakmice, jer kada ulovi obrambeni skok kreće kao teretni vlak u kontru, dok se šuteri Zadra rašire po cijelom terenu čekajući na pravovremeno dodavanje koje u pravilu uvijek i dobiju.
U sustavu igre Danijela Jusupa on je apsolutni generator svega i lokomotiva koja vuče ovogodišnji Zadar prema doigravanju ABA lige. Nažalost, usred sezone su ostali bez Jordana, a koliko im fali vidjelo se već u par ovogodišnjih susreta kada su vodili ili bili u egalu sve do zadnjih 5 minuta susreta kada su jednostavno ostali bez gasa zbog kraće rotacije.
SVE OSIM MVP NAGRADE BILA BI NEPRAVDA
Božić je uraganski krenuo u ovu sezonu:
*protiv SC Derbya – 30 poena, 13 skokova, 7 asistencija, 9-17 šut iz igre, 3-6 za tri poena
*protiv Mornara – 34 poena, 4 skoka, 2 asistencije, 13-18 šut iz igre
*protiv Mege – 33 poena, 13 skokova, 8 asistencija, 10-14 šut iz igre, 3-5 za tri poena
*protiv Borca – 27 poena, 11 skokova, 7 asistencija, 10-19 šut iz igre
Bilo je očito da je nakon godinu dana željan igre, ali i dokazivanja. Već su ga bili “pokopali”, ali se on još jednom uzdignuo poput Feniksa i pokazao svima da je tu, i da je moćniji nego ikad prije.
Postao je prvi igrač u povijesti ABA lige s 500 poena, 200 skokova i 100 asistencija, te je srušio rekord po broju ukupnog indeksa jednog igrača u sezoni sa 791. Prijašnji rekord je držao Dejan Milojević sa 788 boda u sezoni 2004./05. Idući koji ga prate na toj listi ove sezone su Dominik Mavra s 519 bodova i Shannon Shorter s 501 bodom. Dakle uvjerljiva razlika, dok mu je u prosjeku ta valorizacija 32,9, a idući koji ga prati je Fatts Russell s 25,2. Na sve to dodajte da je još ostala jedna utakmica koja se treba odigrati, te može otići na 800+ bodova!
U senzacionalnoj pobjedi protiv Zvezde ove sezone nije sudjelovao zbog ozljede, ali je zato u drugoj utakmici protiv njih odigrao jako dobro s 25 poena, 8 skokova i 3 asistencije uz 10 od 16 šut iz igre. U porazu od Partizana opet se istaknuo s 19 poena, 10 skokova i 6 asistencija uz šut iz igre 6 od 16.
Protiv Budućnosti koja igra EuroCup je imao prvo 34 poena, 7 skokova, 6 asistencija, 2 ukradene (9-16 šut), zatim 25 poena, 5 skokova i 6 asistencija (8-13 šut). Cedevita Olimpija također igra EuroCup, a protiv njih je jednu utakmicu odigrao baš loše za njegove standarde (10 poena, 4 skoka), dok je u drugoj opet bio dominantan s 19 poena, 9 skokova i 7 asistencija uz šut 6 od 16. Dakle i protiv sjajnih ekipa koje igraju Europu je pokazao da može, nebitno u kojem kontekstu jer brojke ne lažu. Tu se i nameće pitanje kako bi se on snašao u Europi, a te partije su vam odgovor. Fizički je aposlutno na europskom nivou dok ni košarkaški dio priče tu nebi trebao biti upitan – vidi se košarkaška inteligencija u svakom njegovom potezu, inače nebi došao do ovakvih brojki. Pregled igre mu je i u pozicijskoj, ali i tranzicijskoj igri sjajan, a točno zna odmjeriti kada ući na ulaz, kada izvući bacanja, te kada igrati leđima prema košu. Mana mu je ulaz na lijevo, ali ne tražimo igrača koji će dominirati Europom, već nekog tko je sposoban igrati taj nivo na višoj razini.
Sveukupno je ove sezone na prosjecima od 22,5 poena (drugi u ligi), 9,7 skokova (prvi u ligi) i 6,3 asistencije (peti u ligi) uz sjajan šut iz igre od 53%, 31% za tri poena i 85% s linije slobodnih bacanja u odigrane 24 utakmice igrajući pritom senzacionalnih 37 minuta u prosjeku (prvi u ligi). Ima i 15 double-doubleova čime je isto tako prvi (Mavra drugi sa 7). Nemojte da vas zamaraju ove puste brojke jer one ipak poručuju nešto – Luka igra u kontekstu ABA lige na MVP razini u kontinuitetu, a to je nešto što nemamo u nijednoj drugoj ligi i bilo kojem rangu izuzev Bojana Bogdanovića.
NEVJEROJATNO JE DA SI REPREZENTACIJA U DANAŠNJEM STANJU DOPUŠTA DA TRATI NAJBOLJE GODINE BOŽIĆA
Problem hrvatske košarke trenutno je taj što se mučimo s igračima na lopti, ali i kad nemamo Bojana Bogdanovića, problem nastaje u tome tko će zabiti koš. Pred očima nam je igrač koji dominira ABA ligom, ne igra Europu, te uz malo više truda, zdravije komunikacije i pokazane želje bi mogao i trebao biti u reprezentaciji, jer situacija nije baš takva da se savez može postavljati jednom igraču takvog kalibra u očitom nedostatku kvalitete…
Nažalost točan razlog zašto ga nema ne znamo jer Aco ga ne zove na okupljanje te kao razlog navodi da se igra reprezentacije ne može prilagođavati njemu što je apsolutno apsurdno s obzirom na to da smo već dodatno uskraćeni za najbolje igrače iz NBA i Europe, s kojima također ne uspijevamo ništa napraviti. Ne možeš javno “otpiliti” igrača koji ne igra Europu i može uvijek biti na dispoziciji u ovakvim akcijama. Jasno da ako je Božić taj koji odbija igrati nema rasprave i da se ne treba trošiti više vrijeme i energija na tu temu, ali ako neće mora postojati konkretan razlog za koji bi javnost trebala znati. Čudno bi bilo da netko baš “ne želi” bez razloga, a nastupao je od 2009. do 2016. svako ljeto u mlađim uzrastima. Luka je na tu temu rekao:
“U mlađim kategorijama sam za reprezentaciju igrao svakog ljeta od 2009. do 2016. Kad je Aco vodio reprezentaciju za Olimpijske igre, izbacili su me i uzeli drugu dvojicu. Onda sam kod Skelina išao na pripreme i igrao pretkvalifikacije, ali pred jedno okupljanje sam razbio nos i igrao s maskom, s kojom nisam dobro ni vidio ni igrao, pa sam rekao da radije uzmu nekog drugog jer ne bih mogao pomoći. Prošli izbornik me nije zvao iako sam igrao dobru sezonu u Širokom, ne znam razlog, možda jer klub nije neki rang. Kod Ace sam za prvi prozor bio ozlijeđen, propustio sam i utakmice sa Zadrom, a zadnji put znamo što je bilo. Zvao me, ja sam rekao da sam spreman doći, da bi on rekao da se ne uklapam u sustav.
Možda su ljudi krivo shvatili, nisam ja ništa zamjerio, to je njegovo pravo, ali mislim da me nije trebao naknadno zvati. Ako se ne uklapam, zašto da dolazim i kvarim kemiju? U budućnosti, ako budem zdrav i potreban, tu sam da se odazovem i dam sve od sebe. Ako mogu pomoći, super, ako ne, ne ljutim se.”
Iz ove izjave se može izvući više zaključaka, jedna od njih je da je Božićev ego povrijeđen, a ako je tako zar imamo više ikakvog kredita da si dopustimo takav nesporazum u komunikaciji? I što ta izjava zapravo znači? Tko je taj igrač koji je bolji na njegovoj poziciji? Tko je fizički spremniji od njega? Tko je tako jak na lopti kao on?
Luka igra modernu košarku kada s niskog posta kao visoki igrač traži šutere u napadima koji završavaju jako brzo, a glavna mana Hrvatske reprezentacije po nekim reakcijama je kako igramo zastarjelu košarku sa sporim i fizički slabijim igračima. Po kojem parametru uz dužno poštovanje pozive ispred njega zaslužuju Gnjidić, Katić, Rogić, Prkačin, Drežnjak, Marčinković ili Buljan?
Nismo upoznati sa svim razlozima, dosta je tu upitnika, ali iz čistog navijačkog i košarkaškog aspekta gledanja, Luka Božić je itekako zaslužio ne samo poziv u reprezentaciju, nego da se i sistem igre prilagođava njemu ako treba. Zaslužio je to svojim igrama, kontinuitetom, odnosom prema treningu, igri i klubu (koji ga ne plaća redovno, ali on itekako isporučuje na terenu), rekordnim brojkama, radnom etikom, mentalitetom koji ga je vraćao na košarkaški put nakon svakog neuspjeha koji ga je zadesio u karijeri…