#234 Maljković: Mora se igrati jedno osam puta bolje nego u Splitu | Crosarka.com #234

Maljković: Mora se igrati jedno osam puta bolje nego u Splitu

Dan prije odlaska Cedevitinih košarkaša i osoblja na prvo euroligaško poštovanje u povijesti kluba, održana je uobičajena konferencija za novinare. Uz trenera Božidara Maljkovića, par riječi o utakmici i svojim iskustvima u Kaunasu, rekao je i čovjek s bogatim euroligaškim iskustvom u momčadi Cedevite, Predrag Šuput.

Šuput je Euroligu igrao četiri puta, od tog tri s njemačkim Bambergom, a jednom s Partizanom. U tri susreta sa Žalgirisom, uvijek je njegova momčad ostajala bez bodova.  Niz je to koji bi u četvrtak pod svaku cijenu htio prekinuti, no realan je i zato priznaje koliko će se morati potruditi da bi uopće mogao razmišljati o pobjedi.

“Igram treću sezonu za redom s njima. Oni su jedna iskusna ekipa, sastavljena od iskusnih Litavaca, Amerikanaca, a tu je i Popović. Bit će to veoma težak meč. Mi moramo ući jako, sa 120 ili čak 150% da bi imali šansu da tamo dobijemo. U Kaunasu je vruć teren. Imaju sjajnu podršku s tribina. Još nikad nisam ondje pobijedio i nadam se da ću u četvrtak prekinuti tu tradiciju”
, rekao je Šuput.

Osvrnuo se kratko i na prošli susret sa Splitom, kojeg je ocijenio kao lošeg u cijelosti te nadodao kako vremena za popravak nema puno.

Maljković je svoju analizu utakmice započeo kratkom digresijom o bogatoj litavskoj košarkaškoj tradiciji, njihovoj zaluđenosti košarkom, koja prednjači u popularnosti i pred nogometom, što je dosta zanimljivo, jer nažalost, zaista su malobrojne europske zemlje kojima nacionalni sport broj jedan nije nogomet.

“Odlazim u jednu od rijetkih zemalja gdje je košarka glavni sport, jači od nogometa i svih sportova. Ona živi u biti tog naroda, u svim dvorištima su koševi i u osnovnim školama, gimnazijama i fakultetima se igra košarka. Litavci imaju svoj specifičan način igre i svoj model igrača. Brzi su na nogama, bez lopte i s loptom. Osnovna igra im je kontranapad, a ako to ne mogu napraviti onda igraju kratke minijature. Uglavnom je to suradnja trojice igrača, uručenje lopte ili pick and roll”, izjavio je trener Cedevite.

Naravno da za košarkaške fanatike, Litavce, neće biti problem doći u Žalgirisovu novu dvoranu, platiti ulaznicu i vatrenom podrškom bodriti svoju momčad protiv Cedevita koja nije europski košarkaški div.

“Očekujem 15.000 ljudi, bez obzira što Cedevita nije veliko europsko ime. Oni naprosto dođu podržati svoju ekipu”, smatra Maljković.

Nakon ovog uvoda, krenuo je Cedevitin strateg i na samu momčad Žalgirisa i predstojeću utakmicu: “Osim što je dobar ambijent, u Žalgirisu imaju i respektabilnu ekipu koja je ove godine kupila puno novih igrača. Ruski tajkun Romanov sa svojim je kapitalom nadmašio sve domaće Litavce i ne žali novca da dovede najbolje igrače.”

Za razliku od Šuputa koji se u procjeni kvalitete igre potrebne da bi se moglo razmišljati o dva boda iz Kaunasa poslužio postotkom, Maljković je bio dosta prizemniji, precizniji i konkretniji u svojoj procjeni i to ilustrirao brojem. Pretjeranim ili realnim, ocijenite sami:

“Mora se igrati jedno osam puta bolje nego u Splitu. Jesmo li to sposobni i možemo li to ne znam. Hoćemo li pokušati? Hoćemo.”

Slijedi njegovo viđenje snaga i kvaliteta te opasnosti koje prijete od Žalgirisa, a koje je potrebno otkloniti ako se ne žele vraćati kući pognutih glava:

“Moramo zaustaviti kontranapad tijekom 40 minuta, 35 ili 38 minuta nije dobro jer ako za dvije minute odigraju četiri kontranapada kući ideš poražen. Oni imaju dobar ofenzivni skok, brzi su na nogama, napadaju koš s velike daljine i kod kuće su u pozitivnom smislu agresivni i prgavi. Ja bih volio da i moji igrači imaju tu vrstu drskosti.”

Osvrnuo se naravno i na Marka Popovića, jednog od dvojice Hrvata u momčadi Žalgirisa, uz Marija Delaša. Obrazložio je zašto ga cijeni kao igrača i čovjeka te zašto ga nije uspio dovest u svoj bivši klub, Lokomotiv iz Kubana:

“Popović je igrač kojeg sam želio dovesti u Rusiju, ali Lokomotiv Kuban nije imao toliko novca i nismo igrali Euroligu. Marko je jedan fini momak, veže me prijateljstvo s njegovim ocem, i on je tada rekao da se odlučuje za njih. Sama činjenica da sam ga htio dovesti u tadašnji klub govori o tome koliko ga respektiram. Volim takve igrače koji imaju karakter i koji su u stanju šutirali 0 od 6, a da sedmu loptu šutira kao prvu i okrene utakmicu”

Prokomentirao je i za neupućene prilično iznenađujuć odlazak razigravača Žalgirisa Mantasa Kalnietisa u gorespomenuti Lokomotiv. Cijela ta priča počela je naime dok je on još bio u Lokomotivu. Kalnietis nije bio sretan Kaunasom i želio je promijeniti sredinu, Maljković ga je mogao dovesti, no to nije učinio jer je u njemu vidio talentiranog napadača, ali prosječnog obrambenog igrača, a on svoje uzdanike na terenu voli kompletne.