Cedevitinu konferenciju za novinare uoči gostovanja na Gripama u trećem kolu ABA lige otvorio je novo ovosezonsko pojačanje i bivši igrač Splita, Luka Babić.
“Bit će jedna teška i zahtjevna utakmica, oni su domaćinska momčad, praktički u zadnje dvije godine izgubili su samo jedanput. Koliko znam i Cedevita tamo nikad nije pobijedila i mislim da nam je to jedan motiv više. Dobro poznajem tu ekipu, znam koliko dobro mogu igrat, igraju skupa već 3 godine, jako se dobro poznaju, praktički znaju gdje tko stoji u terenu, igraju jako lijepo s puno asistencija, puno trke, a mi najprije trebamo gledati sebe, trebamo popraviti svoju igru, ono što je bilo loše u prošlim utakmicama, a to je broj izgubljenih lopti te igra u obrani, ponajviše jedan na jedan. Očekujem jednu lijepu utakmicu u dobroj atmosferi i nadam se da ćemo se vratiti kući s dva boda”, smatra Babić.
Rekao je i da su emocije i trema prisutni, ali jednom kada krene utakmica, sve će se to zaboraviti. Na pitanje o rastanku sa Splitom, odgovorio je kratko, rekavši da je sve prošlo korektno, nije bilo trzavica i on nema zamjerki. Na kraju je u sportskom duhu zaželio da sutra bolji pobijedi.
Nakon Babića, na red je došao trener Božidar Maljković. Odmah je rekao da ne voli igrati protiv svojih momčadi, a ako neku može zvati svojom, onda će to biti Jugoplastika. “Ja se izvinjavam što ju tako zovem, ali ona će za mene uvijek biti Jugoplastika“, rekao je Maljković. Kao i Babić, najavio je tešku i otvorenu utakmicu, po njemu Split igra košarku mladenački, znaju igrati, brzo trče, lagani su na nogama, no mogu i stati, zahvaljujući iskustvu Nikole Vujčića. Njega je prozvao narodnim herojem zbog onog što je učinio i još čini za svoj klub.
Na pitanje o najvećim opasnostima koje ih tamo “vrebaju”, odgovorio je bez oklijevanja da je to agresivna obrana, u kojoj kao glavne opasnosti predviđa iskusnog Vujčića i Sobina, dok je Cedevita protiv Radničkog izgubila 25 lopti.
Naravno da nije mogao govoriti o Splitu a da se ne prisjeti njemu ne tako davnih dana, od 1986. do 1990. godine, četiri najljepše godine njegovog života, kada se s Jugoplastikom naosvajao trofeja. Neutralan promatrač, laik, lako bi uvidio koliko on cijeni taj klub i koliko želi da ga se cijeni i na nacionalnoj razini zbog tradicije i postignuća, ipak je to povijesna košarkaška institucija europskog ranga i svjetske reputacije.
“Ono što su Kornati i Plitvička jezera za Hrvatsku, to bi trebala biti i Jugoplastika. Ono što je Mimarin muzej za Zagreb, to je Jugoplastika za Split”, izjavio je trofejni trener.
Odmah se prisjetio i posljednje utakmice koju je igrao na Gripama, s Panathinaikosom, 1996. godine u sklopu Eurolige. Njegova momčad pobijedila je sa sedam koševa razlike, no tog se rezultata danas nije mogao ni sjetiti. S te večeri sjetno i emotivno nam je ispričao dojmove kojih se rado sjeća.
“To je teška priča. Bilo je, onako, baš nezaboravno veče. Ja nisam ona vrsta suhog profesionalca koji će reći da mu je svejedno. Meni nije. Gripe su mi pokazale ljudsku počast, bila je to nezaboravna noć ljudskosti.”
Na kraju se trgnuo iz prepričavanja lijepih uspomena iz vremena Jugoplastike i u svom stilu završio da je unatoč svemu najbitnija utakmica, a on ima dobrih igrača na terenu i misli da će dobro odigrati.
Komentirao je i ABA ligu, koja je za njega budućnost košarke, no i drugih sportova te ju treba održavati i nadograđivati. Njeno glavno obilježje po njemu je izjednačenost i otvorenost te stoga smatra da sve momčadi imaju šansu za dobrom igrom i plasmanom, a u borbi za naslov ih vidi čak 6.