Skupina C Eurolige je po mnogima i najteža. Nema niti jednog izrazitog autsajdera, a naša Cedevita je klub s najmanjim budžetom. Izraziti favoriti za prve dvije pozicije su istanbulski Efes koji se znatno pojačao i imaju izuzetno skupu ekipu, te Olympiacos koji je prošle godine osvojio Euroligu. Veliki plus im je što su uspjeli zadržati gotovo sve bitne igrače iz šampionske momčadi. Mladi su, godinu dana iskusniji, imaju par euro-klasa i sigurno je da će opet pucati visoko. Caja Laboral će ove godine nastupiti dosta oslabljena, imaju neke nove igrače, ali pitanje je koliko će oni uspješno nadoknaditi izostanak Mirze Teletovića i Pabla Prigionija, domaće prvenstvo su otvorili porazom, ostaje pitanje koliko mogu u najelitnijem europskom natjecanju. Preostale tri ekipe su litavski div Žalgiris, Armani Milano i Cedevita. Oni bi se trebali boriti za četvrto mjesto, no krenimo redom.
Anadolu Efes
Efes u novu sezonu ulazi s velikim očekivanjima, da smo zlobni rekli bi kao i svake do sada. Momčad Oktaya Mahmutija krcata je zvijezdama. Ima tu bivših NBA igrača, reprezentativaca Turske, Srbije, Hrvatske. Jako dobra ekipa na papiru, ali ne igra papir, tako da ćemo vidjeti kako će sve to izgledati na parketu.
Napadom Efesa dirigirati će Jordan Farmar, bivši igrač NBA momčadi Lakersa i Netsa. Play koji je već okusio europske parkete u dresu Maccabija Tel Aviva tijekom prošlogodišnjeg lockouta i bio (po)najbolji igrač ponosa Izraela. Društvo na bekovskoj poziciji pravit će mu iskusni domaći razigravač Karem Tunceri, kao i novo pridošli combo-guard Jamon Lucas bivši igrač Splita. Glavna uzdanica na poziciji šutera biti će Slovenac Saša Vujačić, također bivši igrač Lakersa, koji je nezaustavljiv kada uđe u seriju. Turci se nadaju kako će to biti češće nego prošle godine. Amerikanac Balbay bi trebao biti alternativa, a sigurno će imati pomoć od još jednog paklenog šutera Sinana Gulera.
Na visokim pozicijama je stvarno gužva i tu je Efes najbolje pokriven. Imaju šest visoko kvalitetnih igrača. Glavna snaga će biti ta što su ti igrači različitih profila, tako da će Mahmuti moći imati mnogo varijacija na temu. Borbenost i čvrstinu pod obručima dobiti će u vidu Estebana Batiste i Karema Gonluma koji će biti zaduženi za “prljavi” dio posla. Balkansku vezu čine Duško Savanović igrač izuzetne tehnike i osjećaja za koš, dobrog šuta s poludistance i visoke košarkaške inteligencije, kompletan napadač. I jedan Hrvat svoj kruh zarađuje u Turskoj, riječ je o Stanku Baraću. Centru mekane ruke, ali i obrane, koja je vjerojatno i razlog njegove učestale toplo-hladno igre. Da stanemo ovdje ovo bi već bila jako respektabilna centarska linija (ali i momčad), no imamo još jedan par centara. Ermal Kuqo (također bivši igrač Splita) i Semih Erden su klasične petice, dobri ispod koša te solidni defenzivni igrači.
Efes je odlično pokriven na svim pozicijama, njihove ambicije su one najvišeg karaktera, a centarska linija, radi mogućnosti varijacija i izvanrednog playa, bi trebala biti njihov forte.
Bekovi: Douglas Balbay, Jordan Farmar, Sasha Vujačić, Karem Tunceri, Jamon Lucas, Sinan Guler
Krila: Karem Gonlum, Osman Sirin, Birkan Batuk, Dusko Savanovic
Centri: Semih Edren, Esteban Batista, Ermal Kuqo, Stanko Barać, Ramazan Tekin
Caja Laboral
Staro-novo, novo-staro ruho španjolskog euroligaša, kako želite. Njihov najbolji igrač i ponajbolje europsko krilo Mirza Teletović odlučio se okušati “preko bare”, te će od sljedeće sezone igrati pod grbom Netsa. S druge strane na klupi Caje imamo starosjedioca Duška Ivanovića koji će opet sigurno forsirati brzu košarku, s puno trica. Legendarni Argentinac Pablo Prigioni više neće ispijati sangriju na španjolskom poluotoku, nego će pokušati asistirati Carmelu Anthonyju u New York Knicksima (ako mu ovaj bude dopustio). Kao zamjene tu su sada iskusni Carlos Cabezas koji je, ruku na srce, svoje najbolje partije već odigrao, a da li svoje najbolje partije mogu odigrati Taylor Rochestie i Tomas Hurtel ostaje nam vidjeti.
Niti imena na vanjskim pozicijama ne ostavljaju bez daha. San Emeterio, Oleson i visoko krilo Nemanja Bjelica nisu loši igrači ali nisu niti krema europske košarke. Nemanja je igrač koji je trebao postati novi Toni Kukoč ali do sada ne pruža onakve partije kakve se od njega očekuju i definitivno nije opravdao uloženo u njega. Prošle sezone u klub se vratio Andreas Nocioni, igrač koji je dosta vremena proveo van parketa zbog problema s ozljedama, a sličan je slučaj i s Lampeom. Upravo njih dvojica bi trebali odigrati bitne role pod obručima u dresu Caje, ako ostanu zdravi mogu unerediti svaku ekipu, pitanje je hoće li ostati zdravi ili će se Caja morati krpati kao i prošle sezone. Pomoć bi trebala doći od Milka Bjelice, crnogorskog centra fine tehnike i Nijemca Tibora Pleissa.
Ne preostaje ništa drugo nego pričekati početak Eurolige i vidjeti može li ova Caja zabiti koš više od protivnika jer im obrana sigurno neće biti zaštitni znak. Unatoč svemu prolaz grupe bi trebao biti minimum minimuma koji će ova ekipa ostvariti ove godine u Europi.
Bekovi: Carlos Cabezas, Taylor Rochestie, Fernando San Emeterio, Tomas Hurtel, Brad Oleson, Fabien Causeur
Krila: Rinaldas Malmanis, Carlos Martinez, Andres Nocioni, Milko Bjelica, Unai Calbarro, Nemanja Bjelica
Centri: Maciej Lampe, Tibor Pless
Cedevita
Cedeviti je ovo premijerni nastup u najelitnijem košarkaškom natjecanju u Europi. Ekipa s velikim ambicijama na svoju žalost našla se u vjerojatno najjačoj skupini Eurolige. Ipak za svoju prvu sezonu doveli su mnogo iskusnih imena kojima ovo definitivno neće biti prvi nastup na velikoj pozornici, a cijelim orkestrom s klupe će dirigirati Božo Maljković.
Na jedinici će minute dijeliti omaleni Marques Green, koji je doveden iz Italije i dobro poznato lice Vlade Ilijevskog. Ilijevski je došao u momčad u posljednji čas kao slobodan igrač iako ga se dovodilo u kontakt s nekim drugim klubovima poput MZT-a i Crvene Zvezde. Njih dvojica bi trebali biti dobar bekovski par pošto su različiti tipovi igrača i mogli bi se jako dobro nadopunjavati. Pozicija dvojke i trojke je nakrcana dobrim igračima. Kao najzvučnije pojačanje sletio je Mickael Gelabale kao zamjena za Marka Tomasa koji je još uvijek na oporavku, a i pitanje je kakav će biti kad se vrati. Iz Splita stigao je Luka Babić, jedan od ponajvećih talenata naše košarke, ljevoruko, polivalentno krilo koji bez velikih problema može istrčati kontru ili pogoditi tricu preko ruke, pod palicom trenera Maljkovića sigurno će uvelike napredovati. Napadački lider ove momčadi bit će Bracey Wright koji je već igrao za zagrebačku momčad, a prošle godine u španjolskoj je imao izuzetne brojke. Konkurenciju će dodatno osnažiti iskusni veteran, uvijek korisni, Marino Baždarić.
Pod košem nije ovolika gužva kao na vanjskim pozicijama, ali i tu Cedevita ima određeni arsenal, iz Bamberga je doveden Predrag Šuput. Dobar krilni igrač koji je karijeru počeo na trojci ali su ga godine otjerale pod koš, krilni igrač fine tehnike, dobrog šuta kako za dva, tako i za tri poena. Lukša Andrić bi trebao biti glavna snaga pod koševima. Goran Suton se nameće kao četvrta opcija u ekipi i radnik, te Miro Bilan. Od njega se očekuje da nastavi svoju karijeru uzlaznom putanjom i da postane pravi euroligaški centar.
Cedevita se definitivno ima pravo nadati prolasku grupe, iako neće biti tragedija ako ove godine u tom naumu ne uspiju.
Bekovi: Marko Car, Vlado Ilievski, Bracey Wright, Marko Tomas, Marques Green, Marino Baždarić
Krila: Predrag Šuput, Luka Babić, Ivan Buva, Mickael Gelabale
Centri: Lukša Andrić, Goran Suton, Miro Bilan
Armani Milano
Opet su Milanezi složili jaku momčad. Opet su doveli poznata imena i kvalitetne igrače za europsku razinu košarke, na klupi imaju Scariola, ambicije su ponovo vrlo visoke, ali pitanje je koliko ih ova momčad može ispuniti.
Na bekovskim pozicijama Milano ima i jednoga Hrvata, riječ je o Roku Stipčeviću koji je nakon odlične sezone dobio transfer u jednog od lidera talijanskog prvenstva, a možda i najbolju momčad ove godine (u Italiji). Konkurencija će mu biti Omar Cook, jedan vrlo kvalitetan i što je najvažnije racionalan razigravač, te Jacopo Giachetti igrač s dugim nizom povijesti nastupa za euroligaške ekipe. Keith Langford je jedan od najboljih američkih igrača koji igraju na starom kontinentu, izvanredan šuter, vrlo je eksplozivan i jedan od rijetkih pravih killera u Europi, koji doslovno može pobijediti sam utakmicu ako mu se “otvori”. Svakako je najbolji igrač Armanija i najveća opasnost za protivnike. Tu su još iskusni igrači poput Hairstona, Basilea, Gentilea koji će uskakati ako bude potrebno te će više biti orijentirani na jednodimenzionalne zadatke, poput defenzive i skokova.
Pod obručima je velika gužva. Glavna imena su Ioannis Bourousis i Antonis Fotsis, već sada možemo komotno reći velikani europske i grčke košarke. Problem je upravo u tome što oni više nisu mladi kao nekada i pitanje je da li mogu igrati košarku na najvišoj razini. Bourousis je zagazio u tridesete,a Fotsis ima već tridesettri godine. Upravo njih dvojica uz Amerikanca Richarda Hendrixa bi trebali biti glavne uzdanice pod koševima.
Milano opet po imenima ima jaku ekipu, imaju i dobrog i iskusnog trenera, ali ostaje pitanje vidjeti koliko oni mogu. Nešto slično kao i Efes samo u manjoj mjeri. Uvijek Talijani slažu dobre ekipe, ali često i podbace, prošle godine prolaz prve grupe su izborili tijesnom pobjedom u Pioniru protiv Partizana u zadnjem kolu.
Bekovi: Jacopo Giachetti, Rok Stipčević, Omar Cook, Keith Langford, Alessandro Gentile, Gianluca Basile
Krila: Malik Hairston, Antonis Fotsis, David Chiotti, Nicolo Melli, Richard Hendrix
Centri: Ionanis Bourousis
Olympiacos Piraeus
Mnogi će reći najslabiji europski prvak u povijesti, no to njih previše ne dira. Prošle godine pod vodstvom srpskog trenera Dude Ivkovića osvojili su Grci Euroligu i ove godine pokušat će obraniti tu titulu. Velika im je prednost to što im je gotovo cijeli roster ostao nepromijenjen, ali vidjet ćemo jesu li izgubili važnog igrača na klupi (vjerojatno jesu!) jer je novi trener Georgios Bartzokas.
Amerikanci ne ostaju često po dvije godine u nekom europskom klubu, to ipak nije slučaj sa Acie Lawom. Čovjek je došao prošle sezone, tijekom NBA lockouta, kao jedno od najvećih ili najzvučnijih imena u Partizan i tamo se nije snašao baš najbolje te je dobio otkaz. Sreću je pronašao u Grčkoj i čini se da je ona obostrana. Drugi play, ali zapravo prvi je Vassilis Spanoulis. Prava zvijezda europske košarke, prošlogodišnji Final four Eurolige odigrao je fantastično i odveo svoju momčad do postolja. Mladi Mantzaris je godinu dana iskusniji, kao i Sloukas te bi vanjska linija trebala biti bolja nego prošle godine, a ako tu pridodamo i Litvanca Geceviciusa onda dobivamo i na širini. Veliko pojačanje došlo je i na krilnoj poziciji u liku Stratosa Perperoglua, kojem navijači zelenih (PAO-a) vjerojatno nikada neće oprostiti prelazak u redove najvećeg rivala. Već smo spomenuli kako Amerikanci nemaju naviku zadržavati se previše u jednoj ekipi, ali i Kyle Hines je iznimka. Vrlo moćno i atletski sjajno krilo i ove godine će braniti boje Olympicosa.
Visoka linija nije toliko dobra po imenima, ali ima i tu svakako dobrih i kvalitetnih igrača. Nakon europskog prvenstva u Litvi, Pero Antić je postao tražena roba u Europi, a prvi su reagirali upravo Grci. Snažni Makedonac i ove godine će biti važan kotačić u sastavu, čovjek koji se jednako dobro snalazi i pod koševima i na trici. Društvo će mu praviti Dorsey, još jedan fantastično snažan igrač i povratnik iz Španjolske Mavroeidis.
Olympicos ulazi i ove godine kao jedan od kandidata za final four. Ambicije su im velike i sigurno će im biti razočaranje ako ih ne ostvare.
Bekovi: Acie Law, Vassilis Spanoulis, Kostas Sloukas, Martynas Gecevicius, Evangelos Mantzaris, Dimitros Katsivelis
Krila: Kyle Hines, Stratos Perperoglou, Kostas Papanikolaou
Centri: Pero Antić, Richar Dorsey, Dimitrios Mavroeidis
Žalgiris Kaunas
Za kraj ovog pregleda ostao je litavski Žalgiris, klub prebogate povijesti, bivši osvajač ovoga natjecanja i klub koji je proizveo veliki broj velikih europskih košarkaša. Ove godine njegove boje braniti će i dva hrvatska igrača – Mario Delaš, koji se posljednjih par sezona malo izgubio u vremenu i prostoru, ali nikada nije kasno i Marko Popović. Na klupi će biti dobro nam poznati španjolski trener Joan Plaza.
Žalgiris je ove sezone složio impresivnu momčad. Kao razigravači tu su Ibrahim Jaaber, Amerikanac koji je iznimno eksplozivan i dobro poznat svakom pratitelju europske košarke, te igrač kojega smo imali prilike gledati i u ABA ligi, Oliver Lafayette, u dresu Partizana. Kao combo-guard tu je naš, već spominjani, Marko Popović, čije su kvalitete svima poznate. Krilna pozicija je također vrlo dobro pokrivena s iskusnim igračima. Amerikanac Darden te Litavci Jankunas i Klimavicius će se boriti za minute. Zahvalni igrači koji će uvijek odraditi upravo ono što se pred njih i postavi. Veliki im je plus što su različiti tipovi igrača, tako će trener Plaza moći provoditi razne varijante na parketu bez brige da će pasti tempo igre.
Baraća Lavrinović su ponovo u “zelenoj šumi”, oni su svakako veliki dobitak za ovu momčad. Fantastični borci, dobri ispod koša, dobri izvan linije za tri poena. Istina je da više ni oni nisu u cvijetu mladosti, ali će sigurno biti važni igrači u ovogodišnjem rosteru Žalgirisa. Tu je još i Robertas Javtokas, također veliki borac, iznimno snažan centar, koji je prvenstveno zadužen za obrambene zadatke.
Žalgiris može puno. Imaju odličnu momčad, dobro su pokriveni na svim pozicijama, imaju širinu, ali, uvijek postoji to ali, igra će im uvelike ovisiti o američkim razigravačima. Ako oni budu na visokom nivou onda bi Žalgiris mogao biti jedno od iznenađenja ovogodišnjeg izdanja Eurolige.
Bekovi: Ibrahim Jaaber, Marko Popović, Adas Juskevicius, Oliver Lafayette
Krila: Tremmell Darden, Vytenis Lipkevicius, Tada Klimavicius, Paulis Jankunas, Mario Delaš, Mindaugas Kuzminskas
Centri: Darjus Lavrinovic, Robertas Javtokas, Ksistof Lavrinovic