Jučerašnja pobjeda Cibone u ABA ligi djelovala je kao nastavak dobrog niza i kontinuiteta igara koji je momčad počela prikazivati. Međutim, uslijedio je poprilično iznenadni sporazumni rastanak s trenerom. Ivan Velić tako više nije šef stručnog stožera.
U ovom tekstu uopće nećemo ulaziti u zakulisne igre, međusobne odnose, pitanje novca, menadžere i sve ostale varijable koje bi mogle utjecati na ovu odluku. Ovdje ćemo nastojati gledati isključivo sportsku stranu koja nas jedino zanima jer ne tražimo senzacije već bi pokušali analizirati ovaj potez kroz razvoj pojedinih igrača i utjecaj na domaću košarku.
Najtrofejniji hrvatski klub u svome rosteru ima nekoliko poprilično zanimljivih mladih igrača, aktualnih i budućih reprezentativaca koji bi mogli biti važnim dijelom nacionalnog dresa pa je dakle svakome navijaču hrvatske reprezentacije cilj da im se mladići kao Prkačin, Gnjidić, Drežnjak, Nakić razvijaju i imaju važnu ulogu.
Je li ovaj potez dokaz promašene strategije ?
Već se cijeli “region” raspisao o novom treneru. Nama, kao hrvatskom košarkaškom mediju, nacionalnost trenera uopće nije bitna u ovom slučaju. Isto bi razmišljanje imali i da je angažiran neki poznati Amerikanac. Svakako se pitamo je li ovo bilo priznavanje pogreške da se promašilo sa strategijom prijašnjih godina i da su Vukovi resetirali tvorničke postavke dvije godine unatrag.
Novi trener bi mogao biti kvalitetan, no to još ne znamo pa je pitanje hoće li se nastaviti ovogodišnja strategija ? Prošla sezona bi se mogla okarakterizirati promašenom jer su Cibosi bili jedna od najstarijih momčadi lige, a o promašenim Amerikancima ne trebamo ništa više reći jer svoje (nisu) pokazali na parketu.
Covid-20/21 košarka je prisilila stožer da se okrene mladim snagama. Došli su Drežnjak i Nakić koji su s Prkačinom tvorili tercet budućnosti. Čak su se i odštete plaćale pa pitanje novca uopće nije problem jer se funkcionira u okviru planiranog budžeta.
Velić je daleko od idealnog i najboljeg trenera u Europi, ali pitanje je tko može više u datom trenutku? Grešaka je i bilo, i bit će ih, ali očekivati pobjede s trenutnim rosterom nije previše realno s obzirom na konkurenciju u Jadranskoj ligi.
Uskoro se etablirao i Gnjidić koji pomalo podsjeća na Zorana Planinića u mladim danima te je igrač u kojeg treba uložiti vrijeme i trud kako bi se nastavio razvijati. Sezona je dakle započela s idejom: “istrpit ćemo mlade”, i uglavnom se to radilo jer su većinom mladi vodili glavnu riječ (zadnji šut na Prkačina i sl.). Da je bilo iskustva, bila bi vjerojatno pobjeda, dvije više na kontu. Ali uostalom, te dvije pobjede ne znače ništa. Ne znači ni šest, sedam pobjeda više ništa jer bi se za takvo nešto morali plaćati Amerikanci. No, kvalitetni Ameri danas (bilo oni skupi ili oni jeftiniji što vrijede) ne dolaze u ekipu koja ne igra europsko natjecanje.
Stoga smo mogli očekivati ponekad i visoke poraze, ali ponekad i vrhunske bljeskove mladih nada. Hrvatskih trenera s kvalitetnim kompetencijama zasigurno ima, ali se svakako pitamo mogu li oni bolje od ovoga s ovakvom ekipom? Slično vidimo i u splitskom slučaju gdje navijači stalno dovode u pitanje trenerski status.
Pritisak rada u takvim ekipama je velik, ali pitanje strpljenja uprava i navijača je bolna točka svjetskog sporta pa su primjerci kakav je bio Alex Ferguson zapravo rijetkost.
Hoće li novi trener gurati mlade ili će se vratiti na staro ?
Za nešto bolji rezultat treba puno novca kojeg trenutno nema. Također se možemo zapitati zašto domaći klubovi planiraju strategiju godinu za godinom gdje redovito mijenjaju pola rostera i tada je teško s neuigranom ekipom očekivati uspjehe (najbolji primjer bila je zagrebačka Cedevita)
Novog trenera čekaju izazovi hrvatske realnosti jer Zadar je blizu, a Split je (unatoč porazu od Zaboka) najavio kandidaturu za naslov, još od vremena Dina Rađe. Nadati se možemo da će se nastaviti s trenutnom politikom te da će u momčadi sve više voditi glavnu riječ Gnjidić, Drežnjak, Nakić i Prkačin.
Velić je bio daleko od spasitelja te nećemo ulaziti u dubioze oko prekida suradnje, ali ostaje za vidjeti hoće li se dovoditi polovna američka pojačanja ili će svoj razvojni put kvalitetno nastaviti spomenuti mladi igrači. Na novom treneru je da dokaže može li čopor Vukova.