Petar Babić svima nam je dobro poznat kao košarkaš iz “zlatnih dana” Trnskog. Danas je član zagrebačkog prvoligaša Bosca u kojem ima dvostruku ulogu – igrač i trener kadeta.
Popularni Pero prošlo se ljeto otisnuo u trenerske vode, a već u svojoj prvoj godini odveo je Bosco do povijesne titule prvaka Hrvatske u kadetskoj konkurenciji, pritom pobijedivši Zadar, Cibonu i za kraj Cedevitu.
Babić je ove sezone igrao u Prvoj ligi za KK Bosco u koji je došao nakon sezone provedene u KK Gorica. Prije toga šest godina je proveo u inozemstvu, a u sezoni 2011./12. sa Zagrebom igrao je i Euroligu. U toj generaciji Zagreba suigrači su mu bili Damir Mulaomerović, Kruno Simon, Mario Kasun, NBA igrač TJ Ford, mladi Dario Šarić,..
Osim kadetske selekcije Bosca, Petar Babić je pomoćnik u reprezentativnoj selekciji U14, a jučer je stigao i poziv za pomoćnog trenera muške U15 reprezentacije Hrvatske koja će se, u sklopu priprema za “1st Messinian Cup” (28.7.2021. – 31.7.2021.), okupiti 19. srpnja.
Više u razgovoru za portal Crošarka, kojeg su s Perom vodili Filip Džeba i glavni urednik, Mateo Litović.
Ovo ti je prva godina u ulozi trenera, prošlo ljeto si preuzeo kadete Bosca, kako si se snašao u toj ulozi, kako si trenerski posao kombinirao sa igranjem za seniore?
„Mogu reći da je bila dosta naporna sezona što se tiče ove cijele situacije koja nas je zadesila, pogotovo prva 2-3 mjeseca. Ujutro trening, dođeš kući, pojedeš i odmoriš, popodne odmah drugi trening, zatim seniorski i večernji kadetski trening, a uz to sve još i utakmice vikendom. Pavel Sovulj (trener juniora), Edi Rački (trener predkadeta) i ja smo si međusobno jako puno pomagali, trebalo mi je malo vremena da se prilagodim na taj tempo. Prije dvije godine samo prošao uvodni dio trenerskog posla kada sam bio pozvan na košarkaški kamp i to mi je, uz ljude u klubu, sigurno olakšalo prvu sezonu. Bilo je teško, ali volim izazove.“
S obzirom na uspjehe u mlađim selekcijama, možemo reći da je težak rad bio dobro nagrađen?
„Je, ali ljudima koji nisu bili s nama od početka sezone ne mogu ni opisati kroz što smo sve prošli, pogotovo u kolovozu kada se na treningu pojavilo 36 djece koji su bili u totalnom rasulu. Dečke od 16 godina morali smo učiti najosnovnijim stvarima što zbilja nisam očekivao, ovi dečki koji su bili tu do sada nisu imali nikakvu bitnu ulogu u klubu. Radilo se o radnim, ali sporednim igračima na koje ljudi očito nisu računali, došli su kod nas jer su bili nezadovoljni. Individualno smo zbilja jako puno radili s njima, rekli smo im da ako žele postići nešto, ako žele napraviti jednu dobru priču da moraju imati povjerenja u trenere i u potpunosti se prepustiti našim idejama. I na kraju se to pokazalo na rezultatu, ono šta su dečki postigli, da iz jednog no-name kluba postanu prvaci Hrvatske po prvi put u povijesti kluba, to zbilja nije mala stvar. Čak mi je malo žao što cijeli taj proces nismo snimali jer ne vjerujem da itko može tako nešto ponoviti – da smo mi tim dečkima koji nisu vjerovali u sebe pokažemo da sa tim napornim radom i vjerovanjem u struku možeš ostvariti nešto. Ono što mi je najdraže je da nitko ne može reći da smo se prošetali, na putu do titule pobijedili smo i Zadar i Cedevitu i Cibonu.“
Kao prva dva imena kadetske ekipe istaknuli su se Luka Krajnović i Mihael Tomić, a obojica već iza sebe imaju i ozbiljne seniorske minute. Gleda li još netko od kadeta i predkadeta prema seniorskoj ekipi? Bosco je pokazao da daje priliku mladim igračima (Krajnović preko 16 min u prosjeku) unatoč tome što pretendira na mjesta koja vode u HT Premijer ligu.
„Vodstvo kluba nije ovako zamislilo Lukin put u njegovoj prvoj seniorskoj sezoni, ali odlučilo smo ga gurnuti u vatru što se pokazalo kao dobra stvar. Jako dugo nisam vidio, možda nakon Krune Simona, igrača koji u svim segmentima igre teži savršenstvu. Također, jako je nesebičan, znao sam mu kroz sezonu reći ‘Pa zašto si dodao? Pa daj završi to do kraja’ na šta bi on odgovorio ‘Ali treneru ja bi htio da svi osjete loptu, da se svi osjećaju bitno’.
Mihael Tomić, koliko sam ja bio upućen, prošle godine nije znao šutirati, bio je skočan, ali ništa posebno. U sezonu je ušao malo preplašen i taj seniorski dio mu je pomogao da malo očvrsne. Zbilja je užitak raditi s njima, ne samo sa Mihaelom i Lukom, nego sa cijelom ekipom, spremni su na rad sve dok ne prijeđu zadanu prepreku.
Leon Šljivarić kad je došao kod nas nije mogao dobaciti sa tri poena, u Rudešu je igrao peticu, mi smo ga prebacili na vanjskog igrača i sada može čuvati sve pozicije od 1 do 5. Sven Gavranović je došao iz Petrinje, sa njim smo puno radili na obrambenom dijelu koji će mu biti baza za sljedeću kadetsku sezonu. Marat Kos, koji je 2006. godište, bio je priključen samo da trenira sa starijima, a na kraju je uz naporan rad došao do mjesta u petorci. Sa svima se radilo i jako su napredovali, ne mogu sad tu izdvojiti 5-6 igrača jer je cijela ta grupa od 15-16 igrača nešto nevjerojatno.“
Uz odlične igrače imate i vrhunsku trenersku ekipu kojoj se nedavno pridružio i Ivan Tomas. Može mali komentar na kolege?
„Što se tiče Gorana i njegovog pristupa radu u omladinskoj školi, ljudi nisu ni svjesni koliko se on tamo troši, koliko je on u tome. Već u 7 i 15 ujutro stiže njegova poruka i tu već kreće posao, s time nam je svima nama usadio jednu radnu naviku i naučio nas da svakoga dana moramo biti maksimalno posvećeni mladim igračima. Svaki dan mi moramo napraviti nešto novo, od početka pa do kraja sezone nije prošao niti jedan dan da Edi, Pavel, Goran i ja nismo sjeli i isplanirali svaki detalj treninga. Dolazak Ivana mi se sviđa jer je to znak da smo se okrenuli ‘proizvodnji’ mladih igrača i da ih neće biti strah davati im priliku u seniorskoj konkurenciji – to je po meni jedan put koji je dosta zapostavljen u hrvatskoj košarci. Ako mi želimo napraviti nešto za reprezentaciju, mislim da je to pravi način. Također je važno da djeca, a i roditelji, koji dolaze u naš klub mogu vidjeti da ćemo im se u potpunosti posvetiti.“
Da se nadovežemo na ovo pitanje, koliko klubu poput Bosca znači da su im skoro svi treneri vezani za mlađe reprezentacije (Ivan Tomas U18, Edi Rački U16, ti si u U14) i jesi li osobno očekivao poziv u reprezentaciju nakon prve godine u trenerskom poslu?
„Kad sam počeo sa trenerskim poslom puno mi je pomogao Edi Rački koji je devet godina proveo u sistemu Trešnjevke, njegov dolazak u Bosco bio je znak da će se ozbiljno raditi s mladima. Kroz tu neku priču je vjerojatno i Mladen Erjavec (HKS-ov instruktor mlađih kategorija) da nismo došli samo odraditi termine, nego smo zbilja posvećeni treningu s mladima i to kadetsko zlato je valjda i ljudima iz saveza dalo potvrdu o kvaliteti našeg rada. Sad smo započeli pripreme u Makarskoj, dobro radimo i maksimalno sam se tome posvetio.“
Možemo li ubrzo očekivati da se okreneš treniranju u punom radnom vremenu ili imaš još igračkih sezona ispred tebe?
„Ha-ha ne znam, sigurno ću ostati trener i tu se vidim u budućnosti, a za igrački dio je najbitnije zdravlje. Kad sam pričao i s Mulom, s Krletom i ovim starijima što su već završili karijere rekli su mi da igram dokle god ide. Ove sezone čak nisam ni očekivao da ću toliko puno igrati. Dolazi ta mlađa generacija i njima definitivno treba pružiti šansu, a ja ću po potrebi uskočiti u pomoć, i na terenu i van terena.“
Uz tebe, dio ekipe Bosca ove sezone činio je i iskusni dvojac Ante Krapić i Julijan Rajič, no zadnjih dana mogli smo vidjeti dolazak 4-5 novih igrača gdje su svi redom 2000. godište i mlađi. Okreće li se Bosco sada u potpunosti mlađim igračima ili će se zadržati ta iskusna jezgra u borbi za HT Premijer ligu?
„Uvijek postoji ta ambicija da se ide korak gore. Što se tiče prošle sezone ni sam ne znam kako smo to uspjeli prokockati. Ljudi iz kluba su nam pružili maksimalnu potporu, na nama je bilo da to izborimo, nismo uspjeli i kompletna krivica je na nama igračima. Sad smo vidjeli da smo dobili tu jednu talentiranu ekipu, u potrazi smo za igračima, kako bi rekao, srednje klase. Srednje klase u smislu da su potpora top igračima, ali da po potrebi mogu i oni uskočiti i odigrati dobru utakmicu. U planu je zadržati 2-3 iskusnija igrača koji će držati na okupu te mlade igrače, a ostatak ekipe dobro izbalansirat sa tom srednjom klasom. Mislim da je to dobar put, vidjeli smo na primjeru Zadra da su osvojili juniorsko prvenstvo jer su im se igrači razvijali u Prvoj muškoj ligi igrajući za Jazine.“
Kad smo već spomenuli Jazine, upravo su oni i Ribola Kaštela, u kojima igraju juniori Splita i Zadra, završili ispred vas na tablici. Koje su razlike u razvoju mladih igrača ako usporedimo ekipe kao Ribolu i Jazine, gdje su juniori na posudbi, sa Boscom čiji mladi igrači igraju za svoju matičnu ekipu?
„To je slična stvar sa ugovorima na jednu godinu, što ćeš ti dobiti od njega? Dobiti ćeš to da će on doći u tu ligu napucavati se, nabiti statistiku i otići u Austriju, Island itd. Ako ti napraviš projekt sa tim djetetom, potpišeš ga na dvije ili tri godine, on će se osjećati sigurno i zna da će neka priča oko njega biti napravljena i to mu automatski dopušta da se on maksimalno posveti svome radu. Ako se nekoga dovodi na posudbu, to treba biti posudba od dvije godine, a sada se rade posudbe u trajanju od 3 ili 6 mjeseci.
Na primjer, moj prvi ugovor sa Zagrebom 2003. godine bio je 6+1. Ja sam ih pitao o čemu se radi, nikada u životu nisam čuo za takav ugovor – rekli su da ne žele da im mladi perspektivni reprezentativci idu van. Po meni 6+1 je malo previše, ali treba pronaći način da se djeci pokaže da se na njih računa – ni igrači ni treneri neće napraviti rezultat ako ih se zamjeni nakon godine dana.“
Okrenimo se malo reprezentativnim obavezama. Kako si spomenuo, trenutno si u Makarskoj na okupljanju U14 reprezentacije. Kako je protekao proces selektiranja igrača za reprezentaciju s obzirom da je ovo prvi uzrast kada se okupljaju?
„Oko toga se najviše brinuo izbornik Darko Kunce. Ja sam išao na završnicu U15 Prvenstva Hrvatske da pogledam potencijalne reprezentativce, zbilja ima interesantnih igrača. Ovih tjedan dana koje ćemo provesti u Makarskoj je na neki način upoznavanje sa samim igračima, imamo još jedno okupljanje u kolovozu prije nastupa na Slovenia Ball-u na kojem će biti 15 igrača.“ (39:30)
Upoznati smo sa situacijom u Sloveniji koja je podijeljena na četiri regije te se svakih nekoliko mjeseci najtalentiranija djeca okupljaju na zajedničkom treningu, ovisno o regiji iz koje dolaze. Postoji li nešto slično i kod nas, koliko bi to pomoglo izbornicima u sastavljanju ekipa?
„Apsolutno se slažem da je to vrhunska ideja, tim putem bi u sistemu imali puno veći broj djece i puno ih je lakše pratiti tokom sezone. Što se tiče ove godine, glavni problem je bila korona, mi ni jednog igrača nismo mogli vidjeti jer nisu igrali – tek su se pojavili na Prvenstvu Hrvatske. Kad sam postao pomoćni trener U14 reprezentacije ja nigdje nisam mogao pronaći snimku neke utakmice; da nije bilo tog turnira u Trnskom ja do okupljanja ne bi znao tko su ta djeca.
Po meni možda i najveća prepreka tome je činjenica da su ulaganja u sport drastično pala. Svi i dalje očekujemo vrhunske rezultate, no već 15 godina ulaganja su sve manja i manje i to se možda nije vidjelo u početku, ali postepeno nam je liga sve slabija i slabija, igrači i treneri odlaze van… Realno, tko će igrati prvu ligu za dvije do tri tisuće kuna mjesečno? Nama se lige pretvaraju u amaterizam i to je ono što mene brine. Nije to krivica klubova, nego posljedica neulaganja u sport.“
I za kraj, kakva je selekcija nakon nekoliko dana treninga, jesi li zadovoljan kako dečki izgledaju?
„Prvi večernji trening su bili još u strahu, malo su ostali impresionirani nakon što su dobili majice, gledaju što i kako… baš se vidjelo da ih je trema uzela, to je prvi put da se okupljaju na ovaj način. No već sljedeće jutro je to izgledalo puno puno bolje na treningu nakon što je popustio početni šok.“
Petru puno hvala na odličnom razgovoru, želimo mu uspješno i sretno ljeto te da, zajedno s kolegama, nastavi odličan rad u omladinskom pogonu Bosca!
Foto: KK Bosco