Hrvatska muška seniorska reprezentacija priprema se za kvalifikacijski ciklus za Europsko prvenstvo u Sloveniji sljedeće godine. Bez Marka Popovića. Prvi put otkad je najbolji aktivni zadarski košarkaš zakoračio u izabranu nacionalnu vrstu. Bilo je to prije punih devet godina (kvalifikacije za EP u Švedskoj 2003.), a još sedam prije toga Pop je bio na raznoraznim mlađim reprezentativnim selekcijama.
Sve je počelo još 1996. kada je bio član pretkadetske reprezentacije. Sedam više devet jednako je 16. Pokušajte zamisliti da toliko godina, nakon naporne klupske sezone, nemate slobodno ljeto, nego i njega posvetite košarci. Koliko god obožavali taj sport, prije ili kasnije morali biste se zasititi.
“Uvijek sam se najviše veselio reprezentaciji, ali ove godine sam se odlučio odmoriti i posvetiti obitelji na način, na koji nikada prije nisam. Mogu reći da se nije teško naviknuti na takve stvari”, priča Popović za Zadarski list.
“Odlučio sam nakon posljednjeg zvuka sirene one utakmice s Grcima, kada sam rekao da će to biti tako i gotovo. Imao sam kvalitetan razgovor s izbornikom, koji mi je izišao u susret. Imam jedan objektivan razlog, zbog kojega nisam u reprezentaciji, no on sigurno nije za javnost. Trebao bih biti na raspolaganju sljedeće godine i nadam se da hoću. Nije lako žrtvovati još jedno ljeto, ali za reprezentaciju ništa nije teško.”
Sljedeće godine, ako sve bude prema planu, Hrvatska bi trebala igrati na prvenstvu Europe.
“Želja mi je da dođu i Zoran Planinić i Marko Banić, koji je na ružan način maknut iz reprezentacije, što se poslije pokazalo velikom pogreškom. Krivo mi je što lani nije bilo ni Kreše Lončara, jer su svi oni igrači koji su zaslužili biti u reprezentaciji. S njima smo kandidati za nešto, a ovako smo samo momčad, koja potencijalno može nešto napraviti.”
Tri trofeja i puna dvorana
Iza Popovića je već dvanaest profesionalnih sezona, od čega je tri odradio u Žalgirisu. Dvije u prvom mandatu (2006.-2008.), prije odlaska u Rusiju te prošlu u kojoj je osvojio tri trofeja, prvenstvo i kup Litve, te Baltičku ligu. Po čemu će je najviše pamtiti?
“Po ulazak u novu dvoranu, sigurno najljepšu u Europi, na otvaranju Eurolige protiv CSKA. To je bilo nešto fenomenalno, ludo navijanje, zaista poseban osjećaj. Zatim po finalnoj seriji protiv Lietuvos Rytasa, pa po tome kako igramo protiv neke lijeve momčadi u prvenstvu, koju dobivamo pedeset razlike, a na tribinama deset tisuća ljudi. To je fenomen. Kaunas je pravi grad košarke. Mi sebe nazivamo gradom košarke kada ide dobro, dok je u Litvi to potpuna suprotnost. Tamo se živi košarka sto na sat. To me baš fasciniralo. Iako, treba reći i da su dosta uložili pa su i očekivanja bila velika, a mi smo prvi dio sezone potpuno podbacili.”
Žalgiris arena je gotovo uvijek bila puna.
“U Euroligi, ako nije bilo 16, bilo je najmanje 12, 13 tisuća ljudi na svakoj utakmici. Bili smo najgledaniji u Europi. Nešto najljepše od svega je kada Litavci pjevaju nacionalnu himnu, što nije po službenom protokolu Eurolige. Cijela dvorana se digne na noge i pjeva, a protivničkim igračima ništa nije jasno. Mi svi stanemo dok ne završe, a protivnička momčad ne bi trebala, jer to nije službeno, ali svi su stajali iz poštovanja.”
U kupu vam je olakšan put do trofeja neigranjem Lietuvos Rytasa, ali pokazali ste da ste bolji u preostala dva natjecanja.
“To što Rytas u tom trenutku nije htio igrati završnicu kupa, nije naš problem. Poslije smo ih pobijedili u finalu Baltičke lige pa 3-0 u finalnoj seriji prvenstva, što je bilo fenomenalno. Imali smo i jako lijepu proslavu na glavnom trgu na kraju sezone. Puno je bilo igrati na pet frontova, ali u VTB ligi smo morali proći Lokomotiv Kuban u osmini finala. Šteta, ali kada pogledamo kako je Rytas u svim natjecanjima igrao završnicu, a nije ništa osvojio, ispalo je bolje ovako. Puno su se potrošili i nisu se uspjeli pripremiti kao mi. A pored CSKA bi ionako bilo tko teško osvojio VTB ligu.”
Vjerojatno je malo gorak okus ostavio i drugi krug Eurolige, kojega ste završili bez pobjede.
“Tih 0-6 ružno zvuči, ali smo primjerice od Cantua u gostima izgubili pola koša, a protiv Maccabija smo odigrali dvije vrlo dobre i neizvjesne utakmice. S Barcelonom smo vani također tri četvrtine imali egal. Mogli smo krenuti s 2-0 pa bi stvari bile drukčije, ali kada se situacija okrenula, bilo je kasno za uhvatiti vlak za četvrtfinale. Euroliga piše čudne stranice. Vidjeli smo kako je Bilbao otišao do četvrtfinala, dok vrhunska momčad poput Caje Laboral nije prošla prvi krug, a Milano i Efes Pilsen, koji su uložili jako puno, nisu napravili ništa. Najljepša stranica je bilo finale u kojemu je Olympiacos na onakav način pobijedio CSKA.”
Sve u svemu, jesu li ljudi u klubu i navijači zadovoljni sezonom?
“Jesu. Njima dosta toga određuje završnica litvanskog prvenstva. U Litvi je sport uvijek na prvom mjestu. Ništa drugo ne može nadvladati. Nema nikakvih političkih priča u stilu bit će ovaj ili onaj. Teren je jedino mjerilo. Rytas je mogao ići direktno u Euroligu da je osvojio prvenstvo. Ne znam kako su kasnije upali tamo, ali trebali su igrati Eurokup. Mi smo ih bez problema pobijedili i nije bilo natezanja od strane nekoga da prvenstvo osvoji Rytas. To je lijepo. Imali smo maksimalan respekt prema njima, odlično smo se pripremili i zato smo pobijedili 3-0.”
Idol navijača, cijenjen u klubu
Iako je statistički imao i efikasnijih sezona, Popović kaže kako mu prošla sasvim sigurno spada u jednu od boljih.
“Prvenstvo je takvo da se može dosta kalkulirati i odmarati glavne igrače te davati prilika mladima. Statistički mi je to najlošije prvenstvo Litve koje sam odigrao, uz VTB ligu. Baltičku ligu i Euroligu sam odigrao statistički najbolje, ali ono što se najviše valorizira je kraj prvenstva, kojega sam odigrao na visokom nivou. Jako sam zadovoljan završnicom sezone. Po tome mi je ovo jedna od boljih sezona.”
U Kaunasu i dalje imate status idola.
“Nema riječi kojom nisam pohvalio te navijače. To je neki drugi svijet. Oni su pravi košarkaški navijači. Nakon završetka utakmice, još jednom je pogledaju kod kuće pa sljedeći dan imaju snimku na nacionalnoj televiziji i onda imaju pravo govoriti kako smo igrali. A ovdje ljudi pročitaju ili čuju nešto u medijima i onda dođu i nešto govore. Tamo čovjek 24 sata živi košarku.”
Zeleni Žalgirisov dres nosit ćete još najmanje jednu sezonu. Je li bilo ponuda drugih klubova po završetku sezone?
“Bila je opcija produljenja ugovora, ali samo s njihove strane i ja sam tu bio vezan. Morali su se izjasniti do 20. lipnja i to su napravili dan ranije. Aktivirali su drugu godinu i to je još jedna potvrda mog rada u Kaunasu. Bilo je kontakata nekih drugih momčadi, međutim, način na koji su reagirali i to odbili, govori koliko me cijene i da maksimalno računaju na mene. Apsolutno sam zadovoljan što ostajem.”