Kristijan Krajina, rođeni Osječanin, nakon odlične sezone u Šibeniku, prije godinu i pol dana narančasti dres zamijenio je onim plavim, Zadarskim. Bila je to definitivno stepenica više za ovog „Amerikanca“ koji je studirao na Mount St. Mary’s Mountaineers NCAA sveučilištu, te se odlučio na povratak u Hrvatsku. Popričali smo sa Kristijanom o njegovim dojmovima do sada u Zadru i svemu po malo…
Kako je Kristijan uopće završio u Americi i kakvi su ti dojmovi i iskustva koja si stekao tijekom studiranja i igranja?
Kad sam imao 17 godina trener Mladen Šestan mi je omogućio opciju, ili potpisati za KK Split na 4-5 godina ili otići u Ameriku u srednju školu i svojom igrom potencijalno dobiti školarinu za fakultet. Preko noći sam izabrao Ameriku, te sam taj put tada vidio kao ekskurziju na 8-9 mjeseci. Nisam imao sto izgubiti, vidjet ću djelić Amerike, dobiti neka nova iskustva i imati priliku zaraditi školarinu za fakultet. Nakon završetka sezone dobio sam poziv od tada trenera Milana Browna iz Mount St. Mary’s University koji mi odmah ponudio školarinu koju sam također odmah i prihvatio.
Tijekom mog studija stekao sam mnogobrojna iskustva, kako košarkaška tako i životna. Kroz košarku i treninge sam stekao radne navike koje su mi kroz godine pomogle ne samo u košarkaškom smislu već i životnom. Upoznao sam mnogo ljudi od kojih sam s nekolicinom još u kontaktu. Na fakultetu sam upoznao i sadašnju curu Taru Lonergan koja je prošle dvije godine živjela sa mnom u Šibeniku i Zadru, a ove godine zbog obveza nije mogla pa me posjećuje kroz godinu.
Što je prevagnulo da se vratiš u Hrvatsku i kako si odabrao Šibenik?
Nakon faksa sa završenim magisterijem u ekonomiji, marketingu, i internacionalnom biznisu dvoumio sam se između zapošljavanja u Americi i nastavka košarkaške karijere. Odlučio sam se za košarku jer diplomu mogu iskoristiti s 40 godina a košarkašku karijeru bi bilo ipak malo teze započeti u četrdesetima.
Nakon te odluke potpisao sam s Ridl Basketball Agency, čijeg sam vlasnika Zvonimira Ridla tada znao samo po imenu i pričama, a sada je jedan od boljih prijatelja. On mi je prezentirao GKK Šibenik kao dobru opciju, ekipu s dobrim trenerom kojoj je falio centar. Ta odluka se pokazala vrlo dobrom te sam se odmah uklopio u momčad i imali smo vrlo dobar rezultat.
Imao si vrlo dobru sezonu u Šibeniku, koja je na kraju obilježena težom ozljedom?
Sezona je bila vrlo dobra, i rezultatom i statistički dok se nisam ozlijedio. Na treningu mi je u kontaktu pukao prednji krizni ligament. Išao sam na ‘cišćenje’ u Lovran u Opatiju kod doktora Luke Širole, te se nakon mjesec dana rehabilitacije probao vratiti i igrati bez prednjeg križnog. Odigrao sam par utakmica ali koljeno i mišici nisu držali te sam morao na operaciju. Operirao sam se kod istog doktora, Luke Širole iz Lovrana, koji je posao odradio vrhunski. Rehabilitaciju sam odradio djelomično u Daruvarskim Toplicama s njihovim izvanrednim osobljem, te u Osijeku u Tauros Strength & Conditioning s Markom Kutlešom, Filipom Grgićem, i Lukom Kutlešom.
Kako si se odlučio za Zadar?
Za KK Zadar sam se odlučio vrlo jednostavno, jer nakon takve ozljede opcija za otići stepenicu vise se ne propusta. Zvonimir Ridl mi je kroz par pregovora ponudio ugovor i ja sam ga spremno potpisao.
Sa Šibenikom si okusio igranje A1 Hrvatske lige, upoznao se s našom košarkom, no prelaskom u Zadar, samom sebi si digao letvicu, s obzirom na to da sada igraš i ABA ligu. Pretpostavljam da je razlika u košarci velika…
Razlika u košarci je vrlo velika, u ABA ligi ima kvalitetnijih igrača i još kvalitetnijih timova, odluke se moraju donositi brze, igrači su fizički dominantniji, te se pogreške kažnjavaju vrlo efikasno. Prilika za igrati protiv Euroligaša i dobrih EuroCup momčadi je neizmjerna.
Kakvi su dojmovi o Zadru do sada?
O Zadru su pozitivni dojmovi. Tu vlada jedno ludilo i povezanost navijača s timom koje se ne može tako lako opisati. Šetaš gradom i doleti ti iz kafića ‘Ajmo Krajina!!! Kup je naš!!’ pa prošetaš malo dalje i dobiješ detaljni savjet o zagrađivanju i laktarenju u reketu, pa opet malo dalje ‘Bravo bravo sam naprid!!’. I onda ti isti ti ljudi dolaze na utakmice i bodre te 40 minuta, to je odlično treba to doživjeti. Prošle godine navijači su zahtijevali promjene (ne samo prošle godine, ali govorim samo iz svojeg iskustva), težili su nečem visim i zahtijevali bolje, te navijali unatoč lošim igrama. Ove godine te promjene su se dogodile, a ta povezanost se prikazuje u mnogo pozitivnijem svjetlu. Od početka sezone nas bodre pjevajući s tribina svih 40 minuta i zahvalan sam sto to imam priliku iskusiti svaku utakmicu.
Jesi li zadovoljan svojim igrama?
Prošla godina je bila godina vraćanja u igračku formu zbog ozljede. Pred kraj sezone sam se tek počeo osjećati normalno i sigurno na terenu. Ova godina je puno bolja jer sam se mogao pripremiti preko ljeta bez rehabilitacija i fokusirati na igru. Svaki dan se napreduje i radi, a jesam zadovoljan svojim igrama ću vidjeti na kraju sezone.
Zadar je trenutno u sredini ABA tablice, imate tri utakmice doma, Mornar, Cibonu i Megu, možete li dohvatiti doigravanje?
Protiv Mornara smo odigrali lošu utakmicu i tu smo kiksali jer su nam oni bili izravni konkurenti za doigravanje. Teoretski još imamo šanse za ući u doigravanje ali ne ovisimo vise samo o sebi. Mi moramo dobiti sto vise preostalih utakmica i na kraju sezone vidjeti gdje smo.
Što očekuješ od HT Premijer lige? Može li Zadar ugroziti Cedevitu?
Cedevitu smo ugrozili već u Zagrebu u ABA ligi. Sad nam dolaze u Zadar u sklopu hrvatske lige i očekujem pobjedu. Isto tako imamo Kup Krešimira Ćosića u Zadru , te bi tu isto trebali odmjeriti snage i pobijediti. Od A1 lige očekujem, sto i svaki drugi igrač želi, osvojiti prvenstvo pa da vidim kako se slavi u Zadru. Ali utakmicu po utakmicu dan za danom, pa ćemo slaviti na kraju.
Imao si do sada sreću igrati u dva kluba u Hrvatskoj s najvatrenijim navijačima, kako u Šibeniku, a sada posebice u Zadru i upravo smo prije nekoliko dana u Kaštelima vidjeli koliko ste povezani s Tornadom.
Da, osjećam se razmaženim sto sam imao priliku igrati za dva tima gdje su vatreni navijači konstanta jer kad odem u neke dvorane pa se pitam gdje su navijači shvatim da bi mnogo igrača željelo biti na mome mjestu i igrati uvijek pod pjesmom, zastavama i navijačkom atmosferom.
Tornado nas bodri na svakoj utakmici i uvijek su uz nas, u Kaštelima smo pokazali da smo mi isto tako uz njih.
Kako kratiš vrijeme između treninga, tj. što radiš u slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme radim dosta toga, ali da sad ne nabrajam reci ću da većinom odmaram.
Zahvaljujemo se Kristijanu na ugodnom razgovoru i odvojenom vremenu. Sretno u nastavku karijere!