#234

Tomislav Gabrić – treći na svijetu, prvi u Europi!

Tomislav Gabrić, 201 cm visoko krilo šibenskog Jollyja prošli je petak napunio sedamnaest godina. Iako tek par godina ozbiljnije trenira košarku, već se može pohvaliti s dvije titule europskog prvaka i s broncom sa Svjetskog. Na svim tim natjecanjima bio je jedna od najjačih karika, veliki oslonac momčadi koje su predvodili Dario Šarić i Mario Hezonja. Nakon ovogodišnjeg doprinosa u svjetskoj bronci i europskom zlatu u košarkaškim krugovima uz njegovo ime često se stavlja pridjev “hrabri”. Odličnu igru je pružio u finalu Europskog prvenstva, za 17 minuta zabio je 14 poena uz šut 6-6 (trice 2-2) i bio je poslije Šarića najbolji pojedinac naše reprezentacije. Iako najmlađi, nije se bojao preuzeti odgovornost, a prednjačio je i u podizanju atmosfere na parketu.

Našli smo podatak da si s prvim košarkaškim koracima počeo u Drnišu, nakon toga slijedi Šibenik. Koje su to osobe koje su ti pomogle u tvom košarkaškom razvoju?

“Da, s košarkom sam počeo u svojoj petoj godini, u drniškom DOŠK-u. Kažu mi da sam bio hiperaktivan te da su mi treninzi odlično došli da ispucam višak energije. Moji prvi ozbiljniji treninzi su bili kod mog prvog pravog trenera Hrvoja Pekasa i rado ih se sjećam. S četrnaeste na petnaestu po preporuci odlazim u Šibenik. Preuzeo me je Anđelko Matov, njemu idu posebne zahvale za sve ono što sada znam. Puno me naučio i vjerovao je u mene, s njim je i započela moja prva prvoligaška sezona. Nažalost, zbog njegovih osobnih problema nije mogao nastaviti vodit momčad. Kasnije me kratko vrijeme trenirao Nikša Bavčević, a nakon njega i Hrvoje Vlašić. Imao sam odlične uvjete za napredovanje, puno mi je davano prostora i prilika. Hvala im zbog toga.”

Sa svojom generacijom si prije nešto više od mjesec dana na Svjetskom prvenstvu u Litvi osvojio treće mjesto. U ekipi si imao važnu ulogu, u 8 utakmica prosječno si igrao 13 minuta uz 8,5 koševa i 4,2 skoka po utakmici. Da li je to uspjeh koji ste očekivali, kakva je bila atmosfera, koliko si zadovoljan sa svojim igrama?

“Na Svjetsko prvenstvo krenuli smo s puno samopouzdanja. Od samog početka bili smo jedna velika obitelj, bilo je zadovoljstvo raditi s trenerom Nazorom. Kad je bilo najteže jedan drugog smo dizali, zbog toga smo i ostvarili ono što jesmo. Svjesni smo da smo s više sreće mogli i više, ali što je tu je. Po meni, ovo je fenomenalna generacija puna odličnih igrača i ovo je veliki uspjeh. Zadovoljan sam i sa svojim igrama, ali žao mi je zbog one jedne loše utakmice protiv Australije.”

Već smo vas svi vidjeli u finalu protiv SAD, ipak prije toga je došao taj nesretni polufinalni poraz od Australije.

“Do polufinala Svjetskog to mi je bio prvi poraz na velikim natjecanjima. Na EP je skor bio 9-0, a do Australaca smo sve dobili. Mene je osobno, a vjerujem i cijelu ekipu, poraz jako pogodio. To je najteži poraz u mojoj košarkaškoj karijeri, ostati će mi u sjećanju do kraja života. Bili smo bolja ekipa i definitivno smo zaslužili igrati finale s Amerima. Na našu žalost, Australci su odigrali najbolju utakmicu na prvenstvu i jednostavno nisu mogli promašiti, a mi nismo bili mi nego neka druga ekipa koja tu utakmicu nije odigrala na naš način. Željeli smo igrat s Amerikancima više od ičega na ovome svijetu. Siguran sam da bi u toj utakmici bilo svašta.”

Nakon toga odmah pripreme za Latviju i Litvu, kako je došlo do poziva, kakva je bila situacija u reprezentaciji?

“Takoreći odmah nakon Svjetskog, sa suigračem Karlom Žganecom sam se priključio juniorskoj reprezentaciji. Neki dečki nisu mogli doći, bilo je ozljeda, pa je stručni stožer procijenio da nas dvojica možemo, kao najmlađi, pomoći. Naporno smo radili i izborili svoje mjesto u momčadi. Atmosfera je bila odlična, svi smo bili svjesni činjenice da je to generacija koja brani zlato iz Crne Gore i da se od nas očekuje puno. Bili smo momčad i to je presudilo. Da nismo bili jedinstveni, sigurno ne bi bilo ni ovoga zlata.”

Iako si najmlađi, to se nije primijetilo. Čak naprotiv, kad god si ušao nisi imao problema sa samopouzdanjem. Imao si odličan niz u finalu, zabio si kad je trebalo.

“Na Europskom prvenstvu dao sam sve od sebe. Unatoč iscrpljenosti, finale sam bio toliko hladne glave da kad sam ušao u igru nisam čuo nikoga oko sebe, uzeo sam loptu i hvala dragom Bogu što je to dobro završilo. Pogađao sam trice u jako bitnim trenutcima, a zakucavanja na kraju su mi najdraži i najbitniji koševi u karijeri.”

Dugo si bio u Litvi, kako je tamo?

“Litva je OK država, nije tamo loše. Međutim, po meni, Hrvatskoj nije ni do čička, stvarno smo veliki sretnici.”

Bilo je to dugo, naporno ljeto. Naporne pripreme, putovanja… kako se osjećaš nakon svega toga?

“Pazite, pripreme su počele još krajem svibnja. Od tada sam u pogonu sa svega deset slobodnih dana. Bile su i fizički i psihički teške, bio sam odvojen od obitelji, prijatelja, cure… Nije mi žao zbog toga, svi smo veseli, najsretniji sam na svijetu. Osjećam se odlično. Imao sam kraj sebe velike igrače i prijatelje, puno krasnih ljudi i događaja ću se sjećati do kraja života.”

Cura? Sigurno si sada jako popularan?

Cura? Trenutno vidim samo jednu i ona me čini sretnim tako da se bas previše ne obazirem na druge.

Kažu da imaš veliko srce, da sve daješ za ekipu i rezultat. Čuo si za te komentare?

“Da, kažu mi da imam veliko srce, drago mi je to čuti. Velika mi je čast bila igrat za moju Domovinu i jako mi je drago sto mi je trener Jakša Vulić dao priliku, pogotovo jer sam najmlađi u momčadi. Mislim da sam pozitivno odgovorio na njegovo povjerenje i da sam ga opravdao. Velika hvala i mojim roditeljima i prijateljima koji su cijelo vrijeme bili uz mene.”

Tvoji suigrači iz kluba su počeli s pripremama za novu sezonu. Sportski direktor Jolly Jadranske banke Davor Vidaček najavljuje dugoročan projekt u kojemu je tvoje ’95. godište bitna karika. Sljedeće godine, kada budete izlazno zaštićeno godište, plan je da se oko vas radi dobra momčad.

“Drago mi je to čuti, i moji su planovi vezani uz Jolly. Od trenera Hrvoja Vlašića dobio sam 15 dana, kako kažu, zasluženog odmora, jedva čekam da startam s treninzima. Bez obzira što imamo mladu ekipu, ciljevi, ambicije i očekivanja su sigurno velika. Moj prioritetni cilj je da ja odigram dobru sezonu, da se nametnem i da se pokažem u što boljem svjetlu.”