Na svom parketu u Oradei rumunjska je košarkaška reprezentacija do 20 godina postala “mali” prvak Europe. U finalnom susretu B-divizije domaćini su nadigrali naše momke, u susretu onih momčadi koje će se sljedeće godine natjecati u elitnom rangu. S tog aspekta gledano, ovo je bezbolan poraz. Ali, on bi u nekoj projekciji i mogao biti ravan upozorenju.
Subjektivno, momčad Damira Rajkovića pružila je bolju igru. Imali smo raznovrsnija rješenja u igri, nismo živjeli od jedne statističke varijable. To je jedna krajnost, a prije prelaska na drugu postoji i ono vječno – ali. Ne možeš osvojiti naslov protiv domaćina sa svega 60 posto pogođenih slobodnih bacanja. Ne možeš ni ako ti, doslovce, svaka situacija pod tvojim košem završi s igrom 2+1 za Rumunje u drugom dijelu. I još ako se na sve to nadoveže nekoliko domaćih trica u odsudnim trenucima drugog poluvremena…
Iako je ključnih trenutaka utakmice zapravo bilo više, izdvojit ćemo situaciju kod 39:33 za naše momke, sredinom trećeg perioda. Do tada smo naime, igrali dobro. Kontrolirali tijek događanja, bili ustrajni i duboki u zonskoj obrani do mjere da smo gotovo do kraja utišali brojnu domaću publiku. Tada se, u 26. minuti dogodila tehnička pogreška za Paića, uz početak velike rumunjske serije.
Vodili smo s 39:30 u četvrtoj minuti drugog dijela, a onda smo drugih šest minuta tog trećeg perioda izgubili rezultatom 5:22. Kako? Vratite se u drugi odlomak. Izgubila se glava u igri, ponestalo je čvrstine na oba kraja terena. Pali smo psihološki nakon četiri-pet dalekometnih rumunjskih ubačaja, uz već standardno lošu efikasnost s linije bacanja, onda kad treba. Sjetite se sada Gruzije i četiri promašena bacanja u posljednjih sedam sekundi utakmice. Što bi bilo da smo tad ispali?
Već u drugom periodu imali smo dvoznamenkastu prednost (27:17). Kraj druge četvrtine obilježava prva, ona manja crna rupa u našoj igri. Puštamo, kažnjavaju nas. Nekoliko puta ispadamo naivni i to se vraća na naplatu vrlo brzo. U jednom trenutku imamo i 37:28, a onda počinje kaos. U nepune tri minute naših plus devet postaje minus dva. Tu nije kraj, Rumunji će doći do 41:50 (2:20 u svega četiri minute).
Iako će u 32. minuti rezultat biti 44:55, vratit ćemo se serijom 13:4 i barem prividno ponovo doći u sferu mrtve utrke. Ulaze tada, kod 57:59 dvije vezane trice domaćima koji uzvraćaju sa 8:0 i odlaze nepovratno. Nismo još spominjali njihova prezimena, ali moramo iz poštovanja. Cate nam je zabio 20 i uzeo 14 skokova uz nepogrešivost pri šutu iz igre (5/5). Stavili su nam devet trica, od kojih je velika većina ušla u drugom dijelu. Kod naših – Badžim 17, Kalajžić 16…
Šteta je što ovo nije završilo drugačije, no u svakom slučaju – našim momcima i stručnom stožeru treba još jednom čestitati na ostvarenom plasmanu u A-diviziju sljedećeg ljeta. Ugodno je opet biti tamo gore, gdje će uz nas i Rumunje otići i Britanci koji su u susretu za treće mjesto na turniru sa 81:65 nadigrali Ruse.
U-20 Eurobasket, Divizija B – finale
Hrvatska – Rumunjska 67:80 (18:16, 15:10, 11:26, 23:28)
Hrvatska: Radovčić 5, Uljarević 8, Kalajžić 16, Badžim 17, Barnjak, Savić, Perković, 2 Vrkić 5, Čizmić 6, Paić 1, Šarac 7, Ljubičić
Rumunjska: Darwiche, Engy-Rosenfeld 2, Gheorghe 16, Kuti 5, Iliescu, Nicolescu 10, Virna 15, Popa 6, Ionescu 4, Berceanu, Cate 20, Diaconescu 2