Matea Tadić, djevojka rođena u Zagrebu 25. listopada 1999. godine, jedna je od ponajboljih hrvatskih košarkašica, prvi play reprezentacije i belgijskog kluba Castors Braine. U Belgiju je pristigla prošlo ljeto nakon sjajne trogodišnje epizode u Slovačkoj, potpisan je ugovor s klubom koji je posljednjih godina osvojio čak sedam naslova prvaka, ali i koji redovito nastupa u europskim natjecanjima.
Castors Braine regularni dio sezone završio je s 18-2 omjerom čime su zauzeli drugu poziciju uoči doigravanja, odmah iza prvog rivala – Mechelena. Proteklog tjedna, s dvije pobjede u četvrtfinalnom srazu protiv Waregema, osigurali su prolazak u polufinale gdje ih čeka bolji iz dvoboja Kortrijka i Namura. Matea je kroz seriju bila odlična, u prvoj utakmici ugradila je 8 poena i 3 asistencije, a u drugoj 15 poena i 6 asistencija.
Ne treba zaboraviti kako je odrađena i solidna sezona u FIBA EuroCup natjecanju, drugom rangu ženske košarke u Europi, gdje je Mateina momčad otišla do osmine finala u kojem je tijesno ispala od francuskog predstavnika Angersa. Matea je ondje prosječno po utakmici za 28 minuta na parketu bilježila 8.1 poena i čak 6.1 asistencija što je stavlja u TOP 10 asistentica.
Mateu i njen Castors Braine sigurno očekuje neizvjesna završnica sezone gdje će se tražiti put do novog naslova prvaka Belgije. No, vratimo se prvo na početak, idemo saznati malo više o samoj Matei koja sebe opisuje kao nesebičnu osobu liderskog i vedrog duha, ali i komunikativnu što je iz ovog razgovora, s obzirom na pošire odgovore, i posve jasno.
Kao što smo već naveli, rođena u Zagrebu, iako su kako nam kaže korijeni čisto hercegovački, Matea, koja u slobodno vrijeme najviše uživa na kavi u dobrom društvu, svojoj kuhinji te nekom kvalitetnom podcastu, je na svoj životni, ali i košarkaški put krenula iz Novog Zagreba, točnije Savskog Gaja.
“Tako je, cijeli svoj maloljetni život provela sam u Zagrebu, igrajući prvo za ŽKK Novi Zagreb zbog povezanosti s mojom osnovnom školom Savski Gaj. Sve mlađe kategorije prošla sam upravo tamo, ali i nekoliko seniorskih utakmica. Taj klub, odnosno Kristijan Jagatić te Željko Ciglar, su me odgojili te započeli izgradnju mog sportskog karaktera, ali i košarkaških osnova.
Potom sam pohađala Sportsku gimnaziju te trenutno završavam 5. godinu na Doba fakultetu, smjer Marketing i prodaja. U Medu sam prešla sa svojih 15 godina te sam tamo provela četiri sezone sazrijevanja.”
REPREZENTACIJA
Uz nastupe za mlađe kategorije ŽKK Novi Zagreb, Matea je s 14 navršenih godina po prvi put nastupila u mlađim uzrastima reprezentacije.
“Moj put u Hrvatskoj reprezentaciji započeo je nastupom na turniru Slovenia Ball. Nakon toga sam nastupala na svakom europskom prvenstvu od U16 do U20. Igrala sam više-manje uvijek za generaciju 1998. te naravno svoju 1999.
Redom – U16 Division A 2014. te 2015. godine, U18 Division A 2016. i 2017. godine, a što se tiče mlade reprezentacije, 2019. sam imala operativni zahvat zbog kojeg se nisam mogla pridružiti na EP.
U 2018. godini sam bila prvi put pozvana na seniorsko okupljanje pod vodstvom Anđe Jelavić, ali nisam tada upisala nastupe u prijateljskim utakmicama u Češkoj zbog ozljede šake.”
Ipak, i taj nastup za seniorsku reprezentaciju došao je s vremenom, za svakog igrača to je jedan poseban osjećaj, pa tako i za Mateu.
“S obzirom da sam krenula igrati košarku sa svojih sedam godina, kao mala sam već pratila reprezentaciju. Naravno, nisam tada razumjela posve košarku, niti komentatore, samo sam pratila reakcije ljudi oko mene kada biti sretan kada ne. No, bez obzira na sve – sve reprezentacije svih sportova uvijek gledamo s divljenjem pa je tako slučaj i kod mene. Biti danas jedna od njih, za mene je ponos i predivan osjećaj. Iako sam i dalje jedna od najmlađih tamo, osjećam se vrlo dobro i uživam u onom što radim za sebe, svoje suigračice, trenera i sve ostale koji su dio te priče.”
Prvo veliko natjecanje s A vrstom za Mateu je bio EuroBasket 2021. godine gdje smo u neizvjesnom susretu poraženi od Bosne i Hercegovine u kvalifikacijskom susretu za mjesto u četvrtfinalu, gotovo nezaustavljiva je tada bila naturalizirana amerikanka Jonquel Jones s 24 poena i 17 skokova, po nekima i TOP 3 košarkašica svijeta.
“Smatram da Europsko prvenstvo u Francuskoj nismo odradili u najboljem svjetlu, neke utakmice ipak su mogle biti bolje što i sam rezultat prikazuje.
Bosna i Hercegovina je te godine odradila iznimno dobar turnir gdje su kao autsajderi ispisali povijest. Svakako, imali smo svoju priliku koju tada nismo znali iskoristiti. Mislim da je te godine BiH zasjala.”
Nažalost, u kvalifikacijskom ciklusu za ovogodišnji EuroBasket 2023 bili smo smješteni u grupu s aktualnim europskim prvakinjama – Srbijom, koje su ipak bile nepremostiva prepreka.
“Ždrijeb koji smo dobili zaista je bio izazovan. Čak i nije samo problem u Srbiji kao jednoj od najboljih europskih reprezentacija nego što smo zapravo bili i u skupini sa samo tri ekipe. Smatram da smo bolji od nekih reprezentacija koje su se kvalificirale, ali nas sreća nije poslužila u ždrijebu, dok neke je, koji su to iskoristili za „napucavanje“ odnosno za postavljanje visoke ljestvice po pitanju razlike koševa u kojem smo mi bili zaista nisko.
Protiv Bugarske smo odradili iznimno kvalitetan timski posao koji je rezultirao pobjedom, a koja je možda mogla biti još viša, njihova smjena generacije nas je malo iznenadila. Utakmica sa Srbijom nije prošla onako kako smo zamišljali, pogotovo finalni rezultat koji po meni nije realan, ali ne mislim da je to bio razlog zašto se nismo kvalificirali na EP.”
Ipak, Matea naglašava kako reprezentacija ide u pravom smjeru: – “Ja stojim pri tome da za Hrvatsku reprezentaciju ima još puno vremena i nade. Naša reprezentacija ima mlade igrače koji još sazrijevaju te se međusobno tražimo i uigravamo. Košarkaška vizija trenera Bralića je točan smjer u kojem ide cijela košarka ovih dana, stoga smatram da smo na pravom putu.
Nadam se da ćemo to u bližoj budućnosti pokazati te se na terenu dokazati nekim boljim rezultatom. Gledajući na to da sam neka poveznica mlađih i starijih u reprezentaciji, smatram da imam dobar, opušten i zreo odnos sa većinom cura. Svakako, s nekima malo više s nekima malo manje. Dobro je koristiti starije igračice za učenje i napredak, dok su još tu i dok imamo priliku.”
NOVI ZAGREB I MEDVEŠČAK
Vratimo se klupskoj košarci, Matea je u Hrvatskoj igrala za ŽKK Novi Zagreb i ŽKK Medveščak s kojima je osvojila mnoge trofeje.
“Novi Zagreb nosi uspomene patnje, suza, smijeha, velikog broja turnira, medalja, putovanja, ali prije svega toliko timskog duha. Najviše pamtim prije svega cure, jer nam je roster konstantno bio isti te smo svi uživali u timskoj košarci. Osim toga, pamtim svoje treninge i neke nastupe za seniorski tim NZG-a gdje su bile velike košarkašice i legende.
Od hrvatskih mogu izdvojiti Lucu Ivanković, Jelenu Ivezić, Ivu Ciglar, Mirnu Mazić te od stranaca Elinu Babkinu, Milicu Dabović, Jovanu Vukoje te Evu Komplet. Tamo sam osvojila U12 srebro, dva puta kadetsko zlato te jednu broncu, dva puta juniorsko srebro, juniorsko WABA srebro, drugo mjesto u Kupu Ružica Meglaj Rimac, ali i dva zlata.”
Bila je dijelom i momčadi Medveščaka koja je četiri godine ‘harala’ hrvatskom ligom s četiri osvojena naslova prvaka Hrvatske, te četiri naslova pobjednika hrvatskog Kupa Ružica Meglaj-Rimac: – “U Medveščaku zaista mogu reći da sam provela najbolje srednjoškolske godine gdje umor nije postojao, gdje je od škole do individualnih treninga, teretana te timskog treninga sve bio užitak s obzirom na igru i rezultate. Van terena je sve klapalo više nego dovoljno te smo sve četiri godine maestralno predvodili Hrvatsku u prvenstvu i Kupu.”
ODLAZAK U SLOVAČKU
Nakon perioda u najvišem rangu hrvatske košarke, Matea je preselila u Slovačku, točnije u klub Pieštanske Čayki: – “U Slovačku sam otišla s 19 godina te sam prvu godinu potpisala nakon operacije gdje sam se u klub odazvala nedovoljno pripremljena, stoga je ta sezona bila jako klimava i zahtjevna, te se s COVID-19 pandemijom nije ni završila.
Do Čajky sam došla preko svojeg sadašnjeg menadžera kojeg imam od zadnje godine u Medveščaku. O klubu sam tada znala ono što je za mene tada bilo najvažnije – dobri uvjeti rehabilitacije, regeneracije te ne iznimno prejaka liga s obzirom na moje neiskustvo izvan RH. Zbog svega navedenog sam se i odlučila tada za taj klub u kojem sam se još poslije zadržala na osnovi igranja CEWL i EWBL lige gdje sam imala prostor postepeno svoju igru razvijati.”
Nekih većih problema u adaptaciji na novo okruženje, kako kaže, nije imala: – “Oduvijek sam bila u društvu starijih te mogu reći da mi je bivša suigračica Iva Todorić u Medi bila poput mentora koji me pripremao na taj život vani i košarkaški svijet u nepoznatom s obzirom na njen dolazak iz Imotskog u Zagreb. Nisam imala probleme s prilagodbom jer je klub zaista korektan te sam jezik vrlo brzo naučila, ali i uz podršku koju ja imam od svoje obitelji nitko se ne bi patio.”
Prošle sezone Matea je zaslužila ‘kapetansku vrpcu’ te su pod njenim vodstvom osvojeni prvenstvo i kup: “Netko bi rekao da sam napravila grešku zadržavanjem u tom klubu tri godine, ali ja znam da to nije istina. Ja sam iz godine u godinu rasla košarkaški, liderski i ljudski. Smatram da sam na osnovu svega toga i dobila vrpcu kapetana koju sam opravdala te sam ponosna što je moje ime povijesno upisano u timski roster kao prvo zlato za Pieštanske Čajky. To je uspomena za cijeli život te znam da sam tamo uvijek dobro došla.”
Slovačka je mjesto gdje će se Matea redovito vraćati, s Klubom je i dalje u dobrim odnosima, uvijek je tamo dobro došla. Koliko je cijene govori činjenica da i danas ima osigurane slobodne treninge, tretmane te razna testiranja. Uz trofeje, ondje je pokupila i svoju sadašnju, trogodišnju, ljubav koja ju sada podržava i u Belgiji.
NOVA DESTINACIJA – BELGIJA
Castors Braine kvalitetan je klub koji je niz godina igrao Euroligu te nekada bio sam vrh EuroCup razine. S obzirom na godišnje budžete nije uvijek lako održavati se na tim razinama, ali Matea smatra da je za nju Belgija i dalje dobra pozornica.
“Blizu smo Francuske te su države dosta povezane, a između ostalog i EuroCup je pozornica gdje si viđen u skoro svakoj državi”, potom se okrenula završnici domaćeg prvenstva – “Ove sezone napadamo titulu prvaka, neslužbeno smo favoriti za finale kao i Kangoeroes Mechelen koji ove sezone nastupaju u Euroligi – najvišem rangu europske ženske košarke. Njihov tim je iznimno kvalitetan, ali uspjeli smo ih poraziti u posljednjem regularnom dijelu sezone te mislim da to možemo i ponoviti. No, prije finala, svakako treba ozbiljno shvatiti polufinale.”
Za kraj, pitali smo Mateu smatra li da je u jednom trenutku karijere mogla nešto napraviti drugačije? Možda i je, možda i nije, nikad nećemo saznati, ali Matea je zadovoljna:
“Gledajući na moju karijeru, smatram da nisam donijela nikakvu lošu odluku, iako, naravno, ne znamo kako bi bilo da sam nešto drugačije napravila, ali ja sam zadovoljna. Biram sporiji i sigurniji put prema košarkaškom vrhu i snovima jer smatram da je to za mene, moju poziciju, moju vrstu igre dobro.
Isto tako, smatram da sam dolaskom u Castors Braine možda izgubila neke stvari u svojoj igri što je normalno kada se promjeni koncept igre, no bez obzira na to imam i dalje veliku ulogu u ekipi, a za budućnost se ne bojim. Kada uspoređujem zemlje, belgijska liga je jača za koju nijansu od slovačke, ali prilika igranja puno većeg broja utakmica na europskoj sceni je ono što čini najveću razliku kod mene. Sretna sam što imam priliku raditi ono što volim te pritom uživati i napredovati.”
Zahvaljujemo se Matei na odvojenom vremenu za naš portal, mi i dalje nastavljamo pratiti njen uspon te joj želimo sve najbolje na tom putu.